GORSKI KOTAR – U zadnje vrijeme je u Gorskom kotaru aktualno pitanje položaja obrtništva, raspravljaju se problemi poslovanja domaćih obrtnika, te čak njihova golog preživljavanja. O tome čitamo u Novome listu, slušamo na Radiju Gorski kotar a vidimo i na web stranici Gorskih novosti. Ne znam postoji li neka cjelovita studija o stanju i perspektivama obrtništva u Gorskom kotaru ili pak u pojedinim lokalnim jedinicama? Vjerojatno kvalitetnih stručnih analiza i nema puno, pa ću u nastavku iznijeti tek neka svoja gledanja na položaj i mogućnosti razvoja obrtništva u Gorskom kotaru.
Nema velikih poduzeća - od Drvne industrije Vrbovsko ostale su samo prazne hale
Nema velikih poduzeća i većih investicija za obrtničku kooperaciju
Govoriti moramo zapravo o malom i srednjem poduzetništvu koje je danas prevladavajuće na gospodarskoj sceni u Gorskom kotaru. Velikih poduzeća u nas gotovo da i nema, drvno-industrijski kombinati su uglavnom propali, a investicije u razvoj prometne i gospodarske infrastrukture u Gorskom kotaru su neznatne. To je jedan od glavnih razloga što obrtništvo u nas stagnira ili pak propada: nema velikih poduzeća i većih investicija s kojima bi oni kooperirali. Svojevremeno je u hrvatskoj ekonomskoj politici bila naglašena teza da treba razvijati malo i srednje poduzetništvo koje će biti glavni generator razvoja i novoga zapošljavanja. Navodili su se primjeri razvijenih europskih zemalja u kojima je taj sektor jak, no pri tome se zaboravljalo da je malo i srednje poduzetništvo u tim zemljama naslonjeno na velike industrijske gigante i druge velike privredne aglomeracije za koje obrtništvo obavlja one poslove koje se velikim poduzećima ne isplati obavljati u vlastitoj režiji. Dakle, po mome mišljenju, temeljni problem koji će i ubuduće priječiti razvoj prvenstveno proizvodnog obrtništva je taj što kod nas na području Gorskoga kotara nema velikih proizvodnih firmi, a ostale veće tvrtke, koje djeluju uglavnom u prometnom sektoru, najčešće su u državnom vlasništvu, pa naši obrtnici teško dobivaju poslove kod njih.
Pogon nekadašnjeg Chromosa - Privatiziran i napušten
Političari moraju odlučiti o prioritetima
Bez obnove drvne industrije, većih investicija u šumarstvu, bez dovođenja novih poduzetnika u poslovne zone neće biti moguće razvijati ni proizvodno ni uslužno obrtništvo. Pitanje je koliko je realan scenarij razvoja poslovnih zona kad vidimo da naše lokalne samouprave vrlo teško uspijevaju zainteresirati potencijalne investitore da rade u goranskim poduzetničkim zonama. Gradovi i općine ili nemaju razrađen sustav poticaja poduzetništva ili pak mjere za poticanje gospodarstva loše prezentiraju zainteresiranim ulagačima. Tome problemu ne pristupaju cjelovito i s razrađenom vizijom, pa se tek tu i tamo donose neki parcijalni poticaji ili mjere koje su minornog karaktera i uglavnom su zakašnjele da bi se spasili postojeći obrtnici ili pak privukli novi. Naši poltičari moraju odlučiti što je prioritetno: Spašavati postojeće poduzetnike da prežive, pomoći domaćim obrtnicima da ulažu u novi razvoj (opremu, tehnologiju, kadrove…), ili pak poticajima i olakšicama pokušati privući poduzetnike izvan Gorskoga kotara da posluju na našem području.
Nekada Drvna galanterija - danas uspješan privatni pogon
Veliki infrastrukturni objekti na kojima će raditi malen broj ljudi
Zanimljivo je da kod nas bolje prolaze tzv. velike investicije i izgradnja sportskih i drugih objekata koji su dosad progutali mnogo novaca, a imaju premalen utjecaj na poslovanje domaćih obrtnika i mogućnosti razvoja njihova poslovanja. Imati ćemo velike infrastrukturne objekte na kojima će raditi malen broj ljudi, obrtnici neće raditi na njihovom održavanju, a multiplikacijski efekt za ostalo gospodarstvo neznatan. Primjeri za to su Klizalište u Delnicama i ulaganje u Bijelu kosu u Vrbovskom. Volio bih vidjeti studiju isplativosti ne samo tih objekata, već njihov sveukupni utjecaj na razvoj tih sredina. Prošle godine sam imao priliku predlagati u Delnicama da se sačini jedan cjelovit program poticaja razvoja poduzetništva i obrtništva, no gradska vlast nije uopće reagirala. Sada se pokušavaju donijeti neke olakšice za obrtnike, no one će biti palijativne, zakašnjele i nerazrađene. Potrebno bi bilo prije svega dubinski snimiti stanje u našem obrtništvu i malom poduzetništvu da se vidi koga treba pomagati i koga se može spasiti. Bez diferenciranog pristupa olakšice će dobiti i oni koji ih ne trebaju ili pak oni koji ih ne zavređuju. Dakako da je za to potrebna strategija razvoja gospodarstva koju mnoge naše sredine nemaju.
Proizvodnju je neuspješno zamjenilo trgovanje
Kadroviranje i demografija – važni segmenti obrtništva
Važan segment razvoja obrtništva je i kadrovsko i demografsko pitanje. Već sam prije isticao problem slabe naseljenosti u Gorskom kotaru, odlazak aktivnih kategorija stanovništva u susjedne gradove, slabu potrošačku bazu, a sve to utječe i na potrebe za određenim proizvodnim ili uslužnim djelatnostima. Ne treba ni isticati koliko je također aktualan i problem ljudskih potencijala, to jest kadrovsko pitanje. Imamo li mi uopće nezaposlenih kvalitetnih kadrova na koje bi vanjski ulagači mogli računati? I za to su potrebne stručne analize, no moj je dojam da bi se naši načelnici i gradonačelnici našli u čudu kad bi ih potencijalni investitor upitao ima li kod nas ljudi koji bi znali i željeli raditi u nekoj od djelatnosti koju pokreću. Čini mi se, kad bi netko i otvorio veći proizvodni pogon kod nas, da bi ljudi morali dolaziti na rad u Gorski kotar iz nama susjednih aglomeracija, pa bi u tome slučaju punjenje naših općinskih i gradskih proračuna bilo minorno.
Pogon
O sivoj ekonomiji se ne govori
O sivoj ekonomiji, o nelegalnoj konkurenciji neprijavljenih obrtnika neću ovdje govoriti. O tome ne brine središnja država (tek sada Vlada predlaže jedan zakon), o tome su neskloni raspravljati i u lokalnim sredinama (zbog nezamjeranja itd.). Svi znamo kako se toj pojavi pristupa u praksi i kako rade nadležni inspektori. Svakako bi trebalo raspraviti i pitanje rada na crno, odnosno poslovanje bez izdavanja računa, no nitko se ne želi uhvatiti tog vrućeg krumpira. Moj je osobni stav da bi trebalo pojednostavniti porezni sustav, smanjiti i broj poreza i njihove stope, povećati bazu za oporezivanje, pa bi i prihodi bili veći i ravnomjerniji, a veća bi bila i pravednost u oporezivanju i ujednačavanju uvjeta poslovanja obrtnika i poduzetnika. No nisu grešni samo obrtnici, krivi smo i mi, korisnici njihovih usluga. Kad nas pitaju trebamo li račun, rijetki od nas će potvrdno odgovoriti, jer će u tom slučaju iznos za plaćanje biti veći bar za iznos PDV-a. Kako onda naprijed?
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr – preneseno dopuštenjem i ustupanjem
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – U zadnje vrijeme je u Gorskom kotaru aktualno pitanje položaja obrtništva, raspravljaju se problemi poslovanja domaćih obrtnika, te čak njihova golog preživljavanja. O tome čitamo u Novome listu, slušamo na Radiju Gorski kotar a vidimo i na web stranici Gorskih novosti. Ne znam postoji li neka cjelovita studija o stanju i perspektivama obrtništva u Gorskom kotaru ili pak u pojedinim lokalnim jedinicama? Vjerojatno kvalitetnih stručnih analiza i nema puno, pa ću u nastavku iznijeti tek neka svoja gledanja na položaj i mogućnosti razvoja obrtništva u Gorskom kotaru.
Nema velikih poduzeća i većih investicija za obrtničku kooperaciju
Govoriti moramo zapravo o malom i srednjem poduzetništvu koje je danas prevladavajuće na gospodarskoj sceni u Gorskom kotaru. Velikih poduzeća u nas gotovo da i nema, drvno-industrijski kombinati su uglavnom propali, a investicije u razvoj prometne i gospodarske infrastrukture u Gorskom kotaru su neznatne. To je jedan od glavnih razloga što obrtništvo u nas stagnira ili pak propada: nema velikih poduzeća i većih investicija s kojima bi oni kooperirali. Svojevremeno je u hrvatskoj ekonomskoj politici bila naglašena teza da treba razvijati malo i srednje poduzetništvo koje će biti glavni generator razvoja i novoga zapošljavanja. Navodili su se primjeri razvijenih europskih zemalja u kojima je taj sektor jak, no pri tome se zaboravljalo da je malo i srednje poduzetništvo u tim zemljama naslonjeno na velike industrijske gigante i druge velike privredne aglomeracije za koje obrtništvo obavlja one poslove koje se velikim poduzećima ne isplati obavljati u vlastitoj režiji. Dakle, po mome mišljenju, temeljni problem koji će i ubuduće priječiti razvoj prvenstveno proizvodnog obrtništva je taj što kod nas na području Gorskoga kotara nema velikih proizvodnih firmi, a ostale veće tvrtke, koje djeluju uglavnom u prometnom sektoru, najčešće su u državnom vlasništvu, pa naši obrtnici teško dobivaju poslove kod njih.
Političari moraju odlučiti o prioritetima
Bez obnove drvne industrije, većih investicija u šumarstvu, bez dovođenja novih poduzetnika u poslovne zone neće biti moguće razvijati ni proizvodno ni uslužno obrtništvo. Pitanje je koliko je realan scenarij razvoja poslovnih zona kad vidimo da naše lokalne samouprave vrlo teško uspijevaju zainteresirati potencijalne investitore da rade u goranskim poduzetničkim zonama. Gradovi i općine ili nemaju razrađen sustav poticaja poduzetništva ili pak mjere za poticanje gospodarstva loše prezentiraju zainteresiranim ulagačima. Tome problemu ne pristupaju cjelovito i s razrađenom vizijom, pa se tek tu i tamo donose neki parcijalni poticaji ili mjere koje su minornog karaktera i uglavnom su zakašnjele da bi se spasili postojeći obrtnici ili pak privukli novi. Naši poltičari moraju odlučiti što je prioritetno: Spašavati postojeće poduzetnike da prežive, pomoći domaćim obrtnicima da ulažu u novi razvoj (opremu, tehnologiju, kadrove…), ili pak poticajima i olakšicama pokušati privući poduzetnike izvan Gorskoga kotara da posluju na našem području.
Veliki infrastrukturni objekti na kojima će raditi malen broj ljudi
Zanimljivo je da kod nas bolje prolaze tzv. velike investicije i izgradnja sportskih i drugih objekata koji su dosad progutali mnogo novaca, a imaju premalen utjecaj na poslovanje domaćih obrtnika i mogućnosti razvoja njihova poslovanja. Imati ćemo velike infrastrukturne objekte na kojima će raditi malen broj ljudi, obrtnici neće raditi na njihovom održavanju, a multiplikacijski efekt za ostalo gospodarstvo neznatan. Primjeri za to su Klizalište u Delnicama i ulaganje u Bijelu kosu u Vrbovskom. Volio bih vidjeti studiju isplativosti ne samo tih objekata, već njihov sveukupni utjecaj na razvoj tih sredina. Prošle godine sam imao priliku predlagati u Delnicama da se sačini jedan cjelovit program poticaja razvoja poduzetništva i obrtništva, no gradska vlast nije uopće reagirala. Sada se pokušavaju donijeti neke olakšice za obrtnike, no one će biti palijativne, zakašnjele i nerazrađene. Potrebno bi bilo prije svega dubinski snimiti stanje u našem obrtništvu i malom poduzetništvu da se vidi koga treba pomagati i koga se može spasiti. Bez diferenciranog pristupa olakšice će dobiti i oni koji ih ne trebaju ili pak oni koji ih ne zavređuju. Dakako da je za to potrebna strategija razvoja gospodarstva koju mnoge naše sredine nemaju.
Kadroviranje i demografija – važni segmenti obrtništva
Važan segment razvoja obrtništva je i kadrovsko i demografsko pitanje. Već sam prije isticao problem slabe naseljenosti u Gorskom kotaru, odlazak aktivnih kategorija stanovništva u susjedne gradove, slabu potrošačku bazu, a sve to utječe i na potrebe za određenim proizvodnim ili uslužnim djelatnostima. Ne treba ni isticati koliko je također aktualan i problem ljudskih potencijala, to jest kadrovsko pitanje. Imamo li mi uopće nezaposlenih kvalitetnih kadrova na koje bi vanjski ulagači mogli računati? I za to su potrebne stručne analize, no moj je dojam da bi se naši načelnici i gradonačelnici našli u čudu kad bi ih potencijalni investitor upitao ima li kod nas ljudi koji bi znali i željeli raditi u nekoj od djelatnosti koju pokreću. Čini mi se, kad bi netko i otvorio veći proizvodni pogon kod nas, da bi ljudi morali dolaziti na rad u Gorski kotar iz nama susjednih aglomeracija, pa bi u tome slučaju punjenje naših općinskih i gradskih proračuna bilo minorno.
O sivoj ekonomiji se ne govori
O sivoj ekonomiji, o nelegalnoj konkurenciji neprijavljenih obrtnika neću ovdje govoriti. O tome ne brine središnja država (tek sada Vlada predlaže jedan zakon), o tome su neskloni raspravljati i u lokalnim sredinama (zbog nezamjeranja itd.). Svi znamo kako se toj pojavi pristupa u praksi i kako rade nadležni inspektori. Svakako bi trebalo raspraviti i pitanje rada na crno, odnosno poslovanje bez izdavanja računa, no nitko se ne želi uhvatiti tog vrućeg krumpira. Moj je osobni stav da bi trebalo pojednostavniti porezni sustav, smanjiti i broj poreza i njihove stope, povećati bazu za oporezivanje, pa bi i prihodi bili veći i ravnomjerniji, a veća bi bila i pravednost u oporezivanju i ujednačavanju uvjeta poslovanja obrtnika i poduzetnika. No nisu grešni samo obrtnici, krivi smo i mi, korisnici njihovih usluga. Kad nas pitaju trebamo li račun, rijetki od nas će potvrdno odgovoriti, jer će u tom slučaju iznos za plaćanje biti veći bar za iznos PDV-a. Kako onda naprijed?
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr – preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Gorske novosti, ilustracija
Podijeli: