VRBOVSKO – U nizu urušenih i dotrajalih vrbovščanskih kuća i stambenih zgrada napuštenih i prepuštenih zubu vremena koje narušavaju izgled mjesta ali i sigurnost mještana već godinama je i naselje poznato kao Bršadin ili Peti peron
Ignoriranje zajednice dovelo do rušenja treće zgrade
Tri velebne zgrade blizanke izgrađene još prije 130 godina gotovo u tvorničkom krugu simbol su radništva i industrijskog razvitka međutim već više od dva desetljeća prepuštene su stihijskom propadanju. Sve gradske vlasti u Vrbovskom okreću glavu od Bršadina kao da ne postoji i da nemaju nikakvu odgovornost da se nešto učini. S obzirom da je vrijeme i uporno ignoriranje svoje učinilo na pravom su putu da se Bršadin i izbriše jer jednu od tri zgrade već je zadesila nemila sudbina ruševine.
Za treću zgradu više nema spasa
Četiri stana
Iako pogled na Bršadin – njegove ruševne zgrade napuklih zidova, razbijenih prozora i razbacanih crijepova ne odaje da u njemu ima života, zavjese i cvijeće na prozorima i roba koja se suši na konopcu svjedoče da on još ima svojih stanara. Iako derutna i dotrajala središnja stara “dama” dom je sa četiri stana.
Samo roba odaje da se tu živi
Nekada puno života – danas tek sjećanja
Doma smo zatekli Ivanku Kumpare koja je s nama podjelila kako je bilo nekoć a kako je danas živjeti u legendarnom Bršadinu. Bršadin za mene kao i za mnoge njegove stanare koji su prošli kroz njega ima veliku sentimentalnu vrijednost. Bilo je tu prije puno života, mnoge generacije su odrasle i danas se sigurno sa sjetom sjećaju svoga djetinjstva, kaže Kumpare koja ističe da iako je danas deurutan ne bi ga nizašta mijenjala. Mi koji tu živimo, svatko sa svojim mogućnostima, sami smo si uredili stanove i onoliko koliko možemo onaj zajednički dio nekako krpamo. Teško je jer je sve staro ali trudimo se jer to je naš dom, kaže Kumpare koja dodaje – jaka je to kuća, stara je ali se ne da sve dok netko živi u njoj. A kada nitko ne živi u njoj nitko se ni ne brine i ona propada kao što je slučaj sa trećom zgradom kojoj više nema spasa, kaže nam Kumpare. Jednostavno je više ništa ne može spasiti i zbog sigurnosti nas preostalih trebalo bi je srušiti, ističe Kumpare. Još prije šest godina i ta zgrada imala je svoje stanare međutim kako je ostala prazna danas ju je zatekla nemila sudbina rušenja. No zla kob nadvila se i nad zgradom u kojoj još ima života i ako se nešto hitno ne poduzme a sudeći po dosadašnjem iskustvu Bršadin bi za neko vrijeme mogao postati samo blijedo sjećanje i detalj na starim fotografijama Vrbovskog.
Slavio se tu i dolazak novog milenija
Općenarodna imovina s kojom nitko ne želi imati posla
Tragom činjenice da su u zgradama Bršadina nekoć živjele obitelji radnika Drvne industrije pitali smo stečajnu upraviteljicu da li su one upisane u vlasništvo te sukladno tome da li su predmet prodaje imovine u stečaju. Marija Ružić odgovorila nam je da one nikada nisu ušle u stečajnu imovinu te se vode kao „općenarodna imovina“. Kako smo istražili to znači da se one smatraju društvenim vlasništvom s pravom korištenja općine ili države, slijedom čega je moguće provesti brisanje općenarodne imovine i društvenog vlasništva te uknjižbu. Očito to Grad Vrbovsko nikada nije učinio ne želeći si natovariti obvezu održavanja i upravljanja stoljetnim zgradama koje su tako prepuštene propadanju. A kamo će smjestiti stanare kada ostanu bez krova nad glavom priča je o kojoj će Grad htio-nehtio vrlo brzo morati razmišljati.
Bršadin, veljača 2004., – Još je bilo spasa za “Treću damu”
GORSKE NOVOSTI 
VRBOVSKO – U nizu urušenih i dotrajalih vrbovščanskih kuća i stambenih zgrada napuštenih i prepuštenih zubu vremena koje narušavaju izgled mjesta ali i sigurnost mještana već godinama je i naselje poznato kao Bršadin ili Peti peron
Ignoriranje zajednice dovelo do rušenja treće zgrade
Tri velebne zgrade blizanke izgrađene još prije 130 godina gotovo u tvorničkom krugu simbol su radništva i industrijskog razvitka međutim već više od dva desetljeća prepuštene su stihijskom propadanju. Sve gradske vlasti u Vrbovskom okreću glavu od Bršadina kao da ne postoji i da nemaju nikakvu odgovornost da se nešto učini. S obzirom da je vrijeme i uporno ignoriranje svoje učinilo na pravom su putu da se Bršadin i izbriše jer jednu od tri zgrade već je zadesila nemila sudbina ruševine.
Četiri stana
Iako pogled na Bršadin – njegove ruševne zgrade napuklih zidova, razbijenih prozora i razbacanih crijepova ne odaje da u njemu ima života, zavjese i cvijeće na prozorima i roba koja se suši na konopcu svjedoče da on još ima svojih stanara. Iako derutna i dotrajala središnja stara “dama” dom je sa četiri stana.
Nekada puno života – danas tek sjećanja
Doma smo zatekli Ivanku Kumpare koja je s nama podjelila kako je bilo nekoć a kako je danas živjeti u legendarnom Bršadinu. Bršadin za mene kao i za mnoge njegove stanare koji su prošli kroz njega ima veliku sentimentalnu vrijednost. Bilo je tu prije puno života, mnoge generacije su odrasle i danas se sigurno sa sjetom sjećaju svoga djetinjstva, kaže Kumpare koja ističe da iako je danas deurutan ne bi ga nizašta mijenjala. Mi koji tu živimo, svatko sa svojim mogućnostima, sami smo si uredili stanove i onoliko koliko možemo onaj zajednički dio nekako krpamo. Teško je jer je sve staro ali trudimo se jer to je naš dom, kaže Kumpare koja dodaje – jaka je to kuća, stara je ali se ne da sve dok netko živi u njoj. A kada nitko ne živi u njoj nitko se ni ne brine i ona propada kao što je slučaj sa trećom zgradom kojoj više nema spasa, kaže nam Kumpare. Jednostavno je više ništa ne može spasiti i zbog sigurnosti nas preostalih trebalo bi je srušiti, ističe Kumpare. Još prije šest godina i ta zgrada imala je svoje stanare međutim kako je ostala prazna danas ju je zatekla nemila sudbina rušenja. No zla kob nadvila se i nad zgradom u kojoj još ima života i ako se nešto hitno ne poduzme a sudeći po dosadašnjem iskustvu Bršadin bi za neko vrijeme mogao postati samo blijedo sjećanje i detalj na starim fotografijama Vrbovskog.
Općenarodna imovina s kojom nitko ne želi imati posla
Tragom činjenice da su u zgradama Bršadina nekoć živjele obitelji radnika Drvne industrije pitali smo stečajnu upraviteljicu da li su one upisane u vlasništvo te sukladno tome da li su predmet prodaje imovine u stečaju. Marija Ružić odgovorila nam je da one nikada nisu ušle u stečajnu imovinu te se vode kao „općenarodna imovina“. Kako smo istražili to znači da se one smatraju društvenim vlasništvom s pravom korištenja općine ili države, slijedom čega je moguće provesti brisanje općenarodne imovine i društvenog vlasništva te uknjižbu. Očito to Grad Vrbovsko nikada nije učinio ne želeći si natovariti obvezu održavanja i upravljanja stoljetnim zgradama koje su tako prepuštene propadanju. A kamo će smjestiti stanare kada ostanu bez krova nad glavom priča je o kojoj će Grad htio-nehtio vrlo brzo morati razmišljati.
AUTOR: Nensi Tatar
FOTO: Nensi Tatar
Podijeli: