Ivan Canjar povratnik iz Kanade za nastavak gradnje kuće i boravak u svom rodnom mjestu kao i njegovi preci u prošlim stoljećima mora koristiti rijeku Kupu jer priključak na lokalni vodovod čeka već sedam mjeseci
DAMALJ – Problemi oko postavljanja priključka na vodovod novim korisnicima već je stara priča lokalnog Komunalca. A priča je uvijek ista – mjeseci se provedu u doslovnom moljakanju djelatnika komunalnog društva da postave priključak, ljudi nerijetko i sami ulaze u investiciju kopanja i postavljanja cijevi, pomoć traže i od čelnog čovjeka Grada a onda kada im je puna kapa svega medijski istupe kako bi javnom prozivkom probudili odgovorne.
Ivan Canjar ispred obnovljene obiteljske kuće u kojoj nema - vode!
Goransko-američka kuća zapela na uvođenju vode
U istom scenariju tako se našao i Ivan Canjar povratnik iz Kanade koji je prije pet godina krenuo sa obnovom rodne kuće u Damlju. Nakon pedeset godina izbivanja iz svoje domovine i teškog rada u građevini preko velike bare Canjar se odlučio vratiti u svoje rodno mjesto i roditeljsku kuću preurediti za uživanje u umirovljeničkim danima. U taj svoj san povratka na svoju grudu utkao je Canjar svo svoje znanje i vještine koje je stekao u građevini te je obiteljsku kuću izgradio kombinirajući izgled stare goranske kuće i američki način gradnje. Sve je to još i išlo svojim tokom iz početka no kada je došao do faze uvođenja vode sve je zapelo.
Djelatnike čekao cijeli tjedan od 8-12
Pregovaranje oko postavljanja priključka na glavni vodovod traje već godinu dana a zadnjih dva mjeseca prelilo je čašu Canjarevog strpljenja. Izgubivši povjerenje u stručnost komunalnog društva čak sam sâm iskopao i položio 90 metara cijevi od kuće do glavnog voda ne bili me što prije spojili, objašnjava Canjar. No niti to, kaže, nije bilo dovoljno i ja još uvijek čekam da me priključe. Posao od sat vremena rješava se od sedmog mjeseca. Uz to što sam o vlastiti trošak iskopao i postavio cijevi do glavnog voda samo kako bi ubrzao posao ponudio sam čak da ću i sam platiti majstora da postavi priključak međutim ništa od toga nije pomoglo. Ono što me posebno naljutilo je što sam u dogovoru s Komunalcem čekao njihove djelatnike jedan cijeli tjedan od 8 do 12 sati svaki dan koji su samo obišli mjesto gdje treba staviti priključak ali do mene nisu došli razgovarati o tome kada više to planiraju i postaviti.
Jamu za šahtu prekrio je snijeg i led
Komunalcu tečaj iz radne kulture
U međuvremenu sam čak tri puta bio u Komunlacu i više tamo ne idem, bio sam čak kod gradonačelnika međutim niti od tada nikakvog pomaka nema. Mislim da je glavni razlog svemu tome, ističe Canjar velika neodgovornost a sumnjam i u njihovu stručnost. Živio sam pola stoljeća u Kanadi gdje se takvo ponašanje nikome nebi toliko toleriralo. Te ljude jednostavno treba poslati na nekakav tečaj na kojem će naučiti nešto o radnoj kulturi, kazao je razočarani Canjar. Imao sama i previše strpljenja i smatram da ta priča više mora završiti.
Nakon sedam mjeseci još treba čekati – proljeće!
O slučaju Canjar upitali smo gradonačelnika Željka Mirkovića koji je i predsjednik Nadzornog odbora Komunalca. Vrlo kratko nam je odgovorio da je nakon posjeta Canjara kontaktirao Komunalac koji mu je dao obećanje da će se priključak postaviti čim to vrijeme omogući. Problemi su bili, kaže Mirković, imovinskog-pravne naravi no sada su, rečeno mi je u Komunalcu riješeni i priključak će staviti kada vrijeme omogući takve radove. Kada će to na kraju biti pokušali smo saznati i u Komunalcu gdje je djelatnik zadužen za priključke na bolovanju i nema informacija o zadnjim događanjima na rješavanju tog slučaja.
Šahta ispred Canjarove kuće još uvijek je prazna
Tako Canjaru koji više ne vidi smisao u obijanju pragova gradskog komunalnog društva ne preostaje ništa drugo nego da nakon svega sada još čeka i bolje vrijeme kada će se valjda konačno djelatnici Komunalca udostojiti i spojiti ga na vodovod. Do tada će kao i svo ovo vrijeme za nastavak gradnje kuće i boravak u njoj i svom rodnom mjestu kao i njegovi preci u prošlim stoljećima koristiti rijeku Kupu koja je na svu sreću vrlo blizu.
GORSKE NOVOSTI 
Ivan Canjar povratnik iz Kanade za nastavak gradnje kuće i boravak u svom rodnom mjestu kao i njegovi preci u prošlim stoljećima mora koristiti rijeku Kupu jer priključak na lokalni vodovod čeka već sedam mjeseci
DAMALJ – Problemi oko postavljanja priključka na vodovod novim korisnicima već je stara priča lokalnog Komunalca. A priča je uvijek ista – mjeseci se provedu u doslovnom moljakanju djelatnika komunalnog društva da postave priključak, ljudi nerijetko i sami ulaze u investiciju kopanja i postavljanja cijevi, pomoć traže i od čelnog čovjeka Grada a onda kada im je puna kapa svega medijski istupe kako bi javnom prozivkom probudili odgovorne.
Goransko-američka kuća zapela na uvođenju vode
U istom scenariju tako se našao i Ivan Canjar povratnik iz Kanade koji je prije pet godina krenuo sa obnovom rodne kuće u Damlju. Nakon pedeset godina izbivanja iz svoje domovine i teškog rada u građevini preko velike bare Canjar se odlučio vratiti u svoje rodno mjesto i roditeljsku kuću preurediti za uživanje u umirovljeničkim danima. U taj svoj san povratka na svoju grudu utkao je Canjar svo svoje znanje i vještine koje je stekao u građevini te je obiteljsku kuću izgradio kombinirajući izgled stare goranske kuće i američki način gradnje. Sve je to još i išlo svojim tokom iz početka no kada je došao do faze uvođenja vode sve je zapelo.
Djelatnike čekao cijeli tjedan od 8-12
Pregovaranje oko postavljanja priključka na glavni vodovod traje već godinu dana a zadnjih dva mjeseca prelilo je čašu Canjarevog strpljenja. Izgubivši povjerenje u stručnost komunalnog društva čak sam sâm iskopao i položio 90 metara cijevi od kuće do glavnog voda ne bili me što prije spojili, objašnjava Canjar. No niti to, kaže, nije bilo dovoljno i ja još uvijek čekam da me priključe. Posao od sat vremena rješava se od sedmog mjeseca. Uz to što sam o vlastiti trošak iskopao i postavio cijevi do glavnog voda samo kako bi ubrzao posao ponudio sam čak da ću i sam platiti majstora da postavi priključak međutim ništa od toga nije pomoglo. Ono što me posebno naljutilo je što sam u dogovoru s Komunalcem čekao njihove djelatnike jedan cijeli tjedan od 8 do 12 sati svaki dan koji su samo obišli mjesto gdje treba staviti priključak ali do mene nisu došli razgovarati o tome kada više to planiraju i postaviti.
Komunalcu tečaj iz radne kulture
U međuvremenu sam čak tri puta bio u Komunlacu i više tamo ne idem, bio sam čak kod gradonačelnika međutim niti od tada nikakvog pomaka nema. Mislim da je glavni razlog svemu tome, ističe Canjar velika neodgovornost a sumnjam i u njihovu stručnost. Živio sam pola stoljeća u Kanadi gdje se takvo ponašanje nikome nebi toliko toleriralo. Te ljude jednostavno treba poslati na nekakav tečaj na kojem će naučiti nešto o radnoj kulturi, kazao je razočarani Canjar. Imao sama i previše strpljenja i smatram da ta priča više mora završiti.
Nakon sedam mjeseci još treba čekati – proljeće!
O slučaju Canjar upitali smo gradonačelnika Željka Mirkovića koji je i predsjednik Nadzornog odbora Komunalca. Vrlo kratko nam je odgovorio da je nakon posjeta Canjara kontaktirao Komunalac koji mu je dao obećanje da će se priključak postaviti čim to vrijeme omogući. Problemi su bili, kaže Mirković, imovinskog-pravne naravi no sada su, rečeno mi je u Komunalcu riješeni i priključak će staviti kada vrijeme omogući takve radove. Kada će to na kraju biti pokušali smo saznati i u Komunalcu gdje je djelatnik zadužen za priključke na bolovanju i nema informacija o zadnjim događanjima na rješavanju tog slučaja.
Tako Canjaru koji više ne vidi smisao u obijanju pragova gradskog komunalnog društva ne preostaje ništa drugo nego da nakon svega sada još čeka i bolje vrijeme kada će se valjda konačno djelatnici Komunalca udostojiti i spojiti ga na vodovod. Do tada će kao i svo ovo vrijeme za nastavak gradnje kuće i boravak u njoj i svom rodnom mjestu kao i njegovi preci u prošlim stoljećima koristiti rijeku Kupu koja je na svu sreću vrlo blizu.
AUTOR: Nensi Tatar
FOTO: Nensi Tatar
Podijeli: