PETAR MAMULA KANDIDAT ZA ZAMJENIKA ŽUPANA IZ REDOVA SRPSKE NACIONALNE MANJINE: Političar kojemu je Gorski kotar u srcu


Petar Mamula

ŽUPANIJA – Zamjenik župana primorsko-goranskog Petar Mamula privodi kraju svoj drugi mandat. Jedna funkcija s dva radna mjesta. “Fiksno” radno mjesto u Adamićevoj 10, a na terenu od Rijeke do svog Gorskog kotara. A često i po cijeloj Primorsko-goranskoj županiji. Dobar dio radnog vremena u pokretu, na cesti. Na pitanje kako su prošla prva dva mandata, s osmijehom, telegrafski odgovor: brzo. Slijedi i ozbiljan odgovor u kojem Mamula objašnjava kako je uopće postao zamjenik župana.

Došao sam 2013. godine, s vrlo malo iskustva u javnom političkom djelovanju. Bio sam aktivan u pojedinim udrugama, neke sam i vodio, a ono što me povezivalo s politikom je moj angažman u manjinskim organizacijama. Bio sam član Vijeća srpske nacionalne manjine, na gradskoj razini u Vrbovskom te na županijskoj razini. Na izborima sam dobio najviše glasova među sunarodnjacima i stigla je ponuda župana Zlatka Komadine da se pridružim u izbornoj utrci.

Najprije sam trebao dobiti blagoslov obitelji, a kad je stigao, za mjesec dana sam se uključio u izbore. Nakon intenzivne kampanje, preuzeo sam funkciju zamjenika župana. U proteklih osam godina puno sam naučio, shvatio sam kako politika funkcionira, da je točno kad se kaže da je politika umjetnost mogućeg. Ne postoji, po meni, teži posao od onog koji ima za cilj iznjedriti određene odluke koje se tiču različitih skupina ljudi. Ovo je definitivno posao koji zahtjeva posebne vještine, puno truda i angažmana.

“Zaslugom” pojedinaca koji nisu časno radili u politici, i politika i političari su došli na loš glas. Trudim se da svojim djelovanjem dam potpuno drugo lice politici, da svoj posao obavljam u skladu sa zakonom, časno i odgovorno prema ljudima koji su mi dali povjerenje.

Što je zamjenik župana radio prije no što je ušao u politiku?

– Moj background je poljoprivreda, radio sam u poljoprivrednoj savjetodavnoj službi pri Ministarstvu poljoprivrede. Posao je uključivao dosta terenskog rada, dosta kontakta s ljudima koji djelom žive od poljoprivrede, a ne bave se profesionalno poljoprivredom. Rad u poljoprivredi i rad s ljudima dali su mi dragocjena životna i poslovna iskustva jer poljoprivreda je sigurno jedna o najkompleksnijih ljudskih djelatnosti. Ne zato što je teško uzgojiti određeni proizvod već zbog toga što je to djelatnost kroz koju se isprepliće niz socioloških fenomena, ovisi o društvenom uređenju, potpornoj politici. Znate da smo ulaskom u Europsku uniju morali usklađivati niz naših zakona s europskim, a sve je to našim poljoprivrednicima koji su slabije obrazovani predstavljalo veliki napor. Zadaća poljoprivredne savjetodavne službe je bila približiti europsku perspektivu lokalnoj zajednici. Nimalo lagan posao.

Uz posao, bio sam aktivan u nizu udruga civilnog društva i manjinskim organizacijama, što me i dovelo do sljedeće stepenice, a to je bio ulazak u politiku.

Kako izgleda radni dan zamjenika župana?

– Kao i svi, uz jutarnju kavu “prolistam” portale, provjerim ima li kakvih aktualnih zbivanja. Prije polaska izmijenim poruke sa suradnicima. Slijedi vožnja od 40 kilometara od Gorskog kotara od do ureda. Tehnologija omogućuje da telefonom tijekom vožnje obavim razgovore. Ponedjeljak imamo kolegij sa županom i uglavnom dan protekne u uredu. Ostali dani su ispunjeni terenom. Dosta sam poslom vezan uz Gorski kotar. Ili sam s predstavnicima moje zajednice koja me izabrala za  ovo mjesto ili se bavim ravnomjernim razvojem, što mi je dodijeljeno kao zadatak u Županiji. Otkako se pojavila epidemija, malo je protokolarnih obaveza, ali u neka normalna vremena uzimaju jako puno vremena. Kao jedna od većih i financijskih moćnijih županija uključeni smo u brojne projekte gradova, općina i udruga. Svakodnevno se nešto događa i morate biti na terenu s ljudima i projektima. U vremenu epidemije ostaje više vremena za sastanke. Uspješno smo se prebacili na Zoom. Tehnologija je došla do izražaja u COVID-u.

A kako izgleda neradni dan zamjenika župana?

– Nema puno slobodnog vremena i slobodnih dana. Svo slobodno vrijeme nastojim pokloniti obitelji. Otac sam curice od šest godina i dečka od četiri godine. Supruga je zdravstveni djelatnik, dosta je angažirana na poslu. Jedan dio posla obavlja u Rijeci. Početni dio jutra provedem s klincima, a kad dođem navečer kući, već su u “krpama”. Sad kad nema toliko protokola, uglavnom su vikendi slobodni. Sa suprugom sam volio šetati po brdima i planinama Gorskog kotara, a dolaskom djece ta se aktivnost izgubila. Ipak, koliko stignem, prošećem do Risnjaka, Bjelolasice i drugih atraktivnih lokacija kojima Gorski kotar obiluje. Nekad sam igrao nogomet za Gomirje. Ispao sam iz seniorske priče, ali smo osnovali veterane i nastojim ponedjeljkom, kad god mogu, odigrati utakmicu za veterane i družiti se s ljudima iz kluba. 

Živite u Gorskom kotaru, dobar dio radnog vremena posvećujete Gorskom kotaru. Kako usporediti Gorski kotar 2013. godine i Gorski kotar danas?

– Možemo to promatrati s dva aspekta. Prvi je izrazito negativan jer Gorski kotar i nadalje gubi stanovništvo. Depopulacija je iznimna u pojedinim sredinama. Ne toliko u Delnicama koje su centar, ali generalno se u Gorskom kotaru događa sve ono što se događa u čitavom ruralnom području Hrvatske. No, Gorski kotar ima neke svoje specifičnosti. Prije nekoliko dana imao sam prilike posjetiti Baniju, s kolegama sam nosio humanitarnu pomoć. Kad vidite prostore Korduna, Banije, dobar dio Dalmatinske zagore, dijelove Slavonije… onda ipak vidite da je Gorski kotar neka druga razina. Ne nedostaju struja i voda. Većina puteva je asfaltirana. Možemo razgovarati o tome da li negdje asfalt može biti bolji, ali Gorski kotar ima standard koji drugi ruralni krajevi nemaju. Na Baniji sam vidio da ljudi imaju uvjete nedostojne života i rada. Nismo se vozili niti po makadamu, već po putevima do blata.

– Rekao bi da kao država nismo ispunili svoju funkciju, nastavlja Mamula, a to je da svaki pedalj našeg teritorija bude naseljen i da je u dobrom infrastrukturnom stanju, kako bi ljudi imali barem približno jednake uvjete kao stanovnici Zagreba ili centar poput Rijeke. Od 2013. godine vodimo bitku za zakonska rješenja koja se tiču brdsko-planinskog područja. Izgubili smo zakon o brdsko-planinskim područjima, ali ga nismo vratili. Dobili smo zakonski okvir, ali dvije godine nisu donesene formalne pretpostavke na temelju kojih bi Gorski kotar i drugi ruralni krajevi dobili značajnija sredstva. 

Sve što radi država, to su ad hoc mjere. Kad stanje po pitanju snijega postane neizdrživo, tada država intervenira. Nedavno je ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak podijelila sredstva za komunalnu infrastrukturu i slične namjene, no nema sustavnog ulaganja. 

Kao Primorsko-goranska županija djelujemo u skladu s Deklaracijom o opstojnosti Gorskog kotara, nastavljamo stvarati pretpostavke za jači turistički razvoj, recimo kroz projekte Putevima Frankopana ili Centra za posjetitelje o velikim zvijerima u Staroj Sušici kojima se želi potaknuti turistički i gospodarski razvoj Gorskog kotara. Na Županiji je neopravdano velik pritisak da ulaže ozbiljna sredstva u svoja ruralna područja. Odakle ta sredstva kad znamo da je Hrvatska visokocentralizirana država. Od deset uprihodovanih kuna, devet završi u centralnoj blagajni. Ukoliko već ne idemo prema decentralizaciji, potrebna je intenzivnija pomoć države. Naše je stajalište da Hrvatskoj treba ozbiljna fiskalna i funkcionalna decentralizacija kako bi regije i jedinice lokalne samouprave mogle financirati veći dio razvojnih potreba. Negativni efekti centralizacije pokušavaju se nadomjestiti korištenjem sredstva EU, ali sve je to još uvijek nedovoljno kako bi kao zemlja i regije unutar zemlje dostigli nivo koji ima na primjer Slovenija ili druge zemlje nastale devedesetih godina.

PLAĆENI OGLAS

Razgovarao: Anto RAVLIĆ

Snimili: Rino GROPUZZO

Dopuštenjem preneseno iz magazina PGŽ-e Zeleno i Plavo



Kategorije:lokalni izbori

Oznake:, ,

%d blogeri kao ovaj: