GORSKI KOTAR – Kamačnik. Prvi vikend u ožujku. Gazim ponegdje snijeg i do pola metra na putu do izvora. Nailazim na tragove predatora i ostalih životinja. Vidim perje i oglodane kosti na putu. Zima je bila jaka. Voda Kamačnika napeta, sniježna, ribolovna. Početak sezone ribolova? Ne vidim ribolovce. Na internetu ne mogu pronaći stranicu sa informacijama o režimu ribolova za 2012. g. Vjerojatno restrikcije.
Izvor – plav i tajanstven kao uvijek
Vidim tragove medvjeda. Stari su oko dva dana. Hvata me strah. Tragovi ispred mene samo jednog čovjeka stari nekoliko dana. Stisnem srce i dođem na izvor. Plav i tajanstven kao uvijek. Želim mu prići bliže. Poželim obnovljen mostić preko rijeke do izvora. Vide mu se betonski nosaći. Sjećam ga se kako je izgledao nekada. Ispred izvora zaravan ko stvorena za drvenu klupicu i stolić. Nekada je drvene klupe entuzijastički postavljao pok. Vlado Ivanković- Fuća. U Kamačniku i Kršu. Na zadovoljstvo mnogobrojnih zaljubljenih parova i šetača. Fuća je imao i najveću zbirku fotografija Gorskog kotara.
Sve rađeno ručno i bez mehanizacije
Na livadi u sredini Kamačnika također su bili drveni stolovi i klupe. Treba malo pričekati da se i to popravi. Na povratku gledam oba jaza. Kako su stari Vrbovčani bili kreativni. Napraviti jazove u Kamačniku, da bi uživali u šetnji i zaštitili pastrvu koja u njemu živi. Sve rađeno ručno i bez mehanizacije. Kučica iznad drugog jaza solidno građena od kamena. Novijeg je datuma. Čeka dovršenje i stavljanje u funkciju. Pitanje vremena.
Brana – jedan od prioritetnih ekoloških projekata
Zadnja brana malo prije ušća puna je vode. Kako bi bilo lijepo vidjeti duboko plavo jezero iza brane i kad je sušno razdoblje. Bila bi to radost i atrakcija za posjetitelje. Pastrve matičnjaci u tom jezeru osiguravale bi veliki broj mlađi. Peš u Kamačniku vrlo je rijedak i ne bi značajnije ugrožavao pastrvsku ikru u njemu. Brana traži sanaciju. Mislim da je to jedan od prioritetnih ekoloških projekata u Vrbovskom. Siguran sam da bi se dobili novci iz fondova EU za ekologiju. Treba precizno ispuniti formulare te priložiti projektnu dokumentaciju. Udruzi koja bi pokrenula akciju sanacije brane stojim na raspolaganju u Zagrebu. Sve bi istražio i dobio informaciju iz prve ruke u Ministarsvu zaštite okoliša. Cijelo vrijeme do sanacije stajao bi na usluzi ako bi šta trebalo.
Zidine – jedan od značajnijih spomenika kulturne baštine
Gledam ispod brane impresivne zidine. Jedan od značajnijih spomenika kulturne baštine u Vrbovskom. Sve se dovozilo konjima i kolima. Kamenoklesari mjesecima su oblikovali kamene kocke. Zidalo se ručno. Poznavala se tehnika vezivanja kamena bez cementa. Velika aktivnost starih Vrbovčana. Iskorištavanje vodne energije za mnogobrojne aktivnosti.
Dolazim do restorana na ušću Kamačnika u Dobru. Otvaranje restorana odličan je potez u funkciji turizma.
Dobra je bila prepuna velikih lipljana
Ispod restorana nekadašnje je mrijestilište. Cijev puna vode iz Kamačnika još je tu. Moglo bi ga se opet pokrenuti. Da li je briga za spas lipljana, te drage i plemenite ribe dovoljan razlog da se mrijestilište stavi u funkciju? Prije otprilike šezdeset godina dr. Pažur i ing. Kolić nasadili su lipljane u Dobri prenijevši nekoliko desetaka matica iz Kupe. Kada je prošla višegodišnja zabrana ribolova Dobra je bila prepuna velikih lipljana.
Zašto je napuštena vizija održavanja mrijestilišta
Ing. Kolić je bio moj prijatelj i ribolovni savjetnik od daleke 1971.g. kada sam se kao klinac prvi put upisao u pionirsku sekciju ŠRD Kamačnika. Bio je dugogodišnji predsjednik ŠRD Kamačnik. Zašto je napuštena njegova vizija održavanja mrijestilišta zaista mi nije jasno. Tu su i tri bazena na Dobri kod trafostanice. Uz malo truda oko čiščenja i postavljanje zaštitne ograde moglo bi se uzgojit na tisuće lipljna za poribljavanje Dobre.
Posljednji lipljanski eldorado
Od kada su Hrvatske vode posjekle vrbe i drvno raslinje uz Dobru lipljani su izgubili staništa i prorijedili su se. Kao da su stavljeni kormoranima na tanjur. Lipljan nema prirodnog neprijatelja u vodi ali ga je sada dobio iz zraka. Sjećam se da su kormorani na Kupi u samo jednoj zimi devastirali veći dio lipljana od Radenaca do Vilhara. Velika zaštita lipljanima bila je duboka voda iznad Jovinog jaza. Danas postoji nada da će jaz biti obnovljen privatnom inicijativom čovjeka koji želi na Dobri napraviti malu hidrocentralu. Veća jata lipljana mogu se vidjeti uzvodno od Mrvoševe pilane prema Moravicama. To je posljednji lipljanski Eldorado na Dobri. Ako se i tu posjeku vrbe mogao bi se dogoditi mali ekocid, jer je Dobra na tom dijelu plitka u sušnom razdoblju.
U KŠR Mrežnici svaki ribolovac nakon ulovljene dnevne kvote prekida sa ribolovom
Prije desetak godina napustio sam ŠRD Kamačnik jer se nisam slagao sa režimom „Ulovi i pusti“. Smatrao sam da je postavljen prerestriktivno. Mogao sam se učlaniti u Ribičku družinu u Črnomelju gdje me je prihvatio njihov tajnik g. Bedić. Sve bi bilo kao i prije na Kupi, samo bi lovio sa Slovenske strane. Odlučio sam se za KŠR Mrežnicu. Tajnik g. Mladen Franić me je nevjerojatno toplo primio. KŠR Mrežnica je vrlo uspješno ribolovno društvo. Stalno se povećava broj odraslih članova i djece. U funkciji je razvoja turizma i grada Duge Rese. Mnogobrojna noćenja vanjskih ribolovaca to potvrđuju. Vode se poribljavaju i čuvaju.
U zadnje dvije godine povečana je godišnja kvota ulova za svakog ribolovca sa 25 kg. godišnje na 40 kg. Dnevne kvote ulova više manje usklađene su sa Slovenijom i EU.
Posebno mi se sviđa odredba da svaki ribolovac nakon ulovljene dnevne kvote prekida sa ribolovom. Renđeri čuvaju vode. Svi mi ribolovci ujedno smo i ribočuvari. Prošle godine podneseno je na desetke prekršajnih i kaznenih prijava protiv krivolovaca, te su im oduzeti mnogobrojni nedozvoljeni alati za krivolov.
Ribolovno druženje na Kupi
Lovim na Kupi iza Zdihova i Dobri i jako mi je lijepo u novom ribičkom društvu.
Jednom sam se na ribolovno druženje na Kupi dogovorio sa prof. Antunom Matešom, uglednim hrvatskim slikarom, zastupnikom Gradske Skupštine Grada Zagreba i piscem knjiga o slatkovodnom ribarstvu. Knjige prof. Mateše prevedene su na mnoge svjetske jezike. Primljen je u Kuću slavnih zahvaljujući ponajprije monografiji o hrvatskom vodenom svijetu.
Razgovarali smo o stanju slatkovodnog ribarstva u Hrvatskoj. Iskustvima u Europi vezanih za sportski ribolov. Dobio sam mnoge stručne savjete i odgovore na mnoga pitanja.
O režimu „Ulovi i pusti“ odgovorio je jednom rečenicom. Režim ulovi i pusti treba biti ugrađen u svijest svakog sportskog ribolovca ali mu se ne treba nametati kao imperativ.
Zovu me profesionalne obveze
Članak: „Razmišljanje jednog ribolovca“ četvrti je i zadnji članak u nizu koji sam namjeravao napisati za Gorske novosti. Ideja imam još. Međutim zovu me profesionalne obaveze. Dobio sam poziv za sudjelovanje na Svjetskom kongresu Strojarstva i mobilne tehnologije početkom srpnja u Stuttgartu. Voditelj sam jedne od radionica te moram pripremiti referat za nastup. Također obavezan sam napisati članak za njihov stručni časopis.
Ponudio sam se kao volonter
U člancima: „Razmišljanje jednog ribolovca“, „Muk na Dobri“, „Turizam“ i „Drvna industrija Vrbovsko“ želio sam dati inicijativu za neke ideje. Ponudit sebe kao volontera za njihovu realizaciju te dati drugačije mišljenje za one ideje koje statistički gledano nisu u funkciji razvoja Grada Vrbovskog.
Na kraju želio bih nešto reći
Vrbovčanke su svi znamo, perfekte žene. Za Kamačnik i Krš svi kažu da ima određena afrodizijačka svojstva.Mog oca Dalmatinca upravo su u Vrbovskom privukle gornje izrečene tvrdnje. Zato Vrbovčani povedite svoje Vrbovčanke u šetnju Kamačnikom i Kršem. Budite kavaliri i gentlemeni kao što ste uvijek bili i danas ste. Nemojte razmišljat o krizi. Od kada smo se rodili država je u krizi. Posvetite pažnju nježnijoj polovici. Ako se dogodi da se začmu mali Vrbovčani budite presretni. Ne razmišljajte o drugim opcijama. Sjetimo se da smo svi mi bili embriji.
Vrijeme brzo prolazi
Gorski kotar mora postati kraj u kojem će se rađati puno malih Hrvata i puno malih pripadnika nacionalnih manjina koji u njemu žive. Ne smiju nam sprovodi biti statistički gledano vrhovi društvenih zbivanja.
Čekali smo svoju Državu devet stotina godina. Vrijeme brzo prolazi i idučih devet stotina godina brzo će proći. Ne dopustimo mogučnost da tada neki otac povede svoga sina Hrvatskom i kaže mu: „Sine ovo je Hrvatska, najljepša zemlja na svijetu. Ime je dobila po Hrvatima. Oni su tu nekada živjeli“.
AUTOR: Prof.savjetnik Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Kamačnik. Prvi vikend u ožujku. Gazim ponegdje snijeg i do pola metra na putu do izvora. Nailazim na tragove predatora i ostalih životinja. Vidim perje i oglodane kosti na putu. Zima je bila jaka. Voda Kamačnika napeta, sniježna, ribolovna. Početak sezone ribolova? Ne vidim ribolovce. Na internetu ne mogu pronaći stranicu sa informacijama o režimu ribolova za 2012. g. Vjerojatno restrikcije.
Izvor – plav i tajanstven kao uvijek
Vidim tragove medvjeda. Stari su oko dva dana. Hvata me strah. Tragovi ispred mene samo jednog čovjeka stari nekoliko dana. Stisnem srce i dođem na izvor. Plav i tajanstven kao uvijek. Želim mu prići bliže. Poželim obnovljen mostić preko rijeke do izvora. Vide mu se betonski nosaći. Sjećam ga se kako je izgledao nekada. Ispred izvora zaravan ko stvorena za drvenu klupicu i stolić. Nekada je drvene klupe entuzijastički postavljao pok. Vlado Ivanković- Fuća. U Kamačniku i Kršu. Na zadovoljstvo mnogobrojnih zaljubljenih parova i šetača. Fuća je imao i najveću zbirku fotografija Gorskog kotara.
Sve rađeno ručno i bez mehanizacije
Na livadi u sredini Kamačnika također su bili drveni stolovi i klupe. Treba malo pričekati da se i to popravi. Na povratku gledam oba jaza. Kako su stari Vrbovčani bili kreativni. Napraviti jazove u Kamačniku, da bi uživali u šetnji i zaštitili pastrvu koja u njemu živi. Sve rađeno ručno i bez mehanizacije. Kučica iznad drugog jaza solidno građena od kamena. Novijeg je datuma. Čeka dovršenje i stavljanje u funkciju. Pitanje vremena.
Brana – jedan od prioritetnih ekoloških projekata
Zadnja brana malo prije ušća puna je vode. Kako bi bilo lijepo vidjeti duboko plavo jezero iza brane i kad je sušno razdoblje. Bila bi to radost i atrakcija za posjetitelje. Pastrve matičnjaci u tom jezeru osiguravale bi veliki broj mlađi. Peš u Kamačniku vrlo je rijedak i ne bi značajnije ugrožavao pastrvsku ikru u njemu. Brana traži sanaciju. Mislim da je to jedan od prioritetnih ekoloških projekata u Vrbovskom. Siguran sam da bi se dobili novci iz fondova EU za ekologiju. Treba precizno ispuniti formulare te priložiti projektnu dokumentaciju. Udruzi koja bi pokrenula akciju sanacije brane stojim na raspolaganju u Zagrebu. Sve bi istražio i dobio informaciju iz prve ruke u Ministarsvu zaštite okoliša. Cijelo vrijeme do sanacije stajao bi na usluzi ako bi šta trebalo.
Zidine – jedan od značajnijih spomenika kulturne baštine
Gledam ispod brane impresivne zidine. Jedan od značajnijih spomenika kulturne baštine u Vrbovskom. Sve se dovozilo konjima i kolima. Kamenoklesari mjesecima su oblikovali kamene kocke. Zidalo se ručno. Poznavala se tehnika vezivanja kamena bez cementa. Velika aktivnost starih Vrbovčana. Iskorištavanje vodne energije za mnogobrojne aktivnosti.
Dolazim do restorana na ušću Kamačnika u Dobru. Otvaranje restorana odličan je potez u funkciji turizma.
Dobra je bila prepuna velikih lipljana
Ispod restorana nekadašnje je mrijestilište. Cijev puna vode iz Kamačnika još je tu. Moglo bi ga se opet pokrenuti. Da li je briga za spas lipljana, te drage i plemenite ribe dovoljan razlog da se mrijestilište stavi u funkciju? Prije otprilike šezdeset godina dr. Pažur i ing. Kolić nasadili su lipljane u Dobri prenijevši nekoliko desetaka matica iz Kupe. Kada je prošla višegodišnja zabrana ribolova Dobra je bila prepuna velikih lipljana.
Zašto je napuštena vizija održavanja mrijestilišta
Ing. Kolić je bio moj prijatelj i ribolovni savjetnik od daleke 1971.g. kada sam se kao klinac prvi put upisao u pionirsku sekciju ŠRD Kamačnika. Bio je dugogodišnji predsjednik ŠRD Kamačnik. Zašto je napuštena njegova vizija održavanja mrijestilišta zaista mi nije jasno. Tu su i tri bazena na Dobri kod trafostanice. Uz malo truda oko čiščenja i postavljanje zaštitne ograde moglo bi se uzgojit na tisuće lipljna za poribljavanje Dobre.
Posljednji lipljanski eldorado
Od kada su Hrvatske vode posjekle vrbe i drvno raslinje uz Dobru lipljani su izgubili staništa i prorijedili su se. Kao da su stavljeni kormoranima na tanjur. Lipljan nema prirodnog neprijatelja u vodi ali ga je sada dobio iz zraka. Sjećam se da su kormorani na Kupi u samo jednoj zimi devastirali veći dio lipljana od Radenaca do Vilhara. Velika zaštita lipljanima bila je duboka voda iznad Jovinog jaza. Danas postoji nada da će jaz biti obnovljen privatnom inicijativom čovjeka koji želi na Dobri napraviti malu hidrocentralu. Veća jata lipljana mogu se vidjeti uzvodno od Mrvoševe pilane prema Moravicama. To je posljednji lipljanski Eldorado na Dobri. Ako se i tu posjeku vrbe mogao bi se dogoditi mali ekocid, jer je Dobra na tom dijelu plitka u sušnom razdoblju.
U KŠR Mrežnici svaki ribolovac nakon ulovljene dnevne kvote prekida sa ribolovom
Prije desetak godina napustio sam ŠRD Kamačnik jer se nisam slagao sa režimom „Ulovi i pusti“. Smatrao sam da je postavljen prerestriktivno. Mogao sam se učlaniti u Ribičku družinu u Črnomelju gdje me je prihvatio njihov tajnik g. Bedić. Sve bi bilo kao i prije na Kupi, samo bi lovio sa Slovenske strane. Odlučio sam se za KŠR Mrežnicu. Tajnik g. Mladen Franić me je nevjerojatno toplo primio. KŠR Mrežnica je vrlo uspješno ribolovno društvo. Stalno se povećava broj odraslih članova i djece. U funkciji je razvoja turizma i grada Duge Rese. Mnogobrojna noćenja vanjskih ribolovaca to potvrđuju. Vode se poribljavaju i čuvaju.
U zadnje dvije godine povečana je godišnja kvota ulova za svakog ribolovca sa 25 kg. godišnje na 40 kg. Dnevne kvote ulova više manje usklađene su sa Slovenijom i EU.
Posebno mi se sviđa odredba da svaki ribolovac nakon ulovljene dnevne kvote prekida sa ribolovom. Renđeri čuvaju vode. Svi mi ribolovci ujedno smo i ribočuvari. Prošle godine podneseno je na desetke prekršajnih i kaznenih prijava protiv krivolovaca, te su im oduzeti mnogobrojni nedozvoljeni alati za krivolov.
Ribolovno druženje na Kupi
Lovim na Kupi iza Zdihova i Dobri i jako mi je lijepo u novom ribičkom društvu.
Jednom sam se na ribolovno druženje na Kupi dogovorio sa prof. Antunom Matešom, uglednim hrvatskim slikarom, zastupnikom Gradske Skupštine Grada Zagreba i piscem knjiga o slatkovodnom ribarstvu. Knjige prof. Mateše prevedene su na mnoge svjetske jezike. Primljen je u Kuću slavnih zahvaljujući ponajprije monografiji o hrvatskom vodenom svijetu.
Razgovarali smo o stanju slatkovodnog ribarstva u Hrvatskoj. Iskustvima u Europi vezanih za sportski ribolov. Dobio sam mnoge stručne savjete i odgovore na mnoga pitanja.
O režimu „Ulovi i pusti“ odgovorio je jednom rečenicom. Režim ulovi i pusti treba biti ugrađen u svijest svakog sportskog ribolovca ali mu se ne treba nametati kao imperativ.
Zovu me profesionalne obveze
Članak: „Razmišljanje jednog ribolovca“ četvrti je i zadnji članak u nizu koji sam namjeravao napisati za Gorske novosti. Ideja imam još. Međutim zovu me profesionalne obaveze. Dobio sam poziv za sudjelovanje na Svjetskom kongresu Strojarstva i mobilne tehnologije početkom srpnja u Stuttgartu. Voditelj sam jedne od radionica te moram pripremiti referat za nastup. Također obavezan sam napisati članak za njihov stručni časopis.
Ponudio sam se kao volonter
U člancima: „Razmišljanje jednog ribolovca“, „Muk na Dobri“, „Turizam“ i „Drvna industrija Vrbovsko“ želio sam dati inicijativu za neke ideje. Ponudit sebe kao volontera za njihovu realizaciju te dati drugačije mišljenje za one ideje koje statistički gledano nisu u funkciji razvoja Grada Vrbovskog.
Na kraju želio bih nešto reći
Vrbovčanke su svi znamo, perfekte žene. Za Kamačnik i Krš svi kažu da ima određena afrodizijačka svojstva.Mog oca Dalmatinca upravo su u Vrbovskom privukle gornje izrečene tvrdnje. Zato Vrbovčani povedite svoje Vrbovčanke u šetnju Kamačnikom i Kršem. Budite kavaliri i gentlemeni kao što ste uvijek bili i danas ste. Nemojte razmišljat o krizi. Od kada smo se rodili država je u krizi. Posvetite pažnju nježnijoj polovici. Ako se dogodi da se začmu mali Vrbovčani budite presretni. Ne razmišljajte o drugim opcijama. Sjetimo se da smo svi mi bili embriji.
Vrijeme brzo prolazi
Gorski kotar mora postati kraj u kojem će se rađati puno malih Hrvata i puno malih pripadnika nacionalnih manjina koji u njemu žive. Ne smiju nam sprovodi biti statistički gledano vrhovi društvenih zbivanja.
Čekali smo svoju Državu devet stotina godina. Vrijeme brzo prolazi i idučih devet stotina godina brzo će proći. Ne dopustimo mogučnost da tada neki otac povede svoga sina Hrvatskom i kaže mu: „Sine ovo je Hrvatska, najljepša zemlja na svijetu. Ime je dobila po Hrvatima. Oni su tu nekada živjeli“.
AUTOR: Prof.savjetnik Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Podijeli: