GORSKA PISMA (ČITATELJA): Kad bi barem veće pasmine imale njihovo srce! (iliti: osvrt na 2. međunarodno radno prvenstvo hrvatskih ovčara u Zagrebu, 16 – 18.11.2012.)
VRBOVSKO – Poštovani čitatelji portala, moj posljednji tekst je bio vezan za 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara, a kako je taj događaj sada iza nas, smatram da bi bilo u redu osvrnuti se na njega pokojom rečenicom.
Prvi dan!
Dojmova ima puno. Prošlo je već skoro mjesec dana, a mnogi se još uvijek u svijetu hrvatskih ovčara nisu slegli pa kao mala djeca zapitkujemo jedni druge: ”Sjećaš li se kad je Fany…” ili ”Jao, da sam barem ja bila strpljivija..” itd. Doslovno, događaj vrijedan svake pažnje, svake uložene kune, svakog treninga i.. Događaj pun odlične zabave! Nešto kao preuranjeni božićni poklon u čijoj si izradi sam sudjelovao i baš zato je poseban!
(First day of Croatian Sheepdog Working Championship 2012 – bikejoring & rad sa ovcama; autor trailer-a: Darja Jakšić) KLIKNI ZA PRIKAZ VIDEA!
Osobno bikejoring nisam stigla pogledati jer sam sa svojim psima prijavila ovčarenje i već oko 10 sati ujutro, nakon brzinske kave i obilaska tržnice, morala sam sa svojom prijateljicom Gogom juriti na teren za ovčarenje da dočekamo ovce. Princip je bio jednostavan, 12 prijavljenih pasa, 30-ak ovaca u potpuno nepoznatom okruženju i.. Imate recept za opći kaos! Uza sve navedeno, moju stariju kujicu Monu i mene je dočekao startni broj 1 pa je uzbuđenje bilo negdje na granici ugodnog adrenalinskoga utjecaja i padanja u nesvijest od panike.
O samom ovčarenju bih mogla toliko toga napisati, ali jednostavno riječima i dalje ne bih mogla opisati sam trenutak. Bitno je samo da je sve lako kada se krene, pouzdaš se u sreću i svoga psa. Mene osobno su moji psi oduševili iako nismo bile na prijestolju, no.. Mi smo došle tamo kao amaterke u radu, Mona mi je položila ispit prirođenih ovčarskih osobina, a Kali su falila tri boda. Na prijestolju su bile profesionalke, Polona sa svojom Kišom (Slovenija), Deanna sa svojom Bellom (Kanada) i Tanja sa svojom Bajkom (Hrvatska).
Drugi dan!
Drugi dan se meni osobno sveo na traženje Velesajma i povatka u naš stožer u Gajnicama.. Vrlo pronicljivo putovanje iz kojeg sam naučila jedno: Velesajam nije na putu prema Ljubljani! Zapamtite to! 😀
(Second day of Croatian Sheepdog Working Championship 2012 – traženje nestalih osoba u prirodi (spasioci), agility & frisbee; autor trailer-a: Darja Jakšić) KLIKNI ZA PRIKAZ VIDEA!
Poanta jest, nakon 2 sata provedena u autu i jedva pronađenog Velesajma, provele smo popodne na izložbi u okviru CACIB-a (međunarodna izložba pasa koja se odvijala isti vikend kad i naše radno prvenstvo), pobrale najgoru moguću ocjenu (trenutak kad Vam sudac u razredu bez konkurencije napiše: ”only 5” ) i nastavile sa trčanjem i vozikanjem po Zagrebu. Više nije bilo smisla žuriti da bismo došle na kraj agility natjecanja pa smo se bacile na kuhanje domaćih specijaliteta kako bismo ugostili posjetitelje sa svih krajeva svijeta i ponudili im autohtoni hrvatski jelovnik. Uhvatilo se 5 – 6 nadobudnih (polu) domaćica i.. Sve je ispalo poprilično fino i ukusno. Druženje je bilo iznad svih očekivanja, a posebno ugodno nas je iznenadio Jun iz Japana koji je u stilu najboljih svjetskih show kuhara pred nama pripremao sushi!
Treći dan!
Fešta se, naravno, u balkanskom stilu zalomila do dugo u noć pa.. Kada mi je sljedeće jutro oko 7 sati došao kolega Kalmar i rekao: ”Emina, kasnimo na trag!”, poput izgubljene ptičice sam pogledala na sat i rekla: ”Oh, ne.. Ja nikud ne kasnim! Vidimo se oko 10 – 11 sati na specijalnoj izložbi!”
(Third day of Croatian Sheepdog Working Championship 2012 – trag (IPO), poslušnost, obrana (IPO), tunnel cup, & specijalna izložba hrvatskih ovčara; autor trailer-a: Darja Jakšić) KLIKNI ZA PRIKAZ VIDEA!
Kako je bilo za očekivati, događaji trećeg dana su kulminirali u potpunosti.. Ponos i emocije svih sudionika su bili na vrhuncu, nepoznati ljudi su zastaji pokraj nas, raspitivali se o pasmini, mogućim leglima.. U navedenom trenutku nitko nije imao u glavi planove o nikakvim leglima, no rado smo ljude upućivali na rad drugih uzgajivača i pojašnjavali im što više o temperamentu pasmine te mogućnostima u radu sa njima.
Hrvatska ovčarka: Kali; Prvak razreda mladih
Ako nešto i nismo mogli pojasniti, na samo 15 – ak metara od nas su se održavala natjecanja u poslušnosti, obrani i tunnel cup pa su ljudi mogli pogledati. Većinu ih je iznenadila sposobnost hrvatskih ovčara u disciplini obrane. Mnogo osoba je naviknuto u tom sportu gledati velike pasmine poput belgijskog ili njemačkog ovčara, no hrvatski ovčar je preduhitrio sve svojom oštrinom u istome. Bez problema hvata rukav i onesposobi markiranta unatoč svom sitnom stasu.
Umalo zaboravih…
Svaka dodatna riječ je u ovom trenutku pomalo suvišna, ali u potpunosti opravdana. Posebno bih se zahvalila organizatoricama iz Kluba Hrvatski ovčar Zagreb: Tanji Janeš, Gordani Visković, Sandri Pavlović, Maši Srebrić, Nini Gregl te Maji Črnjević. Te žene su zaslužne sa odličnu organizaciju, za sve lijepe uspomene, ali nadasve za briljantnu prezentaciju hrvatskog ovčara u njegovom punom sjaju. Nije predstavljen samo odličan radni telent, nije predstavljen samo njegov umiljati karakter, predstavljene su i najljepše jedinke pasmine te je time dokazanao da se i dalje držimo svi na dobrom putu, ne odvajaju se radne linije od izložbenih linija. Hrvatski ovčar je naš pas, pazimo što ulazi u uzgoj, izniman broj domaćih i stranih uzgajivča se trudi pasminu učiniti prepoznatljivom, pomalo čak i modernom, ali čuvamo i onaj stari duh, ono najbolje od hrvatskih ovčara – njihov instikt za rad sa stadom i odanost vlasnicima.
Umalo zaboravih.. Posebne čestitke ukupnim pobjednicama radnoga prvenstva, odnosno: Poloni Bonač (Slovenija) i njenim ovčarkama Kiši Con Maige i Mawlch Shay te Tanji Janeš (Hrvatska) i njenom Kalu Con Maige koji su podjelili prvo mjesto istim brojem bodova, te Michali Tomić (Srbija) i njenoj Mawlch Geri na trećem mjestu. Cure su uistinu bile odlične u gotovo svim disciplinama i nadam se da ćemo im moje ovčarke i ja moći bar malčice konkurirati na sljedećem radnom prvenstvu.
GORSKE NOVOSTI 
VRBOVSKO – Poštovani čitatelji portala, moj posljednji tekst je bio vezan za 2. radno prvenstvo hrvatskih ovčara, a kako je taj događaj sada iza nas, smatram da bi bilo u redu osvrnuti se na njega pokojom rečenicom.
Prvi dan!
Dojmova ima puno. Prošlo je već skoro mjesec dana, a mnogi se još uvijek u svijetu hrvatskih ovčara nisu slegli pa kao mala djeca zapitkujemo jedni druge: ”Sjećaš li se kad je Fany…” ili ”Jao, da sam barem ja bila strpljivija..” itd. Doslovno, događaj vrijedan svake pažnje, svake uložene kune, svakog treninga i.. Događaj pun odlične zabave! Nešto kao preuranjeni božićni poklon u čijoj si izradi sam sudjelovao i baš zato je poseban!
KLIKNI ZA PRIKAZ VIDEA!
Osobno bikejoring nisam stigla pogledati jer sam sa svojim psima prijavila ovčarenje i već oko 10 sati ujutro, nakon brzinske kave i obilaska tržnice, morala sam sa svojom prijateljicom Gogom juriti na teren za ovčarenje da dočekamo ovce. Princip je bio jednostavan, 12 prijavljenih pasa, 30-ak ovaca u potpuno nepoznatom okruženju i.. Imate recept za opći kaos! Uza sve navedeno, moju stariju kujicu Monu i mene je dočekao startni broj 1 pa je uzbuđenje bilo negdje na granici ugodnog adrenalinskoga utjecaja i padanja u nesvijest od panike.
O samom ovčarenju bih mogla toliko toga napisati, ali jednostavno riječima i dalje ne bih mogla opisati sam trenutak. Bitno je samo da je sve lako kada se krene, pouzdaš se u sreću i svoga psa. Mene osobno su moji psi oduševili iako nismo bile na prijestolju, no.. Mi smo došle tamo kao amaterke u radu, Mona mi je položila ispit prirođenih ovčarskih osobina, a Kali su falila tri boda. Na prijestolju su bile profesionalke, Polona sa svojom Kišom (Slovenija), Deanna sa svojom Bellom (Kanada) i Tanja sa svojom Bajkom (Hrvatska).
Drugi dan!
Drugi dan se meni osobno sveo na traženje Velesajma i povatka u naš stožer u Gajnicama.. Vrlo pronicljivo putovanje iz kojeg sam naučila jedno: Velesajam nije na putu prema Ljubljani! Zapamtite to! 😀
Poanta jest, nakon 2 sata provedena u autu i jedva pronađenog Velesajma, provele smo popodne na izložbi u okviru CACIB-a (međunarodna izložba pasa koja se odvijala isti vikend kad i naše radno prvenstvo), pobrale najgoru moguću ocjenu (trenutak kad Vam sudac u razredu bez konkurencije napiše: ”only 5” ) i nastavile sa trčanjem i vozikanjem po Zagrebu. Više nije bilo smisla žuriti da bismo došle na kraj agility natjecanja pa smo se bacile na kuhanje domaćih specijaliteta kako bismo ugostili posjetitelje sa svih krajeva svijeta i ponudili im autohtoni hrvatski jelovnik. Uhvatilo se 5 – 6 nadobudnih (polu) domaćica i.. Sve je ispalo poprilično fino i ukusno. Druženje je bilo iznad svih očekivanja, a posebno ugodno nas je iznenadio Jun iz Japana koji je u stilu najboljih svjetskih show kuhara pred nama pripremao sushi!
Treći dan!
Fešta se, naravno, u balkanskom stilu zalomila do dugo u noć pa.. Kada mi je sljedeće jutro oko 7 sati došao kolega Kalmar i rekao: ”Emina, kasnimo na trag!”, poput izgubljene ptičice sam pogledala na sat i rekla: ”Oh, ne.. Ja nikud ne kasnim! Vidimo se oko 10 – 11 sati na specijalnoj izložbi!”
Kako je bilo za očekivati, događaji trećeg dana su kulminirali u potpunosti.. Ponos i emocije svih sudionika su bili na vrhuncu, nepoznati ljudi su zastaji pokraj nas, raspitivali se o pasmini, mogućim leglima.. U navedenom trenutku nitko nije imao u glavi planove o nikakvim leglima, no rado smo ljude upućivali na rad drugih uzgajivača i pojašnjavali im što više o temperamentu pasmine te mogućnostima u radu sa njima.
Ako nešto i nismo mogli pojasniti, na samo 15 – ak metara od nas su se održavala natjecanja u poslušnosti, obrani i tunnel cup pa su ljudi mogli pogledati. Većinu ih je iznenadila sposobnost hrvatskih ovčara u disciplini obrane. Mnogo osoba je naviknuto u tom sportu gledati velike pasmine poput belgijskog ili njemačkog ovčara, no hrvatski ovčar je preduhitrio sve svojom oštrinom u istome. Bez problema hvata rukav i onesposobi markiranta unatoč svom sitnom stasu.
Umalo zaboravih…
Svaka dodatna riječ je u ovom trenutku pomalo suvišna, ali u potpunosti opravdana. Posebno bih se zahvalila organizatoricama iz Kluba Hrvatski ovčar Zagreb: Tanji Janeš, Gordani Visković, Sandri Pavlović, Maši Srebrić, Nini Gregl te Maji Črnjević. Te žene su zaslužne sa odličnu organizaciju, za sve lijepe uspomene, ali nadasve za briljantnu prezentaciju hrvatskog ovčara u njegovom punom sjaju. Nije predstavljen samo odličan radni telent, nije predstavljen samo njegov umiljati karakter, predstavljene su i najljepše jedinke pasmine te je time dokazanao da se i dalje držimo svi na dobrom putu, ne odvajaju se radne linije od izložbenih linija. Hrvatski ovčar je naš pas, pazimo što ulazi u uzgoj, izniman broj domaćih i stranih uzgajivča se trudi pasminu učiniti prepoznatljivom, pomalo čak i modernom, ali čuvamo i onaj stari duh, ono najbolje od hrvatskih ovčara – njihov instikt za rad sa stadom i odanost vlasnicima.
Umalo zaboravih.. Posebne čestitke ukupnim pobjednicama radnoga prvenstva, odnosno: Poloni Bonač (Slovenija) i njenim ovčarkama Kiši Con Maige i Mawlch Shay te Tanji Janeš (Hrvatska) i njenom Kalu Con Maige koji su podjelili prvo mjesto istim brojem bodova, te Michali Tomić (Srbija) i njenoj Mawlch Geri na trećem mjestu. Cure su uistinu bile odlične u gotovo svim disciplinama i nadam se da ćemo im moje ovčarke i ja moći bar malčice konkurirati na sljedećem radnom prvenstvu.
Više o pojedinačnim rezultatima na službenim stanicama radnoga prvenstva saznajte na http://www.hrvatskiovcar.hr/rezultati.html
TEKST USTUPILA: Emina Heski
FOTO USTUPILI: Maja Črnjević i Emina Heski
VIDEO USTUPILA: Darja Jakšić
Podijeli: