
GORSKI KOTAR – Ono što me prvenstveno motiviralo da se založim za osnivanje etnografskog muzeja je urgentna potreba očuvanja kulturne baštine Gorskoga kotara i njene javne prezentacije, posebno u cilju odgoja i obrazovanja mladih naraštaja, te proširenja turističke ponude i stvaranja uvjeta za razvoj kulturnog turizma na goranskom prostoru.
Treba osnovati jedinstvenu muzejsku ustanovu u Gorskom kotaru
Ponovo ću ponoviti i citirati da sam još pred deset godina predlagao da se u Gorskom kotaru osnuje Zavičajni muzej u kojem bi trebalo prikupiti, te na prikladan i suvremen medijski način prikazati goransku tradiciju, etnografske predmete, goranski obrt i umjetničke dosege iz naše prošlosti. Iako u nekim mjestima postoje pojedinačne, a najčešće privatne zbirke, držim da treba osnovati jedinstvenu muzejsku ustanovu u Gorskom kotaru. Ona se ne bi nalazila samo u jednom mjestu, bila bi policentričnog karaktera. Negdje bi to bio muzej lovstva, drugdje etnografska zbirka, na trećem mjestu umjetnička galerija – muzej goranske naive, na četvrtom bi bila prikazana prošlost ratova i revolucija na našem području itd. Takva jedna ustanova zaposlila bi mlade obrazovane ljude, a da ne spominjemo koliko bi to značilo za razvoj turizma i obogaćivanje ponude Gorskog kotara. I na tome planu moramo se uklopiti u suvremene oblike turističke ponude i potražnje.

Ta ideja mora biti stručno, integralno i detaljno razrađena
Nadalje sam pisao da u realizaciji pojedinih ideja, ako se želi biti operativan, neobično je važno sačiniti akcijski plan i predstaviti ga svim zainteresiranim i potencijalnim subjektima koji mogu poduprijeti njegovo ostvarenje. Tako je i s idejom osnivanja etnografskog muzeja. Ta ideja mora biti stručno, integralno i detaljno razrađena ako ne želimo da ostane samo ideja. No prije nego se krene u donošenje jednog operativnog plana, potrebno je do kraja razraditi viziju i misiju muzejske institucije koju Gorski kotar zapravo još nažalost nema. Kako sam uvijek u svojim istupima isticao potrebu goranskoga jedinstva u raznim segmentima društvenog djelovanja, i ovaj puta naglašavam takav stav: Gorani moraju osmišljavanju i realizaciji osnivanja muzeja pristupiti složno zbog niza razloga. Jedino zajednički pristup goranskih lokalnih jedinica i drugih zainteresiranih strana jamči uspjeh ove akcije.

Nemojmo još govoriti o zgradi ili zgradama
Naime, držim da bi trebalo, sve u skladu s hrvatskim zakonima, težiti osnivanju jedinstvene muzejske ustanove u Gorskome kotaru. U pojedinim gradovima, općinama ili na užim lokalitetima mogu se pak osnivati manji muzeji, galerije i zbirke, odnosno uklopiti već postojeće zbirke ili galerije u novu jedinstvenu, ili bolje rečeno, zajedničku muzejsku ustanovu. Ona bi djelovala, da se izrazim političkim rječnikom, na konfederalnim principima. Dakle, nemojmo još govoriti o zgradi ili zgradama sve dok se ne osmisli i od relevantnih struktura ne prihvati ideja osnivanja muzejske ustanove u Gorskome kotaru. Ako prevlada koncepcija da Gorski kotar treba imati zajedničku muzejsku ustanovu, tada će pojedini sastavni muzeji, zbirke i galerije biti smješteni na raznim lokalitetima i objektima. Dakle, nemojmo pripremati samo jedan ražanj, možda uhvatimo više zečeva.

Kakvu vrstu muzeja zapravo želimo: etnografski, povijesni, prirodoslovni, umjetnički…
U tome je smislu možda prerano govoriti o muzeju kao etnografskom, pa bi tek jedna cjelovita analiza potreba i mogućnosti osnivanja muzejske ustanove u Gorskome kotaru mogla pokazati kakvu vrstu muzeja zapravo želimo: etnografski, povijesni, prirodoslovni, umjetnički… i da dalje ne nabrajam, a mogao bih još istaknuti šumarsku, lovačku ili neku drugu, na primjer zavičajnu komponentu ili značajku koja bi prevladala u koncepciji budućega muzeja. Moje je mišljenje da bar za sada ne treba robovati pitanju koja će komponenta prevladati, te držim da jednostavno treba pokrenuti inicijativu za osnivanje muzejske ustanove Gorskoga kotara koja će imati svoj etnografski, umjetnički, zavičajni, povijesni ili bilo koji drugi potreban, opravdan i svrhovit odjeljak. Pri tome treba u čitav projekt uključiti sve zainteresirane strane, kako u proces osmišljavanja i osnivanja, tako i u financiranje budućih muzejskih jedinica ili pojedinih postava (npr. Hrvatske šume za šumarski muzej itd.).

Važno je promovirati stručan pristup u toj čitavoj akciji
Nadalje je važno promovirati stručan pristup u toj čitavoj akciji. Osim nužne stručnosti u elaboraciji te ideje, već danas moramo planirati i voditi brigu o kadrovima koji bi radili u takvoj jednoj ustanovi. Pri odabiru kadrova ne bi trebali prevladati lokalistički ili politički kriteriji, već oni stručni, koji se moraju temeljiti na pozitivnim hrvatskim propisima. Važno je što bi osim kulturne funkcije i uloge u očuvanju narodne tadicije i goranskog identiteta, kao i potpore razvoju goranskog turizma, nova institucija zaposlila i mlade obrazovane Gorane i Goranke. U današnjim uvjetima otvaranje i tek nekoliko radnih mjesta puno znači za zadržavanje i ostanak mladih ljudi u Gorskome kotaru. Negdje sam pročitao stav da nema novaca za osnivanje muzeja i da će ta ideja morati pričekati neke bolje dane. S time se nikako ne mogu suglasiti. Kao prvo, vidim da ima novaca za realizaciju nekih drugih ideja i projekata koji su po mome mišljenju manje značajni od muzeja, a neki će polučiti i slabije rezultate i stvarati manje dodane vrijednosti čak i od jedne takve kulturne ustanove kao što je muzej, koji bi mogao puno doprinjeti razvoju goranskog, prvenstveno kulturnog turizma. Kao drugo, bolji dani, bar kako se meni čini, su prošli…

AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Nensi Tatar, arhiva – ilustracija
GORSKI KOTAR – Ono što me prvenstveno motiviralo da se založim za osnivanje etnografskog muzeja je urgentna potreba očuvanja kulturne baštine Gorskoga kotara i njene javne prezentacije, posebno u cilju odgoja i obrazovanja mladih naraštaja, te proširenja turističke ponude i stvaranja uvjeta za razvoj kulturnog turizma na goranskom prostoru.
Treba osnovati jedinstvenu muzejsku ustanovu u Gorskom kotaru
Ponovo ću ponoviti i citirati da sam još pred deset godina predlagao da se u Gorskom kotaru osnuje Zavičajni muzej u kojem bi trebalo prikupiti, te na prikladan i suvremen medijski način prikazati goransku tradiciju, etnografske predmete, goranski obrt i umjetničke dosege iz naše prošlosti. Iako u nekim mjestima postoje pojedinačne, a najčešće privatne zbirke, držim da treba osnovati jedinstvenu muzejsku ustanovu u Gorskom kotaru. Ona se ne bi nalazila samo u jednom mjestu, bila bi policentričnog karaktera. Negdje bi to bio muzej lovstva, drugdje etnografska zbirka, na trećem mjestu umjetnička galerija – muzej goranske naive, na četvrtom bi bila prikazana prošlost ratova i revolucija na našem području itd. Takva jedna ustanova zaposlila bi mlade obrazovane ljude, a da ne spominjemo koliko bi to značilo za razvoj turizma i obogaćivanje ponude Gorskog kotara. I na tome planu moramo se uklopiti u suvremene oblike turističke ponude i potražnje.
Ta ideja mora biti stručno, integralno i detaljno razrađena
Nadalje sam pisao da u realizaciji pojedinih ideja, ako se želi biti operativan, neobično je važno sačiniti akcijski plan i predstaviti ga svim zainteresiranim i potencijalnim subjektima koji mogu poduprijeti njegovo ostvarenje. Tako je i s idejom osnivanja etnografskog muzeja. Ta ideja mora biti stručno, integralno i detaljno razrađena ako ne želimo da ostane samo ideja. No prije nego se krene u donošenje jednog operativnog plana, potrebno je do kraja razraditi viziju i misiju muzejske institucije koju Gorski kotar zapravo još nažalost nema. Kako sam uvijek u svojim istupima isticao potrebu goranskoga jedinstva u raznim segmentima društvenog djelovanja, i ovaj puta naglašavam takav stav: Gorani moraju osmišljavanju i realizaciji osnivanja muzeja pristupiti složno zbog niza razloga. Jedino zajednički pristup goranskih lokalnih jedinica i drugih zainteresiranih strana jamči uspjeh ove akcije.
Nemojmo još govoriti o zgradi ili zgradama
Naime, držim da bi trebalo, sve u skladu s hrvatskim zakonima, težiti osnivanju jedinstvene muzejske ustanove u Gorskome kotaru. U pojedinim gradovima, općinama ili na užim lokalitetima mogu se pak osnivati manji muzeji, galerije i zbirke, odnosno uklopiti već postojeće zbirke ili galerije u novu jedinstvenu, ili bolje rečeno, zajedničku muzejsku ustanovu. Ona bi djelovala, da se izrazim političkim rječnikom, na konfederalnim principima. Dakle, nemojmo još govoriti o zgradi ili zgradama sve dok se ne osmisli i od relevantnih struktura ne prihvati ideja osnivanja muzejske ustanove u Gorskome kotaru. Ako prevlada koncepcija da Gorski kotar treba imati zajedničku muzejsku ustanovu, tada će pojedini sastavni muzeji, zbirke i galerije biti smješteni na raznim lokalitetima i objektima. Dakle, nemojmo pripremati samo jedan ražanj, možda uhvatimo više zečeva.
Kakvu vrstu muzeja zapravo želimo: etnografski, povijesni, prirodoslovni, umjetnički…
U tome je smislu možda prerano govoriti o muzeju kao etnografskom, pa bi tek jedna cjelovita analiza potreba i mogućnosti osnivanja muzejske ustanove u Gorskome kotaru mogla pokazati kakvu vrstu muzeja zapravo želimo: etnografski, povijesni, prirodoslovni, umjetnički… i da dalje ne nabrajam, a mogao bih još istaknuti šumarsku, lovačku ili neku drugu, na primjer zavičajnu komponentu ili značajku koja bi prevladala u koncepciji budućega muzeja. Moje je mišljenje da bar za sada ne treba robovati pitanju koja će komponenta prevladati, te držim da jednostavno treba pokrenuti inicijativu za osnivanje muzejske ustanove Gorskoga kotara koja će imati svoj etnografski, umjetnički, zavičajni, povijesni ili bilo koji drugi potreban, opravdan i svrhovit odjeljak. Pri tome treba u čitav projekt uključiti sve zainteresirane strane, kako u proces osmišljavanja i osnivanja, tako i u financiranje budućih muzejskih jedinica ili pojedinih postava (npr. Hrvatske šume za šumarski muzej itd.).
Važno je promovirati stručan pristup u toj čitavoj akciji
Nadalje je važno promovirati stručan pristup u toj čitavoj akciji. Osim nužne stručnosti u elaboraciji te ideje, već danas moramo planirati i voditi brigu o kadrovima koji bi radili u takvoj jednoj ustanovi. Pri odabiru kadrova ne bi trebali prevladati lokalistički ili politički kriteriji, već oni stručni, koji se moraju temeljiti na pozitivnim hrvatskim propisima. Važno je što bi osim kulturne funkcije i uloge u očuvanju narodne tadicije i goranskog identiteta, kao i potpore razvoju goranskog turizma, nova institucija zaposlila i mlade obrazovane Gorane i Goranke. U današnjim uvjetima otvaranje i tek nekoliko radnih mjesta puno znači za zadržavanje i ostanak mladih ljudi u Gorskome kotaru. Negdje sam pročitao stav da nema novaca za osnivanje muzeja i da će ta ideja morati pričekati neke bolje dane. S time se nikako ne mogu suglasiti. Kao prvo, vidim da ima novaca za realizaciju nekih drugih ideja i projekata koji su po mome mišljenju manje značajni od muzeja, a neki će polučiti i slabije rezultate i stvarati manje dodane vrijednosti čak i od jedne takve kulturne ustanove kao što je muzej, koji bi mogao puno doprinjeti razvoju goranskog, prvenstveno kulturnog turizma. Kao drugo, bolji dani, bar kako se meni čini, su prošli…
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Nensi Tatar, arhiva – ilustracija
Podijeli: