LIČ – Nakon što smo objavili dopis voditeljice Skloništa za nezbrinute životinje Lič o hitnoj eutanaziji 43 prekobrojna psa kao posljedici prijave na rad Skloništa, ubrzo nam se javila Sanela Grahović, jedna od dviju podnositeljica prijave, koja iznosi svoju stranu priče a čiju reakciju prenosimo u cjelosti:
Dragi naši,
Sad ćemo vam objasniti tu našu zlobu i želju da se svi ti psi usmrte,ali idemo iz početka. Neki znaju, neki ne da je skupina oglašavala i udomljavale pse iz Liča, a sve je počelo u srpnju 2010. godine i trajalo do negdje ožujka 2012. kad je na čelo skloništa došla nova voditeljica. Od njenog dolaska počinje zabranjivanje volonterima pristup skloništu,nismo smjele uzimati pse na privatan smještaj pod svoju skrb, prijeti nam se tužbama od strane odvjetnice VSRI, a za to vrijeme u Liču se događa slijedeće:
Prvi period je rad nas čudovišta, pa ga slobodno usporedite s radom djelatnika u tandemu s novom voditeljicom, rezultat je povečan dolazak pasa u sklonište, višestruko povečana smrtnost u skloništu kao i najezda „agresivnih pasa“ što je navedeno kao opravdanje za eutanazije, osim jednog slučaja prolapsusa vagine. Nadalje agresivnost kod pasa je uredno ustanovljena nakon 60 dana u skloništu i svi osim 3 su sa područja iste općine. Sad kad vidite da pričamo o 94 psa uginula ili eutanizirana u Liču u 14 mjeseci nadam se da stječete pravu sliku muke tih pasa, koliko ih je stradalo od bolesti i koliko su ugibali, koliko ih je stradalo od drugih pasa, zadavljeni ili rastrgani? U konačnici bitna su i ova 94 psa za koje nitko nije ni čuo ni vidio, a svrha prijave je spriječiti slijedećih 94 koje nitko neće vidjeti ni čuti. Mi pričamo o 94 duše koje nikad nisu dobile priliku za sreću, nitko se nije potrudio objaviti bar njihovu sliku kako bi ih vlasnik prepoznao i vratio doma ili novi vlasnik poželio, mi smo čudovišta, a šta su onda ovi koji su to napravili ovoj 94-ki? Ono što ne znate ne boli, ali ja znam za ovih 94, i govorim u njihovo ime. Svi podaci koji su navedeni dobiveni su od strane voditeljice skloništa i na temelju toga je sastavljena ova statistika, podaci za period od 01.03. 2012-31.05.2012 iz razloga što smo izvještaje dobile za te periode, u godišnjoj formi pa nismo u mogućnosti razdvojiti mjesece, stoji u dopisu Sanele Grahović.
Više o prošlogodišnjoj “pobuni” dijela volontera saznajte na http://www.gorskenovosti.com/wordpress/?p=8352
AUTOR: Gorske novosti
FOTO: Ilustracija
GORSKE NOVOSTI 
LIČ – Nakon što smo objavili dopis voditeljice Skloništa za nezbrinute životinje Lič o hitnoj eutanaziji 43 prekobrojna psa kao posljedici prijave na rad Skloništa, ubrzo nam se javila Sanela Grahović, jedna od dviju podnositeljica prijave, koja iznosi svoju stranu priče a čiju reakciju prenosimo u cjelosti:
Dragi naši,
Sad ćemo vam objasniti tu našu zlobu i želju da se svi ti psi usmrte,ali idemo iz početka. Neki znaju, neki ne da je skupina oglašavala i udomljavale pse iz Liča, a sve je počelo u srpnju 2010. godine i trajalo do negdje ožujka 2012. kad je na čelo skloništa došla nova voditeljica. Od njenog dolaska počinje zabranjivanje volonterima pristup skloništu,nismo smjele uzimati pse na privatan smještaj pod svoju skrb, prijeti nam se tužbama od strane odvjetnice VSRI, a za to vrijeme u Liču se događa slijedeće:
Prvi period je rad nas čudovišta, pa ga slobodno usporedite s radom djelatnika u tandemu s novom voditeljicom, rezultat je povečan dolazak pasa u sklonište, višestruko povečana smrtnost u skloništu kao i najezda „agresivnih pasa“ što je navedeno kao opravdanje za eutanazije, osim jednog slučaja prolapsusa vagine. Nadalje agresivnost kod pasa je uredno ustanovljena nakon 60 dana u skloništu i svi osim 3 su sa područja iste općine. Sad kad vidite da pričamo o 94 psa uginula ili eutanizirana u Liču u 14 mjeseci nadam se da stječete pravu sliku muke tih pasa, koliko ih je stradalo od bolesti i koliko su ugibali, koliko ih je stradalo od drugih pasa, zadavljeni ili rastrgani? U konačnici bitna su i ova 94 psa za koje nitko nije ni čuo ni vidio, a svrha prijave je spriječiti slijedećih 94 koje nitko neće vidjeti ni čuti. Mi pričamo o 94 duše koje nikad nisu dobile priliku za sreću, nitko se nije potrudio objaviti bar njihovu sliku kako bi ih vlasnik prepoznao i vratio doma ili novi vlasnik poželio, mi smo čudovišta, a šta su onda ovi koji su to napravili ovoj 94-ki? Ono što ne znate ne boli, ali ja znam za ovih 94, i govorim u njihovo ime. Svi podaci koji su navedeni dobiveni su od strane voditeljice skloništa i na temelju toga je sastavljena ova statistika, podaci za period od 01.03. 2012-31.05.2012 iz razloga što smo izvještaje dobile za te periode, u godišnjoj formi pa nismo u mogućnosti razdvojiti mjesece, stoji u dopisu Sanele Grahović.
Više o prošlogodišnjoj “pobuni” dijela volontera saznajte na http://www.gorskenovosti.com/wordpress/?p=8352
AUTOR: Gorske novosti
FOTO: Ilustracija
Podijeli: