GORSKI KOTAR – Poštovani čitalji portala Gorske Novosti, ovo je zacijelo najteža tema o kojoj do sada pišem, tema koja zahtjeva više objektivnosti no što je ja, vlasnica dva hrvatska ovčara, mogu ponuditi. No, potrudit ću se uz pomoć mnogih tekstova koje sam pročitala i narodnih predaja koje sam čula, što jasnije Vam dočarati hrvatske ovčare, gospodare stada i.. Gospodare mog srca.
Izvrstan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje stadom
Hrvatskog ovčara danas poznajemo kao psa duge crne kovrčave dlake, a karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama. To je pas na donjoj granici srednje visine. Posebna zanimljivost kod hrvatskog ovčara je činjenica da je on jedan od rijetkih pasmina pasa kod kojih se javlja urođena bezrepost ili pak kratkorepost.
Njegova namjena se nije puno promjenila kroz stoljeća te tako i dan danas ova pasmina posjeduje izvrstan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje stadom (npr., ovce, svinje, goveda), no također se može školovati za razne pseće sportove (npr., agility, poslušnost, trag, flyball, traženje u prirodi (spasioci), obrana). Naravno, hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar (dovoljno glasan da zaštiti dvorište, no najčešće bez imalo oštrine), ali i nadasve umiljati kućni ljubimac.
Mona – i tako je počela saga
Prije tri godine je moja teta Mirjana odlučila da nam u kući treba pas. Pročitala je sve moguće knjige sa standardima, zvala Hrvatki kinološki savez da se raspita o leglima i iako je napravila par tipičnih početničkih grešaka, uskoro nas je sve obavjestila da treba izabrati štene jer su malci došli na svijet. Ukratko me obavjestila da se radi o hrvatskom ovčaru te sam tokom telefonskog razgovora s njom površno proguglala pasminu i rekla joj da izabere najmanje žensko štene, po mogućnosti kusavo (kusavost – kolokvijalna riječ za urođenu bezrepost). Ni dva mjeseca kasnije u naše je živote ušetala Mona, malo crno kovrčavo bezrepo klupko.. Nečega!! I tako je počela saga. Počela su moja istraživanja o pasmini, upoznavanje drugih vlasnika hrvatskih ovčara, učenje o radu sa ovcama. Što me najviše fasciniralo? Odanost i prvrženost! Imali smo i imamo doma i druge pasmine pasa, ali hrvatski ovčar ih je sve nadmašio svojim karakterom, svojom voljom za dokazivanjem vlasniku, željom da što više bude pokraj vlasnika i neopisivom srčanošću i spremnošću da do samouništenja zaštiti svoga čovjeka.
Do samouništenja odan svom čovjeku!
O ovom zadnjem sam se i osobno osvjedočila kada me je u jesen 2011. godine napao naš ovan. Mona, taj mala kuja od 46 centimetara visine i 14-ak kilograma, se doslovno ovnu objesila zubima za njušku i umanjila silinu kojom je on krenuo na mene. Istina, on je bio toliko ratoboran i bijesan da ju je u jednom trenutku odbacio sa sebe i zakačio mene, ali.. Ja duboko vjerujem, da tada nije bilo Mone koja je ovna naposlijetku otjerala, ne bih završila sa par modrica već vjerovatno sa mnogo težim ozlijedama, ležeći u bolnici.
Ovo je bio samo jedan primjer, moj primjer. Pokojni profesor Josip Vuković je napisao knjigu ˝Hrvatski ovčar – gospodar stada˝, a posvetio ju je upravo svom hrvatskom ovčaru Gari koji je izgubio život braneći ga. Sa druge strane, imamo tu i svjedočenje pokojnog profesora Stjepana Romića. Njega je, kao mladog pripravnika veterinarske medicine, hrvatska ovčarka Grudica obranila od nasrtaja bika. Potaknut tim događajem, profesor Romić je odlučio saznati što više o porijeku tih malih crnih pasa. Naposlijetku, on je bio taj koji je prvi u 13 stoljeća dugoj tradiciji uzgoja, standardizirao i opisao hrvatskog ovčara kakvog danas poznajemo. Stoga, s razlogom ga nazivamo ˝ocem hrvatskog ovčara˝.
Hrvatski ovčar (Mona) – rad sa ovcama: cilj postignut, ovce su na hrpi.. malo lajanja, čisto za gušt!! 😉
Kali – svaki HO unosi dramatične promjene
Nekih godinu dana smo imali mir u kući dok se ja nisam ozbiljno zagrijala i zaljubila u kinologiju, a potom je, spletom raznih okolnosti, sreće i nesreće (ovo je više obična fraza – nije tu bilo nikakve nesreće), krajem prošle godine u naš dom došla i hrvatska ovčarka Kali. Deset puta temperametnija, brža, sklona učenju, ali i neopisivom dizanju živaca svih ukućana kad bez razloga počne lajati – naprosto, naš život je bio još jednom okrenut naglavačke. No, upravo to je čar hrvatskih ovčara. Svaki ima svoju osobnost, svaki unosi dramatične promjene, svaka jedinka daje maksimum i ne traži apsolutno ništa zauzvrat, osim malo maženja i pažnje.
Ili obožavate njihov temperament i neiscrpnu energiju, ili ih ne volite jer su pomalo ludi i glasni
Sada nemam što drugo, no ići dalje sa svojim ovčarkama. Naš zajednički put je i dalje poprilično nedefiniran i njime Vas neću zamarati, no nadam se da sam Vam ovim člankom bar približno dočarala što meni hrvatski ovčari znače, koliki je njihov potencijal i zašto je bitno očuvati naše autohtono blago. Nemojte shvatiti ovaj članak olako i vidjeti samo njegove pozitivne strane. Ja hrvatske ovčare volim. No, tako je zapravo s njima – ili obožavate njihov temperament i neiscrpnu energiju, ili ih ne volite jer su pomalo ludi i glasni.
Loud, fast, FURIOUS
U sklopu samoga članka, htjela bih se nadovezati i na 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara koje se održava od 16. do 18. studenog u Zagrebu. Ovim putem Vas pozivam da posjetite prvenstvo ukoliko Vas i najmanje zanima radna kinologija, a posebice rad sa hrvatskim ovčarima. Dolaze ljudi sa svih strana svijeta – Japan, Mađarska, Slovenija, Kanada, Nizozemska, Hrvatska… Bit će to predivni trodnevni spektakl posvećen hratskim ovčarima i bila bi uistinu šteta propustiti ga.
(službeni trailer 2. radnog prvenstva hrvatskih ovčara; autorica trailer-a: Tanja Janeš)
Napomena:
Budući da imam saznanja kako u Gorskom kotru postoji (ne)određeni broj hrvatskih ovčara, pozivam Vas da prijavite svoje pse za 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara. Prijave traju do 01.11.2012. Ukoliko svog hrvatskog ovčara trenirate (agility, poslušnost, trag (IPO), obrana (IPO), rad sa ovcama, traženje u prirodi (spasioci), bikejoring, frisbee, flyball, tunnel cup), slobodno se prijavite. Ne postoje nikakvi uvjeti osim jednog – pas mora biti pasmine hrvatski ovčar (sa ili bez rodovnice).
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Poštovani čitalji portala Gorske Novosti, ovo je zacijelo najteža tema o kojoj do sada pišem, tema koja zahtjeva više objektivnosti no što je ja, vlasnica dva hrvatska ovčara, mogu ponuditi. No, potrudit ću se uz pomoć mnogih tekstova koje sam pročitala i narodnih predaja koje sam čula, što jasnije Vam dočarati hrvatske ovčare, gospodare stada i.. Gospodare mog srca.
Izvrstan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje stadom
Hrvatskog ovčara danas poznajemo kao psa duge crne kovrčave dlake, a karakterizira ga kratka dlaka na glavi i nogama. To je pas na donjoj granici srednje visine. Posebna zanimljivost kod hrvatskog ovčara je činjenica da je on jedan od rijetkih pasmina pasa kod kojih se javlja urođena bezrepost ili pak kratkorepost.
Njegova namjena se nije puno promjenila kroz stoljeća te tako i dan danas ova pasmina posjeduje izvrstan nasljedni ovčarski instinkt za upravljanje stadom (npr., ovce, svinje, goveda), no također se može školovati za razne pseće sportove (npr., agility, poslušnost, trag, flyball, traženje u prirodi (spasioci), obrana). Naravno, hrvatski ovčar može biti odličan pas čuvar (dovoljno glasan da zaštiti dvorište, no najčešće bez imalo oštrine), ali i nadasve umiljati kućni ljubimac.
Mona – i tako je počela saga
Prije tri godine je moja teta Mirjana odlučila da nam u kući treba pas. Pročitala je sve moguće knjige sa standardima, zvala Hrvatki kinološki savez da se raspita o leglima i iako je napravila par tipičnih početničkih grešaka, uskoro nas je sve obavjestila da treba izabrati štene jer su malci došli na svijet. Ukratko me obavjestila da se radi o hrvatskom ovčaru te sam tokom telefonskog razgovora s njom površno proguglala pasminu i rekla joj da izabere najmanje žensko štene, po mogućnosti kusavo (kusavost – kolokvijalna riječ za urođenu bezrepost). Ni dva mjeseca kasnije u naše je živote ušetala Mona, malo crno kovrčavo bezrepo klupko.. Nečega!! I tako je počela saga. Počela su moja istraživanja o pasmini, upoznavanje drugih vlasnika hrvatskih ovčara, učenje o radu sa ovcama. Što me najviše fasciniralo? Odanost i prvrženost! Imali smo i imamo doma i druge pasmine pasa, ali hrvatski ovčar ih je sve nadmašio svojim karakterom, svojom voljom za dokazivanjem vlasniku, željom da što više bude pokraj vlasnika i neopisivom srčanošću i spremnošću da do samouništenja zaštiti svoga čovjeka.
Do samouništenja odan svom čovjeku!
O ovom zadnjem sam se i osobno osvjedočila kada me je u jesen 2011. godine napao naš ovan. Mona, taj mala kuja od 46 centimetara visine i 14-ak kilograma, se doslovno ovnu objesila zubima za njušku i umanjila silinu kojom je on krenuo na mene. Istina, on je bio toliko ratoboran i bijesan da ju je u jednom trenutku odbacio sa sebe i zakačio mene, ali.. Ja duboko vjerujem, da tada nije bilo Mone koja je ovna naposlijetku otjerala, ne bih završila sa par modrica već vjerovatno sa mnogo težim ozlijedama, ležeći u bolnici.
Ovo je bio samo jedan primjer, moj primjer. Pokojni profesor Josip Vuković je napisao knjigu ˝Hrvatski ovčar – gospodar stada˝, a posvetio ju je upravo svom hrvatskom ovčaru Gari koji je izgubio život braneći ga. Sa druge strane, imamo tu i svjedočenje pokojnog profesora Stjepana Romića. Njega je, kao mladog pripravnika veterinarske medicine, hrvatska ovčarka Grudica obranila od nasrtaja bika. Potaknut tim događajem, profesor Romić je odlučio saznati što više o porijeku tih malih crnih pasa. Naposlijetku, on je bio taj koji je prvi u 13 stoljeća dugoj tradiciji uzgoja, standardizirao i opisao hrvatskog ovčara kakvog danas poznajemo. Stoga, s razlogom ga nazivamo ˝ocem hrvatskog ovčara˝.
Kali – svaki HO unosi dramatične promjene
Nekih godinu dana smo imali mir u kući dok se ja nisam ozbiljno zagrijala i zaljubila u kinologiju, a potom je, spletom raznih okolnosti, sreće i nesreće (ovo je više obična fraza – nije tu bilo nikakve nesreće), krajem prošle godine u naš dom došla i hrvatska ovčarka Kali. Deset puta temperametnija, brža, sklona učenju, ali i neopisivom dizanju živaca svih ukućana kad bez razloga počne lajati – naprosto, naš život je bio još jednom okrenut naglavačke. No, upravo to je čar hrvatskih ovčara. Svaki ima svoju osobnost, svaki unosi dramatične promjene, svaka jedinka daje maksimum i ne traži apsolutno ništa zauzvrat, osim malo maženja i pažnje.
Ili obožavate njihov temperament i neiscrpnu energiju, ili ih ne volite jer su pomalo ludi i glasni
Sada nemam što drugo, no ići dalje sa svojim ovčarkama. Naš zajednički put je i dalje poprilično nedefiniran i njime Vas neću zamarati, no nadam se da sam Vam ovim člankom bar približno dočarala što meni hrvatski ovčari znače, koliki je njihov potencijal i zašto je bitno očuvati naše autohtono blago. Nemojte shvatiti ovaj članak olako i vidjeti samo njegove pozitivne strane. Ja hrvatske ovčare volim. No, tako je zapravo s njima – ili obožavate njihov temperament i neiscrpnu energiju, ili ih ne volite jer su pomalo ludi i glasni.
Loud, fast, FURIOUS
U sklopu samoga članka, htjela bih se nadovezati i na 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara koje se održava od 16. do 18. studenog u Zagrebu. Ovim putem Vas pozivam da posjetite prvenstvo ukoliko Vas i najmanje zanima radna kinologija, a posebice rad sa hrvatskim ovčarima. Dolaze ljudi sa svih strana svijeta – Japan, Mađarska, Slovenija, Kanada, Nizozemska, Hrvatska… Bit će to predivni trodnevni spektakl posvećen hratskim ovčarima i bila bi uistinu šteta propustiti ga.
Napomena:
Budući da imam saznanja kako u Gorskom kotru postoji (ne)određeni broj hrvatskih ovčara, pozivam Vas da prijavite svoje pse za 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara. Prijave traju do 01.11.2012. Ukoliko svog hrvatskog ovčara trenirate (agility, poslušnost, trag (IPO), obrana (IPO), rad sa ovcama, traženje u prirodi (spasioci), bikejoring, frisbee, flyball, tunnel cup), slobodno se prijavite. Ne postoje nikakvi uvjeti osim jednog – pas mora biti pasmine hrvatski ovčar (sa ili bez rodovnice).
Više informacija možete pročitati na službenim stranicama prvenstva: http://www.hrvatskiovcar.hr/index_HR.htm
AUTOR: Emina Heski
FOTO: Emina Heski
VIDEO: Tanja Janeš
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Podijeli: