GORSKI KOTAR – Čitam da se Gorani jako raduju snijegu koji je ovih prosinačkih dana zabijelio Gorski kotar. Novinari kažu da su radosni i Zagrepčani zbog Snježne kraljice na Sljemenu. Ja pak ne znam vesele li se zbilja Gorani zbog novog snježnog pokrivača?! Prije bih rekao da mnogi naši žitelji mrmljaju, prvenstveno oni stariji, a takvih je u Gorskom kotaru svakim danom sve više. Vjerojatno se vesele uglavnom goranska djeca, što je i sasvim razumljivo. No i dječje cike i vriske je sve manje na snježnim proplancima, ne samo zbog toga što je djece u Gorskom kotaru sve manje, već i stoga što su način života i modeli korištenja slobodnog vremena djece i omladine danas drukčiji nego prije par desetljeća.
Otići će i on, kao i mnogi prije njega…
U Delnicama se snijegu najviše veseli domaći koncesionar za čišćenje snijega, jer njegova zarada raste proporcionalno debljini i učestalosti snježnoga pokrivača. Mi pak putnici, koji redovito putujemo na posao u Rijeku, baš se i ne veselimo snijegu, jer nam on samo stvara poteškoće u putovanju. A takvih koji putuju na posao iz Gorskoga kotara u Rijeku i riječki prsten, svakim danom je sve više. Susretnem tako jednog mlađeg poznanika, mogao bih reći i susjeda, i pitam ga kako je? Iako je zaposlen u Delnicama, kaže mi da traži posao izvan Gorskoga kotara. Otići će i on, kao i mnogi prije njega, eventualno prodati kuću i možda zauvijek odseliti. Nitko ga neće pitati zašto odlazi, niti ga nagovarati da ostane nudeći mu bolje radne uvjete. Kao da nikoga u našem gradu nije briga što mladi ljudi odlaze. U Delnicama djeluje i nekoliko udruga koje okupljaju mlađu generaciju, a imamo i Savjet mladih. Pitam se, je li netko od njih pokušao organizirati raspravu o položaju školske i studentske omladine u našem gradu, raspraviti i ukazati odgovornima što ne valja i što bi trebalo promijeniti. Ne znam, možda je i bilo takvih foruma i rasprava, možda i prijedloga, no ipak mislim da općenito nedovoljno brinemo o mladoj generaciji i ne stvaramo optimalne uvjete za zapošljavanje mladih ljudi i njihov ostanak u goranskoj sredini.
Skepsa prema ulaganjima u skakaonice
Jučer sam trebao održati sjednicu Odbora za gospodarstvo, obrtništvo i poduzetništvo, u Delnicama, no službeno sjednica nije održana, jer nas je došlo samo četvero. Trebali smo raspravljati i predlagati poboljšanja u proračunskom financiranju raznih gradskih programa i projekata koji bi trebali imati za cilj stvaranje što boljih uvjeta za život mladih ljudi u našem zavičaju. Nas nekoliko članova je ipak neformalno razgovaralo. Ja sam tako, između ostaloga, iznio skepsu o potrebi ulaganja u izgradnju nekoliko skakaonica u našem mjestu – u ovom trenutku kad ima puno prečih potreba. Zastupao sam tezu da gradnju sportskih objekata i općenito ulaganja u sportsku infrastrukturu treba temeljiti na jednom sveobuhvatnom programu razvoja sporta u Delnicama i čitavom Gorskom kotaru, polazeći prvenstveno od potreba domaćih stanovnika, ali vodeći računa i o interesima turističke privrede. Neki se sa mnom nisu složili o skakaonicama, ali smo zaključili da otvoreno treba raspravljati o tim i drugim razvojnim pitanjima. Zato i javno iznosim svoje mišljenje, ne tvrdeći pri tome da je moj stav jedino ispravan i realan.
Sanjkaška staza – rentabilniji potez
Naglasio sam tako, da bez obzira na neke grube zemljane radove koji su izvršeni podno Lovačkog doma, kao i na kupljenu plastičnu opremu za skakaonice, držim da za sada treba odustati od tog nedovoljno osmišljenog projekta, jer nisu vremena da se ulaže neplanski, neosmišljeno i bez analiza i dorađenih elaborata u izgradnju skakaonica u Delnicama. Možda je nedovoljno osmišljen i moj prijedlog da bi bilo rentabilnije napraviti sanjkašku stazu s Lovačkoga, koja bi privukla puno više turista i sportskih rekreativaca, nego same skakaonice.
Nema novaca niti za održavanje a kamoli za izgradnju sportskih objekata
No svjestan sam ujedno da Grad Delnice ubrzo neće imati novaca niti za održavanje postojeće sportske infrastrukture, a kamoli za izgradnju novih sportskih objekata. Predviđena sredstva u Proračunu za uređenje skakaonica su samo aproksimativna i pitanje je koliko bi čitava investicija uopće u konačnici stajala. Oponenti mi kažu da ćemo puno sredstava dobiti od Županije, no i to su naša sredstva i ne bi nam trebalo biti svejedno ulažu li se ona u nešto što je rentabilno i korisno, ili pak u spomenike nečije gluposti. Projekti moraju imati glavu i rep, a ne biti izraz i posljedica nečije sentimentalnosti ili zakašnjelog romantizma.
Propao milijunski projekt nordijskog skijaškog trčanja
Sjećam se, nije tako davno kad se u izgradnju i asfaltiranje staza za nordijsko skijaško trčanje na Japlenškom vrhu uložilo oko milijun kuna, a svjedoci smo da je to propao projekt. Izgrađene staze su se u proteklih desetak godina koristile tek jednom. Isto će tako biti i sa skakaonicama. Tvrdim da nema ekonomskog, geofizičko-klimatskog, socijalnog i pedagoškog opravdanja za taj projekt. Stoga sam predložio da se predviđena sredstva za skakaonice usmjere za potporu gospodarskim razvojnim programima, odnosno kao pomoć novim i postojećim obrtnicima u Delnicama, ali znam da gradska vlast neće prihvatiti taj moj prijedlog.
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.blog.hr, cijeli post pročitajte na http://gorskikotar.bloger.hr/post/snijeg-u-gorskom-kotaru–radost-ili-briga/14556589.aspx
FOTO: Gorske novosti, arhiva
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Čitam da se Gorani jako raduju snijegu koji je ovih prosinačkih dana zabijelio Gorski kotar. Novinari kažu da su radosni i Zagrepčani zbog Snježne kraljice na Sljemenu. Ja pak ne znam vesele li se zbilja Gorani zbog novog snježnog pokrivača?! Prije bih rekao da mnogi naši žitelji mrmljaju, prvenstveno oni stariji, a takvih je u Gorskom kotaru svakim danom sve više. Vjerojatno se vesele uglavnom goranska djeca, što je i sasvim razumljivo. No i dječje cike i vriske je sve manje na snježnim proplancima, ne samo zbog toga što je djece u Gorskom kotaru sve manje, već i stoga što su način života i modeli korištenja slobodnog vremena djece i omladine danas drukčiji nego prije par desetljeća.
Otići će i on, kao i mnogi prije njega…
U Delnicama se snijegu najviše veseli domaći koncesionar za čišćenje snijega, jer njegova zarada raste proporcionalno debljini i učestalosti snježnoga pokrivača. Mi pak putnici, koji redovito putujemo na posao u Rijeku, baš se i ne veselimo snijegu, jer nam on samo stvara poteškoće u putovanju. A takvih koji putuju na posao iz Gorskoga kotara u Rijeku i riječki prsten, svakim danom je sve više. Susretnem tako jednog mlađeg poznanika, mogao bih reći i susjeda, i pitam ga kako je? Iako je zaposlen u Delnicama, kaže mi da traži posao izvan Gorskoga kotara. Otići će i on, kao i mnogi prije njega, eventualno prodati kuću i možda zauvijek odseliti. Nitko ga neće pitati zašto odlazi, niti ga nagovarati da ostane nudeći mu bolje radne uvjete. Kao da nikoga u našem gradu nije briga što mladi ljudi odlaze. U Delnicama djeluje i nekoliko udruga koje okupljaju mlađu generaciju, a imamo i Savjet mladih. Pitam se, je li netko od njih pokušao organizirati raspravu o položaju školske i studentske omladine u našem gradu, raspraviti i ukazati odgovornima što ne valja i što bi trebalo promijeniti. Ne znam, možda je i bilo takvih foruma i rasprava, možda i prijedloga, no ipak mislim da općenito nedovoljno brinemo o mladoj generaciji i ne stvaramo optimalne uvjete za zapošljavanje mladih ljudi i njihov ostanak u goranskoj sredini.
Skepsa prema ulaganjima u skakaonice
Jučer sam trebao održati sjednicu Odbora za gospodarstvo, obrtništvo i poduzetništvo, u Delnicama, no službeno sjednica nije održana, jer nas je došlo samo četvero. Trebali smo raspravljati i predlagati poboljšanja u proračunskom financiranju raznih gradskih programa i projekata koji bi trebali imati za cilj stvaranje što boljih uvjeta za život mladih ljudi u našem zavičaju. Nas nekoliko članova je ipak neformalno razgovaralo. Ja sam tako, između ostaloga, iznio skepsu o potrebi ulaganja u izgradnju nekoliko skakaonica u našem mjestu – u ovom trenutku kad ima puno prečih potreba. Zastupao sam tezu da gradnju sportskih objekata i općenito ulaganja u sportsku infrastrukturu treba temeljiti na jednom sveobuhvatnom programu razvoja sporta u Delnicama i čitavom Gorskom kotaru, polazeći prvenstveno od potreba domaćih stanovnika, ali vodeći računa i o interesima turističke privrede. Neki se sa mnom nisu složili o skakaonicama, ali smo zaključili da otvoreno treba raspravljati o tim i drugim razvojnim pitanjima. Zato i javno iznosim svoje mišljenje, ne tvrdeći pri tome da je moj stav jedino ispravan i realan.
Sanjkaška staza – rentabilniji potez
Naglasio sam tako, da bez obzira na neke grube zemljane radove koji su izvršeni podno Lovačkog doma, kao i na kupljenu plastičnu opremu za skakaonice, držim da za sada treba odustati od tog nedovoljno osmišljenog projekta, jer nisu vremena da se ulaže neplanski, neosmišljeno i bez analiza i dorađenih elaborata u izgradnju skakaonica u Delnicama. Možda je nedovoljno osmišljen i moj prijedlog da bi bilo rentabilnije napraviti sanjkašku stazu s Lovačkoga, koja bi privukla puno više turista i sportskih rekreativaca, nego same skakaonice.
Nema novaca niti za održavanje a kamoli za izgradnju sportskih objekata
No svjestan sam ujedno da Grad Delnice ubrzo neće imati novaca niti za održavanje postojeće sportske infrastrukture, a kamoli za izgradnju novih sportskih objekata. Predviđena sredstva u Proračunu za uređenje skakaonica su samo aproksimativna i pitanje je koliko bi čitava investicija uopće u konačnici stajala. Oponenti mi kažu da ćemo puno sredstava dobiti od Županije, no i to su naša sredstva i ne bi nam trebalo biti svejedno ulažu li se ona u nešto što je rentabilno i korisno, ili pak u spomenike nečije gluposti. Projekti moraju imati glavu i rep, a ne biti izraz i posljedica nečije sentimentalnosti ili zakašnjelog romantizma.
Propao milijunski projekt nordijskog skijaškog trčanja
Sjećam se, nije tako davno kad se u izgradnju i asfaltiranje staza za nordijsko skijaško trčanje na Japlenškom vrhu uložilo oko milijun kuna, a svjedoci smo da je to propao projekt. Izgrađene staze su se u proteklih desetak godina koristile tek jednom. Isto će tako biti i sa skakaonicama. Tvrdim da nema ekonomskog, geofizičko-klimatskog, socijalnog i pedagoškog opravdanja za taj projekt. Stoga sam predložio da se predviđena sredstva za skakaonice usmjere za potporu gospodarskim razvojnim programima, odnosno kao pomoć novim i postojećim obrtnicima u Delnicama, ali znam da gradska vlast neće prihvatiti taj moj prijedlog.
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.blog.hr, cijeli post pročitajte na http://gorskikotar.bloger.hr/post/snijeg-u-gorskom-kotaru–radost-ili-briga/14556589.aspx
FOTO: Gorske novosti, arhiva
Podijeli: