GORSKI KOTAR – Problematika razvoja poslovnih zona me neko vrijeme dosta interesirala, pa sam pratio njihov razvoj i na našem području. Nisam analizirao sve pokazatelje i nemam sve podatke, pa zato uz dužnu ispriku ako griješim, prilično sam uvjeren da su goranske poduzetničke zone trebale dobiti značajniju potporu, ne samo financijsku od strane države, već i od strane lokalnih samouprava. Ponovo naglašavam, ne mislim pri tome samo na financijska ulaganja, već i na političku, upravnu, marketinšku, lobističku i svaku drugu potporu i poticaj da se poslovne zone u Gorskom kotaru iskoriste kao sredstvo jačanja gospodarstva, materijalne snage lokalnih jedinica i novoga zapošljavanja.
Ne treba srljati
Držim također da s druge pak strane, ne bi trebalo srljati i ići masovno u osnivanje ili pak neracionalno ulaganje u postojeće zone. Zato bi Hrvatska gospodarska komora iz Rijeke, ili nadležni upravni organ Primorsko-goranske županije ili neka druga stručna institucija trebali napraviti jedan cjelovit stručan elaborat (možda takav i postoji!?), koji bi prvenstveno definirao usklađen razvoj poslovnih zona u Gorskom kotaru, te uz pomoć lokalnih jedinica zacrtao strategijski plan razvoja svih poslovnih zona.
Neka to naprave sami Gorani
Netko će se zapitati – zašto to ne naprave sami Gorani? I ja se s time slažem: Koordinacija goranskih čelnika bi trebala ozbiljno pristupiti toj temi i napraviti (dati napraviti?!) analizu stanja i funkcioniranja postojećih poslovnih zona u Gorskom kotaru. Kao što sam svojevremeno tvrdio da svako brdo ili selo u Gorskom kotaru ne može imati skijalište, tako i sada tvrdim da sve lokalne jedinice ne mogu imati istovrsne i isto velike i brojne poslovne zone. Gradovi i općine bi uz pomoć Županije trebale zato uskladiti politiku razvoja poslovnih zona, dogovoriti se o tome koje će djelatnosti pojedine lokalne jedinice razvijati u poslovnim zonama, jedne drugima ne bi trebale nelojalno konkurirati i rušiti cijenu itd. Riječju: trebalo bi donijeti usklađen plan razvoja poduzetničkih zona, paziti da se ulaže prvo u izgradnju, dogradnju i opremanje onih zona koje imaju najveće šanse za zadržavanje postojećih i privlačenje novih poduzetnika i ulagača u razvoj industrijskih djelatnosti. Jedna općina bi trebala pomagati drugoj, potrebna je sloga u nastupu spram vanjskih partnera. Ako nema usklađene razvojne gospodarske, kao i politike prostornog razvoja, tada se mogu dogoditi brojni promašaji koji mogu imati znatne materijalne, ekološke i političke reperkusije na razvoj pojedine općine ili grada.
Prodaja kompleksa Lučice – promašaj
Malo bolje poznam situaciju u Gradu Delnicama. Vlast u Gradu još uvijek nema definiranu razvojnu gospodarsku strategiju, pa ta činjenica utječe i na razvoj poslovnih zona, odnosno poticanje razvoja industrije, obrtništva, ali i poljoprivrede. Pri tome se događaju i neki promašaji koji će imati dugoročno štetne posljedice na razvoj Grada Delnica. Jedan od većih promašaja je bio taj što se prodao bivši industrijski kompleks Lučice ulagačima koji zapravo to nisu. Grad je uz pomoć države trebao kupiti taj prostor i napraviti poslovnu zonu koja ima sve preduvjete za ubrzan razvoj (željeznica, autocesta, voda, struja i sva ostala potrebna infrastruktura). Uz minimalan iznos najma, ili čak samo za jednu kunu, trebalo je zatim taj prostor iznajmiti ili prodati ozbiljnim investitorima, prvenstveno radi pokretanja industrijske proizvodnje i zapošljavanja domaćih ljudi. Bilo pa prošlo! Sada stranac ucjenjuje potencijalne ulagače, tako da ta, jedna od potencijalno najperspektivnijih poslovnih zona u Gorskom kotaru, zbog niza subjektivnih i objektivnih razloga, sada samo životari.
„Peletarnici“ nije mjesto u Delnicama
Drugi je promašaj taj što je u samim Delnicama izgrađena “peletarnica”. Njoj je bilo mjesto baš u Lučicama. Tek sada ljudi pomalo shvaćaju kakve sve posljedice nosi taj objekt i kakve troškove stvara samome Gradu (oštećivanje ulica, pojačan promet kamiona kroz grad, onečišćenje zraka, vizualno zagađenje itd.). Građani se bojažljivo bune, a pitam se hoće li i kako reagirati ako dođe do izgradnje toplane u neposrednoj blizini? Kakve će posljedice tek onda to imati za život okolnih stanovnika i komunalnu infrastrukturu grada?!
Znamo li mi zapravo što nam treba?
Da Grad ne zna kakvu politiku razvoja bi vodio, dokaz je i objavljeni tender za ulaganje u poslovnu zonu V 1. Tako se u natječaju navodi da su poželjne “ustanove socijalne skrbi različitih dobnih skupina, sportski kampus, zdravstvene ili rehabilitacijske ustanove ili slične društvene namjene. U obzir dolaze i proizvodne i društvene djelatnosti.” Dakle, sve moguće poslovne i društvene djelatnosti! Znamo li mi zapravo što nam treba i što bismo htjeli? Prilikom predaje tog prostora Gradu od strane države, rečeno je da Grad dobiva zemljište vrijedno 6,8 milijuna kuna. Oni koji se bar malo razumiju u ekonomiju, znaju da se time nije uvećalo nacionalno bogatstvo Hrvatske. To je isto kao kad ja darujem dvije njive svojoj djeci s kojima zajedno živim. Bogatstvo naše obitelji se time nije povećalo. Njive sam poklonio djeci, jer nisam znao što bih s njima. Hoće li moja djeca znati i htjeti nešto poduzeti da profitiraju na tome daru?
Brigo moja prijeđi na drugoga
Tako ni država često puta ne zna što bi sa svojim poslovnim zonama i drugim nekretninama, pa ih onda daruje lokalnoj samoupravi i pri tome se još diči da podupire decentralizaciju. Brigo moja prijeđi na drugoga. Hoće li lokalna samouprava s njima znati bolje gospodariti? Čisto sumnjam! I tu sjede dužnosnici i činovnici kao i u državi – od istog su tijesta napravljeni. I oni će sve rasprodati: pilanu u Vrbovskom, V 1 u Delnicama… I to po mogućnosti strancima, tako da Hrvati budu sluge i kmetovi stranim gospodarima, kao što su kroz povijest uvijek i bili. Valjda nam je kriva genetika ili možda zračenje nekih jakih podzemnih voda na hrvatskom tlu koje utječe na naš mentalitet? Moram svakako pitati Dragu Plečka što o tome on misli!
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Gorske novosti, arhiva – ilustracija
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Problematika razvoja poslovnih zona me neko vrijeme dosta interesirala, pa sam pratio njihov razvoj i na našem području. Nisam analizirao sve pokazatelje i nemam sve podatke, pa zato uz dužnu ispriku ako griješim, prilično sam uvjeren da su goranske poduzetničke zone trebale dobiti značajniju potporu, ne samo financijsku od strane države, već i od strane lokalnih samouprava. Ponovo naglašavam, ne mislim pri tome samo na financijska ulaganja, već i na političku, upravnu, marketinšku, lobističku i svaku drugu potporu i poticaj da se poslovne zone u Gorskom kotaru iskoriste kao sredstvo jačanja gospodarstva, materijalne snage lokalnih jedinica i novoga zapošljavanja.
Ne treba srljati
Držim također da s druge pak strane, ne bi trebalo srljati i ići masovno u osnivanje ili pak neracionalno ulaganje u postojeće zone. Zato bi Hrvatska gospodarska komora iz Rijeke, ili nadležni upravni organ Primorsko-goranske županije ili neka druga stručna institucija trebali napraviti jedan cjelovit stručan elaborat (možda takav i postoji!?), koji bi prvenstveno definirao usklađen razvoj poslovnih zona u Gorskom kotaru, te uz pomoć lokalnih jedinica zacrtao strategijski plan razvoja svih poslovnih zona.
Neka to naprave sami Gorani
Netko će se zapitati – zašto to ne naprave sami Gorani? I ja se s time slažem: Koordinacija goranskih čelnika bi trebala ozbiljno pristupiti toj temi i napraviti (dati napraviti?!) analizu stanja i funkcioniranja postojećih poslovnih zona u Gorskom kotaru. Kao što sam svojevremeno tvrdio da svako brdo ili selo u Gorskom kotaru ne može imati skijalište, tako i sada tvrdim da sve lokalne jedinice ne mogu imati istovrsne i isto velike i brojne poslovne zone. Gradovi i općine bi uz pomoć Županije trebale zato uskladiti politiku razvoja poslovnih zona, dogovoriti se o tome koje će djelatnosti pojedine lokalne jedinice razvijati u poslovnim zonama, jedne drugima ne bi trebale nelojalno konkurirati i rušiti cijenu itd. Riječju: trebalo bi donijeti usklađen plan razvoja poduzetničkih zona, paziti da se ulaže prvo u izgradnju, dogradnju i opremanje onih zona koje imaju najveće šanse za zadržavanje postojećih i privlačenje novih poduzetnika i ulagača u razvoj industrijskih djelatnosti. Jedna općina bi trebala pomagati drugoj, potrebna je sloga u nastupu spram vanjskih partnera. Ako nema usklađene razvojne gospodarske, kao i politike prostornog razvoja, tada se mogu dogoditi brojni promašaji koji mogu imati znatne materijalne, ekološke i političke reperkusije na razvoj pojedine općine ili grada.
Prodaja kompleksa Lučice – promašaj
Malo bolje poznam situaciju u Gradu Delnicama. Vlast u Gradu još uvijek nema definiranu razvojnu gospodarsku strategiju, pa ta činjenica utječe i na razvoj poslovnih zona, odnosno poticanje razvoja industrije, obrtništva, ali i poljoprivrede. Pri tome se događaju i neki promašaji koji će imati dugoročno štetne posljedice na razvoj Grada Delnica. Jedan od većih promašaja je bio taj što se prodao bivši industrijski kompleks Lučice ulagačima koji zapravo to nisu. Grad je uz pomoć države trebao kupiti taj prostor i napraviti poslovnu zonu koja ima sve preduvjete za ubrzan razvoj (željeznica, autocesta, voda, struja i sva ostala potrebna infrastruktura). Uz minimalan iznos najma, ili čak samo za jednu kunu, trebalo je zatim taj prostor iznajmiti ili prodati ozbiljnim investitorima, prvenstveno radi pokretanja industrijske proizvodnje i zapošljavanja domaćih ljudi. Bilo pa prošlo! Sada stranac ucjenjuje potencijalne ulagače, tako da ta, jedna od potencijalno najperspektivnijih poslovnih zona u Gorskom kotaru, zbog niza subjektivnih i objektivnih razloga, sada samo životari.
„Peletarnici“ nije mjesto u Delnicama
Drugi je promašaj taj što je u samim Delnicama izgrađena “peletarnica”. Njoj je bilo mjesto baš u Lučicama. Tek sada ljudi pomalo shvaćaju kakve sve posljedice nosi taj objekt i kakve troškove stvara samome Gradu (oštećivanje ulica, pojačan promet kamiona kroz grad, onečišćenje zraka, vizualno zagađenje itd.). Građani se bojažljivo bune, a pitam se hoće li i kako reagirati ako dođe do izgradnje toplane u neposrednoj blizini? Kakve će posljedice tek onda to imati za život okolnih stanovnika i komunalnu infrastrukturu grada?!
Znamo li mi zapravo što nam treba?
Da Grad ne zna kakvu politiku razvoja bi vodio, dokaz je i objavljeni tender za ulaganje u poslovnu zonu V 1. Tako se u natječaju navodi da su poželjne “ustanove socijalne skrbi različitih dobnih skupina, sportski kampus, zdravstvene ili rehabilitacijske ustanove ili slične društvene namjene. U obzir dolaze i proizvodne i društvene djelatnosti.” Dakle, sve moguće poslovne i društvene djelatnosti! Znamo li mi zapravo što nam treba i što bismo htjeli? Prilikom predaje tog prostora Gradu od strane države, rečeno je da Grad dobiva zemljište vrijedno 6,8 milijuna kuna. Oni koji se bar malo razumiju u ekonomiju, znaju da se time nije uvećalo nacionalno bogatstvo Hrvatske. To je isto kao kad ja darujem dvije njive svojoj djeci s kojima zajedno živim. Bogatstvo naše obitelji se time nije povećalo. Njive sam poklonio djeci, jer nisam znao što bih s njima. Hoće li moja djeca znati i htjeti nešto poduzeti da profitiraju na tome daru?
Brigo moja prijeđi na drugoga
Tako ni država često puta ne zna što bi sa svojim poslovnim zonama i drugim nekretninama, pa ih onda daruje lokalnoj samoupravi i pri tome se još diči da podupire decentralizaciju. Brigo moja prijeđi na drugoga. Hoće li lokalna samouprava s njima znati bolje gospodariti? Čisto sumnjam! I tu sjede dužnosnici i činovnici kao i u državi – od istog su tijesta napravljeni. I oni će sve rasprodati: pilanu u Vrbovskom, V 1 u Delnicama… I to po mogućnosti strancima, tako da Hrvati budu sluge i kmetovi stranim gospodarima, kao što su kroz povijest uvijek i bili. Valjda nam je kriva genetika ili možda zračenje nekih jakih podzemnih voda na hrvatskom tlu koje utječe na naš mentalitet? Moram svakako pitati Dragu Plečka što o tome on misli!
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Gorske novosti, arhiva – ilustracija
Podijeli: