GORSKI KOTAR – Poštovani čitatelji portala Gorske novosti, budući da u našem mjestu imamo kapelu svetoga Roka odlučila sam pisati o malo širem značenju njega samoga kao zaštitnika životinja, a posebice pasa. Oni koji me osobno poznaju znaju da su psi sastavni dio mojega života te da bez njih sve oko mene ne bi funkcioniralo. U prilog tome, a i u sklopu Svjetskog dana životinja koji se obilježava 4. listopada, želim proširiti glas među građanima (katolicima, pravoslavcima, muslimanima, protestantima, baptistima, agnosticima, deistima pa čak i ateistima) našeg mjesta o iskonskim vrijednostima životinja.
Svi su mu okrenuli leđa
Kao što znate, legenda o svetom Roku kaže da se on odrekao lagodnoga života i pošao živjeti hodočasničkim, pomažući oboljelima i potrebitima. Jednom prilikom se i sam zarazio nekom teškom vrstom kožnoga oboljenja / čira / gube. Zbog tog oboljenja bio je izbačen iz zajednice u kojoj je obitavao te se povukao u obližnju šumu. Svi su mu okrenuli leđa osim jednoga psa. On mu je svakoga dana nosio svježi kruh te mu lizao ranu kako bi brže ozdravio.
Dijalog mira sa životinjama
No, sveti Rok je samo jedan od primjera svetaca koji su štovali životinje i štitili ih. Legende o svetom Franji Asiškom gotovo uvijek započinju ljudskim strahom. Tako započinje i ona u kojoj je sveti Franjo izmirio građane malog talijnskoga grada Gubbia sa vukom. Naime, vuk je nemilice napadao stoku. Sveti Franjo je bio primoran učiniti ono što se nitko drugi nije usudio, sjeo je nasuprot razdraženog vuka i sa njime razgovarao. On je svojim postupkom uspostavio dijalog mira sa životinjama započet još davno kod stvaranja svijeta.
Obratio se onima za koje je znao da će ga razumijeti – ribama u moru!
U istom stoljeću kad i sveti Franjo, u Italiji je obitavao još jedan svetac koji je lakše uspostavio dijalog sa životinjama nego sa ljudima. Bio je to sveti Antun Padovanski. Jednom prilikom u Riminiju je držao propovjed krivovjercima pokušavajući ih preobratiti učenošću, propovijedanjem i molitvom. Kada su za to čuli lokalni odmetnici, odlučili su ga pogubiti, a on se povukao u samoću i obratio se onima za koje je znao da će ga razumijeti: ribama u moru! Zahvalio im je na svim darovima koje nam daju i posvetio more koje ih čuva. Tako se svecu, kojega su anđeli štitili, ništa nije dogodilo i puk, koga je on već prije sjetio na sotoninu zlobu, ostao je miran.
Sveti Hubert je sebe smatrao lovcem na duše
Nadalje, jedna od najzanimljivijih legendi je zasigurno ona koja se veže uza svetog Huberta. Njega se danas smatra zaštitnikom lovaca, no suprotno tome, sveti Hubert je sebe smatrao lovcem na duše. Doduše, prije obraćenja je uistinu bio strastveni lovac. No, tek kada je uvidio iskrenu ljepotu prirode i životinja oko sebe (točnije, između jelenjih rogova ukazalo mu se je raspelo), odlučio se zarediti i posvetiti svoj život Bogu.
Veliki ljubitelj ptica, posebice kanarinaca
Ovo su samo neki od rijetkih primjera suživota svetaca i životinja. Sveti Filip Neri nije htio primiti nikoga ako ta ista osoba ne pomiluje njegovog kućnog ljubimca – mačka. Papa Pio XII. je bio veliki ljubitelj ptica, posebice kanarinaca. Imao je priliku i spasiti jednog češljugara od sigurne smrti te mu je ta ptica postala vjerni pratioc.
Boli me svaka zanemarena, napuštena ili pak zlostavljana životinja
Molila bih da ovaj tekst čitate sa razumijevanjem na sebi svojstven način. Ne, ja Vas ne pokušavam preobratiti ili Vam pak tumačiti Bibliju jer se ne smatram dovljno kompetentnom za to. Ove legende poznajem samo zato što su usko vezane uz tematiku koja je meni važna i koja mene, kao osobu, pogađa. Boli me svaka zanemarena životinja, svaka napuštena ili pak zlostavljana životinja. Boli me ljudsko nerazumijevanje i poistovjećivanje životinja s društvenim statusom.
Pokušajte zamisliti da Ste životinja i da u potpunosti zavisite o čovjeku
Meni nije normalno držati psa na lancu, mačku zatvorenu u podrumu, zlatnu ribicu gledati u tzv. kugli – akvariju. Moje stajalište jest: ukoliko držimo životinje, ne trebamo im osigurati samo minimalno, trebamo im pružiti i dostojanstvo.Od Vas ne tražim da se odreknete tradicije držanja životinja na određene načine, ne tražim da se promijenite, da počnete vjerovati kako životinje imaju dušu ili da odjednom postanete glavni borac za prava životinja. Taj dio prepustite meni, ja ionako u tome uživam. Vas samo molim da ponekad pokušate zamisliti da Ste životinja i da u potpunosti zavisite o čovjeku.
Zar smo postali toliko umišljeni, toliko bolji od svakog živog bića koje nije čovjek?
Ukoliko i dalje to ne smatrate mogućim, zamolite tokom molitve nekog od svetaca da Vam pomogne u tome. Ova rečenica me vraća na početak, ako su ih Oni smatrali dostojnima i sebi ravnima, zašto je današnjem čovjeku to neopisivo teško i nerazumljivo? Zar smo postali toliko umišljeni, toliko bolji od svakog živog bića koje nije čovjek? Bojim se ovo izustiti jer ne želim izazvati negativne konotacije, ali: zar smatramo da smo ravni Bogu, ili čak iznad njega? Moj odgovor jest: Ne znam. No, ukoliko ovaj tekst potakne samo jednu osobu da odluči jednom tjedno prošetati svoga psa kojega drži na lancu, smatram da sam napravila veliku stvar. Ako odlučite svoju bolesnu životinju eutanizirati kod veterinara držeći ju za šapu, a ne dajući je strancu da ju upuca u šumi, napravila sam čudo!
“Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam.”
Za kraj bih Vas molila da zapamtite da sam ovo napisala samo kako bih podigla svijest ljudi o držanju životinja. Posebice stavljam naglasak na napuštene životinje u Liču. Ovo slobodno može biti shvaćeno i kao moj apel za njih. Ni na koji način se ne želim uplitati u nečiju religiju i osobna vjerovanja. Navedene legende su mi poslužile samo kao izvrstan povijesni, ali nadasve kao društveno općeprihvatljivi temelj za pisanje ove teme. Završit ću u stilu Tacita i svima poručiti: bez ljutnje i naklonosti, molim..I zapamtite, mene slobodno možete smatrati neobičnom ili čak pomalo čudnom osobom, ali kao što je neki nepoznati autor napisao: “Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam.”
AUTOR: Emina Heski
FOTO: Gorske novosti, Emina Heski
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Poštovani čitatelji portala Gorske novosti, budući da u našem mjestu imamo kapelu svetoga Roka odlučila sam pisati o malo širem značenju njega samoga kao zaštitnika životinja, a posebice pasa. Oni koji me osobno poznaju znaju da su psi sastavni dio mojega života te da bez njih sve oko mene ne bi funkcioniralo. U prilog tome, a i u sklopu Svjetskog dana životinja koji se obilježava 4. listopada, želim proširiti glas među građanima (katolicima, pravoslavcima, muslimanima, protestantima, baptistima, agnosticima, deistima pa čak i ateistima) našeg mjesta o iskonskim vrijednostima životinja.
Svi su mu okrenuli leđa
Kao što znate, legenda o svetom Roku kaže da se on odrekao lagodnoga života i pošao živjeti hodočasničkim, pomažući oboljelima i potrebitima. Jednom prilikom se i sam zarazio nekom teškom vrstom kožnoga oboljenja / čira / gube. Zbog tog oboljenja bio je izbačen iz zajednice u kojoj je obitavao te se povukao u obližnju šumu. Svi su mu okrenuli leđa osim jednoga psa. On mu je svakoga dana nosio svježi kruh te mu lizao ranu kako bi brže ozdravio.
Dijalog mira sa životinjama
No, sveti Rok je samo jedan od primjera svetaca koji su štovali životinje i štitili ih. Legende o svetom Franji Asiškom gotovo uvijek započinju ljudskim strahom. Tako započinje i ona u kojoj je sveti Franjo izmirio građane malog talijnskoga grada Gubbia sa vukom. Naime, vuk je nemilice napadao stoku. Sveti Franjo je bio primoran učiniti ono što se nitko drugi nije usudio, sjeo je nasuprot razdraženog vuka i sa njime razgovarao. On je svojim postupkom uspostavio dijalog mira sa životinjama započet još davno kod stvaranja svijeta.
Obratio se onima za koje je znao da će ga razumijeti – ribama u moru!
U istom stoljeću kad i sveti Franjo, u Italiji je obitavao još jedan svetac koji je lakše uspostavio dijalog sa životinjama nego sa ljudima. Bio je to sveti Antun Padovanski. Jednom prilikom u Riminiju je držao propovjed krivovjercima pokušavajući ih preobratiti učenošću, propovijedanjem i molitvom. Kada su za to čuli lokalni odmetnici, odlučili su ga pogubiti, a on se povukao u samoću i obratio se onima za koje je znao da će ga razumijeti: ribama u moru! Zahvalio im je na svim darovima koje nam daju i posvetio more koje ih čuva. Tako se svecu, kojega su anđeli štitili, ništa nije dogodilo i puk, koga je on već prije sjetio na sotoninu zlobu, ostao je miran.
Sveti Hubert je sebe smatrao lovcem na duše
Nadalje, jedna od najzanimljivijih legendi je zasigurno ona koja se veže uza svetog Huberta. Njega se danas smatra zaštitnikom lovaca, no suprotno tome, sveti Hubert je sebe smatrao lovcem na duše. Doduše, prije obraćenja je uistinu bio strastveni lovac. No, tek kada je uvidio iskrenu ljepotu prirode i životinja oko sebe (točnije, između jelenjih rogova ukazalo mu se je raspelo), odlučio se zarediti i posvetiti svoj život Bogu.
Veliki ljubitelj ptica, posebice kanarinaca
Ovo su samo neki od rijetkih primjera suživota svetaca i životinja. Sveti Filip Neri nije htio primiti nikoga ako ta ista osoba ne pomiluje njegovog kućnog ljubimca – mačka. Papa Pio XII. je bio veliki ljubitelj ptica, posebice kanarinaca. Imao je priliku i spasiti jednog češljugara od sigurne smrti te mu je ta ptica postala vjerni pratioc.
Boli me svaka zanemarena, napuštena ili pak zlostavljana životinja
Molila bih da ovaj tekst čitate sa razumijevanjem na sebi svojstven način. Ne, ja Vas ne pokušavam preobratiti ili Vam pak tumačiti Bibliju jer se ne smatram dovljno kompetentnom za to. Ove legende poznajem samo zato što su usko vezane uz tematiku koja je meni važna i koja mene, kao osobu, pogađa. Boli me svaka zanemarena životinja, svaka napuštena ili pak zlostavljana životinja. Boli me ljudsko nerazumijevanje i poistovjećivanje životinja s društvenim statusom.
Pokušajte zamisliti da Ste životinja i da u potpunosti zavisite o čovjeku
Meni nije normalno držati psa na lancu, mačku zatvorenu u podrumu, zlatnu ribicu gledati u tzv. kugli – akvariju. Moje stajalište jest: ukoliko držimo životinje, ne trebamo im osigurati samo minimalno, trebamo im pružiti i dostojanstvo.Od Vas ne tražim da se odreknete tradicije držanja životinja na određene načine, ne tražim da se promijenite, da počnete vjerovati kako životinje imaju dušu ili da odjednom postanete glavni borac za prava životinja. Taj dio prepustite meni, ja ionako u tome uživam. Vas samo molim da ponekad pokušate zamisliti da Ste životinja i da u potpunosti zavisite o čovjeku.
Zar smo postali toliko umišljeni, toliko bolji od svakog živog bića koje nije čovjek?
Ukoliko i dalje to ne smatrate mogućim, zamolite tokom molitve nekog od svetaca da Vam pomogne u tome. Ova rečenica me vraća na početak, ako su ih Oni smatrali dostojnima i sebi ravnima, zašto je današnjem čovjeku to neopisivo teško i nerazumljivo? Zar smo postali toliko umišljeni, toliko bolji od svakog živog bića koje nije čovjek? Bojim se ovo izustiti jer ne želim izazvati negativne konotacije, ali: zar smatramo da smo ravni Bogu, ili čak iznad njega? Moj odgovor jest: Ne znam. No, ukoliko ovaj tekst potakne samo jednu osobu da odluči jednom tjedno prošetati svoga psa kojega drži na lancu, smatram da sam napravila veliku stvar. Ako odlučite svoju bolesnu životinju eutanizirati kod veterinara držeći ju za šapu, a ne dajući je strancu da ju upuca u šumi, napravila sam čudo!
“Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam.”
Za kraj bih Vas molila da zapamtite da sam ovo napisala samo kako bih podigla svijest ljudi o držanju životinja. Posebice stavljam naglasak na napuštene životinje u Liču. Ovo slobodno može biti shvaćeno i kao moj apel za njih. Ni na koji način se ne želim uplitati u nečiju religiju i osobna vjerovanja. Navedene legende su mi poslužile samo kao izvrstan povijesni, ali nadasve kao društveno općeprihvatljivi temelj za pisanje ove teme. Završit ću u stilu Tacita i svima poručiti: bez ljutnje i naklonosti, molim..I zapamtite, mene slobodno možete smatrati neobičnom ili čak pomalo čudnom osobom, ali kao što je neki nepoznati autor napisao: “Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam.”
AUTOR: Emina Heski
FOTO: Gorske novosti, Emina Heski
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Podijeli: