Godinama gledamo isto: isti ljudi, iste priče, isti problemi. Samo nas je sve manje. Manje djece, manje posla, manje nade. A oni koji bi trebali donositi rješenja, i dalje nam nude izgovore.
Ljudi ovdje ne traže puno. Ponekad samo ogledalo na opasnoj cesti. Ponekad svjetlo pred kućom. Ponekad samo da ih se sasluša.
I nevjerojatno je koliko toga nedostaje – ne zato što je nemoguće, nego zato što nikoga nije bilo briga.
Došli smo jer smo shvatili da više nema smisla čekati da netko drugi napravi ono što bismo i sami mogli – i morali. Godinama smo gledali kako se naš kraj prazni, kako se javni novac troši, kako se politika sve više udaljava od običnog čovjeka.
A onda se pojavio naš Arsen Vukušić. Ima 25 godina. Poštar je. Ima kokoši, koze, širi štalu, živi svoj život pošteno – ali nije ostao po strani. Nije rekao „ne tiče me se“. Pokrenuo je listu MOST-a u Vrbovskom, a mi – ljudi različitih profila, ali iste želje za poštenjem i redom – odlučili smo mu se pridružiti.
Kažu nam: „Naivni ste.“ Čude se zašto bi se netko uključio u politiku, a da od toga nema nikakvu osobnu korist. I možda nas ne razumiju – jer mi od ovoga zaista ništa ne tražimo. Čak bismo se odrekli vijećničkih naknada i taj novac usmjerili u konkretne projekte za grad.
Ali znate što? Prava naivnost je vjerovati da će se išta promijeniti ako i dalje šutimo i stojimo po strani. U staroj Grčkoj riječ idiotes značila je onaj koji se ne brine za zajednicu. I priznajem – možda smo i mi dugo bili takvi.
Možda smo stvarno svi bili naivni. Ali više nismo.
Dosta je toga da oni koji su nas ovdje doveli, sada govore da će nas voditi u bolju budućnost. Dosta je natječaja koji se „namještaju“, poslova koji se dijele rodbini i pomoći koju dobivaju samo oni koji „znaju kome treba kositi travu“.
Mi nismo protiv nikoga. Mi smo za:
• Za starije kojima treba dom za starije osobe – koji planiramo uz pomoć europskih sredstava.
• Za mlade koji žele ostati – a žele raditi u poljoprivredi, posebno u ekološkom uzgoju, uz stvarne otkupne kanale.
• Za sve koji žele doći od točke A do točke B bez auta – jer javan i dostupan prijevoz treba postati standard.
• Za pravo da se na natječajima biraju najbolji, a ne najpovezaniji.
• Za ljude koji samo traže objašnjenje – a ne zid šutnje.
Na terenu smo čuli na desetke priča koje slamaju srce. Starija žena koja godinama moli da se postavi prometno ogledalo jer joj je izlazak iz dvorišta opasan – i ništa. Čovjek kojem odbijaju zahtjev jer „nešto nedostaje“, ali mu nitko ne kaže što. Ulice bez rasvjete, bez odgovora. Ljudi koji ne traže milijune, nego samo osnovno dostojanstvo.
I onda se pitamo – kakva je to vlast koja ne može ni to?
Ne trebamo kule. Ne trebamo fontane. Trebamo red. Pristojnost. Ljude koji će reći: sve za Gorski kotar, sve za Vrbovsko – ništa za nas.
Trenutno radimo i na vraćanju života u dvorac Severin na Kupi, kroz konkretne korake prema Hrvatskom saboru. Ali to je samo simbol – simbol onoga što vjerujemo: da se naš kraj može obnoviti, ako se njime bave oni koji ga vole.
Zato, 18. svibnja, iziđite na izbore.
Za gradonačelnika Vrbovskog birajte Arsena Vukušića – čovjeka koji nije otišao, nego ostao i odlučio nešto promijeniti.
Za Gradsko vijeće zaokružite Listu MOST, DOMiNO, HSP, HRVATSKI SUVERENISTI, BUZ – i tim ljudi koji nemaju osobne interese, nego javno dobro pred očima.
Za župana Primorsko-goranske županije birajte Marina Miletića – čovjeka koji zna slušati, koji poznaje teren i koji Gorski kotar stavlja gdje mu je i mjesto: na prvo.
GORSKE NOVOSTI 
Godinama gledamo isto: isti ljudi, iste priče, isti problemi. Samo nas je sve manje. Manje djece, manje posla, manje nade. A oni koji bi trebali donositi rješenja, i dalje nam nude izgovore.
Ljudi ovdje ne traže puno. Ponekad samo ogledalo na opasnoj cesti. Ponekad svjetlo pred kućom. Ponekad samo da ih se sasluša.
I nevjerojatno je koliko toga nedostaje – ne zato što je nemoguće, nego zato što nikoga nije bilo briga.
Došli smo jer smo shvatili da više nema smisla čekati da netko drugi napravi ono što bismo i sami mogli – i morali. Godinama smo gledali kako se naš kraj prazni, kako se javni novac troši, kako se politika sve više udaljava od običnog čovjeka.
A onda se pojavio naš Arsen Vukušić. Ima 25 godina. Poštar je. Ima kokoši, koze, širi štalu, živi svoj život pošteno – ali nije ostao po strani. Nije rekao „ne tiče me se“. Pokrenuo je listu MOST-a u Vrbovskom, a mi – ljudi različitih profila, ali iste želje za poštenjem i redom – odlučili smo mu se pridružiti.
Kažu nam: „Naivni ste.“ Čude se zašto bi se netko uključio u politiku, a da od toga nema nikakvu osobnu korist. I možda nas ne razumiju – jer mi od ovoga zaista ništa ne tražimo. Čak bismo se odrekli vijećničkih naknada i taj novac usmjerili u konkretne projekte za grad.
Ali znate što? Prava naivnost je vjerovati da će se išta promijeniti ako i dalje šutimo i stojimo po strani. U staroj Grčkoj riječ idiotes značila je onaj koji se ne brine za zajednicu. I priznajem – možda smo i mi dugo bili takvi.
Možda smo stvarno svi bili naivni. Ali više nismo.
Dosta je toga da oni koji su nas ovdje doveli, sada govore da će nas voditi u bolju budućnost. Dosta je natječaja koji se „namještaju“, poslova koji se dijele rodbini i pomoći koju dobivaju samo oni koji „znaju kome treba kositi travu“.
Mi nismo protiv nikoga. Mi smo za:
• Za starije kojima treba dom za starije osobe – koji planiramo uz pomoć europskih sredstava.
• Za mlade koji žele ostati – a žele raditi u poljoprivredi, posebno u ekološkom uzgoju, uz stvarne otkupne kanale.
• Za sve koji žele doći od točke A do točke B bez auta – jer javan i dostupan prijevoz treba postati standard.
• Za pravo da se na natječajima biraju najbolji, a ne najpovezaniji.
• Za ljude koji samo traže objašnjenje – a ne zid šutnje.
Na terenu smo čuli na desetke priča koje slamaju srce. Starija žena koja godinama moli da se postavi prometno ogledalo jer joj je izlazak iz dvorišta opasan – i ništa. Čovjek kojem odbijaju zahtjev jer „nešto nedostaje“, ali mu nitko ne kaže što. Ulice bez rasvjete, bez odgovora. Ljudi koji ne traže milijune, nego samo osnovno dostojanstvo.
I onda se pitamo – kakva je to vlast koja ne može ni to?
Ne trebamo kule. Ne trebamo fontane. Trebamo red. Pristojnost. Ljude koji će reći: sve za Gorski kotar, sve za Vrbovsko – ništa za nas.
Trenutno radimo i na vraćanju života u dvorac Severin na Kupi, kroz konkretne korake prema Hrvatskom saboru. Ali to je samo simbol – simbol onoga što vjerujemo: da se naš kraj može obnoviti, ako se njime bave oni koji ga vole.
Zato, 18. svibnja, iziđite na izbore.
Za gradonačelnika Vrbovskog birajte Arsena Vukušića – čovjeka koji nije otišao, nego ostao i odlučio nešto promijeniti.
Za Gradsko vijeće zaokružite Listu MOST, DOMiNO, HSP, HRVATSKI SUVERENISTI, BUZ – i tim ljudi koji nemaju osobne interese, nego javno dobro pred očima.
Za župana Primorsko-goranske županije birajte Marina Miletića – čovjeka koji zna slušati, koji poznaje teren i koji Gorski kotar stavlja gdje mu je i mjesto: na prvo.
Jer ako ne sada – kad?
AUTOR: Gorske novosti
Podijeli: