GORSKI KOTAR – Za Gorski kotar je veoma teško reći kakav je to kraj u smislu društvene i ekonomske razvijenosti: jesmo li mi bogata i razvijena zajednica, jesmo li siromašni i nerazvijeni ili smo negdje u sredini? Kakav je naš standard, kakav društveni proizvod ili nacionalni dohodak po glavi stanovnika? Na sve to je veoma teško precizno odgovoriti, a mislim da to ne znaju ni oni koji bi trebali znati: državni ured za statistiku, lokalna samouprava, neke državne agencije.
Zašto je kapitalizam uspješan na Zapadu, a neuspješan u svim ostalim dijelovima svijeta?
Na razmišljanje o tome problemu potakla me i knjiga peruanskog ekonomista koji se zove Hernando de Soto, a tjednik Time ga je prije desetak godina uvrstio među petoricu vodećih latinskoameričkih inovatora stoljeća. Osobito je poznata njegova knjiga The Mistery of Capital, tj. Tajna kapitala – Zašto je kapitalizam uspješan na Zapadu, a neuspješan u svim ostalim dijelovima svijeta. Hernando između ostaloga tvrdi da je ključni razlog koji siromašne i nerazvijene zemlje sputava u razvoju – nemogućnost pristupa kapitalu, ili da pojednostavnim – zato jer kapital tamo nije u funkciji oplođivanja. Dakle, ne pomanjkanje kapitala, već njegovo nekorištenje.
Što bi Hernando de Soto rekao za Gorski kotar
Što bi Hernando de Soto rekao za Gorski kotar kad bi ga imao priliku posjetiti? Vjerojatno bi uočio da to nije uopće siromašan kraj, da ljudi relativno dobro žive, no da ima puno neiskorištenih potencijala, odnosno kapitala. To može uočiti svaki iole obrazovan turist ili domaći stanovnik ako se zamisli nad onim što mi sve posjedujemo, a ne pridonosi našem razvoju. Kapital koji posjedujemo je prečesto neiskorišten, nije u funkciji, pa se i ne može oplođivati, te ne stvara novu vrijednost.
Šume
Za goransku šumu ja neću reći da je to mrtvi kapital. Ne, to je prirodno dobro čije iskorištavanje najmanje puni goranske džepove ili proračune. Šuma Gorskoga kotara je na neki način spašavala Jugoslaviju poslije Drugoga svjetskoga rata, a isto tako i Hrvatsku u godinama nakon njena stvaranja. Neću reći da Gorani od toga nisu imali nikakve koristi, no držim da je to premalo, te da bi puno više prihoda od iskorištavanja šume trebalo ostati u Gorskom kotaru. Prvenstveno bi danas trebalo korist od šume i dodanu vrijednost ostvarivati putem prerade drva u Gorskom kotaru, no to mi nedovoljno činimo. Zar trebam spominjati i ostale koristi od šume koje uglavnom zanemarujemo?
Poljoprivredne površine
Pogledajte zatim naše poljoprivredne površine, koje zarastaju u šikaru i jako malo se obrađuju. Pokušajmo izračunati koliko iznosi taj mrtvi kapital – koliko izgubljenog prihoda na našim neobrađenim njivama, neiskorištenim pašnjacima, cvjetnim livadama! Koliko tu gubimo mogućeg prihoda. (Pri tome u stočarstvu uopće nije potrebno da proizvodimo mlijeko za izvoz. Negdje sam pročitao da mi u Hrvatskoj zadovoljavamo samo 50% svojih potreba za mliječnim proizvodima.)
Vode
Uzmimo također primjer goranskih voda: što mi imamo od tog silnog vodenog bogatstva kojima se svaki čas dičimo u medijima? Ne prodajemo pitku vodu, vodene tokove ne koristimo za proizvodnju struje (mini hidro centrale), ukinuli su nam naknadu i rentu za jezera koja služe za proizvodnju struje, a koju zatim HEP jeftino prodaje nekim poduzećima u susjednoj državi. Pogledajte primjer Lokvarskog jezera kojeg Lokvarci ne iskorištavaju ni za razvoj turizma. Fužine su na tom planu ipak puno više učinile. Što je s Goranskim vodovodom?
Građevinski, stambeni i industrijski objekti
Krenimo zatim s voda na naše građevinske, stambene i industrijske objekte, kao i one koji bi trebali imati turističku funkciju. Osvrnimo se malo po svojem gradu ili selu u kojem živimo ili pogledajmo u susjedovo dvorište (mjesto ili općinu), pa ćete vidjeti koliko je mrtvog kapitala tu zaleđeno, koliko objekata imamo, a koji nisu u funkciji. Neću sve nabrajati. Uzmimo samo kao primjer turističke potencijale u vlasništvu Hrvatskih šuma koji su totalno neiskorišteni, a oni koji su pak u funkciji stvaraju samo gubitke. Uzmimo zatim primjer vikendica koje posjeduju stanovnici iz obližnjih gradskih aglomeracija ili pak sami Gorani. Mnoge bi trebalo staviti u turističku funkciju, tako da vlasnicima pokriju bar troškove hladnog pogona. Naše općine ne znaju čak naplatiti niti dažbine na te vikendice, a neke su i pravi dvorci, čiji vlasnici ništa ne uplaćuju u lokalne blagajne. Da ne nabrajam, znate na koga sve mislim.
Ljudski potencijal
Hoćemo li pogledati naš ljudski potencijal, hjuman kepitl (kako se kaže na jeziku cronglishu)? Taj je ljudski kapital također nedovoljno iskorišten. Em je puno ljudi otišlo iz Gorskoga kotara, em oni koji su ostali, čast iznimkama, nisu baš produktivni. Ne samo svojom krivnjom. Imamo dosta nezaposlenih ljudi, od kojih mnogi ne dobivaju pomoć ili neku rentu, pa se snalaze na razne načine. Imamo i zaposlenih koji baš puno ne rade. Postoje i oni koji nešto rade, ali rade na crno, pa ništa ne plaćaju državi ili u općinske proračune. A svi bismo htjeli imati i dječje vrtiće, i kvalitetno zdravstvo i bolje obrazovne institucije. (Nešto država sada pokušava na tom planu predlaganjem Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.)
No nismo samo mi Gorani krivi za takvu situaciju
No nismo samo mi Gorani krivi za takvu situaciju. Prečesto nas prozivaju, posebno u Rijeci, da smo indolentni mužeki, no moje je mišljenje da za sve navedene probleme puno krivice snosi središnja vlast u državi u proteklih dvadeset godina, pa ma s kojeg političkog spektra ona dolazila. Kriva je opća ekonomska politika koju je Hrvatska vodila, a da ne nabrajem i ostale uže ekonomske politike: politiku regionalnog razvoja, fiskalnu i monetarnu politika, tečajnu… zatim nepostojanje strategije razvoja. Kažem, da dalje ne nabrajam, jer gdje ću se zaustaviti?
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Nensi Tatar
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Za Gorski kotar je veoma teško reći kakav je to kraj u smislu društvene i ekonomske razvijenosti: jesmo li mi bogata i razvijena zajednica, jesmo li siromašni i nerazvijeni ili smo negdje u sredini? Kakav je naš standard, kakav društveni proizvod ili nacionalni dohodak po glavi stanovnika? Na sve to je veoma teško precizno odgovoriti, a mislim da to ne znaju ni oni koji bi trebali znati: državni ured za statistiku, lokalna samouprava, neke državne agencije.
Zašto je kapitalizam uspješan na Zapadu, a neuspješan u svim ostalim dijelovima svijeta?
Na razmišljanje o tome problemu potakla me i knjiga peruanskog ekonomista koji se zove Hernando de Soto, a tjednik Time ga je prije desetak godina uvrstio među petoricu vodećih latinskoameričkih inovatora stoljeća. Osobito je poznata njegova knjiga The Mistery of Capital, tj. Tajna kapitala – Zašto je kapitalizam uspješan na Zapadu, a neuspješan u svim ostalim dijelovima svijeta. Hernando između ostaloga tvrdi da je ključni razlog koji siromašne i nerazvijene zemlje sputava u razvoju – nemogućnost pristupa kapitalu, ili da pojednostavnim – zato jer kapital tamo nije u funkciji oplođivanja. Dakle, ne pomanjkanje kapitala, već njegovo nekorištenje.
Što bi Hernando de Soto rekao za Gorski kotar
Što bi Hernando de Soto rekao za Gorski kotar kad bi ga imao priliku posjetiti? Vjerojatno bi uočio da to nije uopće siromašan kraj, da ljudi relativno dobro žive, no da ima puno neiskorištenih potencijala, odnosno kapitala. To može uočiti svaki iole obrazovan turist ili domaći stanovnik ako se zamisli nad onim što mi sve posjedujemo, a ne pridonosi našem razvoju. Kapital koji posjedujemo je prečesto neiskorišten, nije u funkciji, pa se i ne može oplođivati, te ne stvara novu vrijednost.
Šume
Za goransku šumu ja neću reći da je to mrtvi kapital. Ne, to je prirodno dobro čije iskorištavanje najmanje puni goranske džepove ili proračune. Šuma Gorskoga kotara je na neki način spašavala Jugoslaviju poslije Drugoga svjetskoga rata, a isto tako i Hrvatsku u godinama nakon njena stvaranja. Neću reći da Gorani od toga nisu imali nikakve koristi, no držim da je to premalo, te da bi puno više prihoda od iskorištavanja šume trebalo ostati u Gorskom kotaru. Prvenstveno bi danas trebalo korist od šume i dodanu vrijednost ostvarivati putem prerade drva u Gorskom kotaru, no to mi nedovoljno činimo. Zar trebam spominjati i ostale koristi od šume koje uglavnom zanemarujemo?
Poljoprivredne površine
Pogledajte zatim naše poljoprivredne površine, koje zarastaju u šikaru i jako malo se obrađuju. Pokušajmo izračunati koliko iznosi taj mrtvi kapital – koliko izgubljenog prihoda na našim neobrađenim njivama, neiskorištenim pašnjacima, cvjetnim livadama! Koliko tu gubimo mogućeg prihoda. (Pri tome u stočarstvu uopće nije potrebno da proizvodimo mlijeko za izvoz. Negdje sam pročitao da mi u Hrvatskoj zadovoljavamo samo 50% svojih potreba za mliječnim proizvodima.)
Vode
Uzmimo također primjer goranskih voda: što mi imamo od tog silnog vodenog bogatstva kojima se svaki čas dičimo u medijima? Ne prodajemo pitku vodu, vodene tokove ne koristimo za proizvodnju struje (mini hidro centrale), ukinuli su nam naknadu i rentu za jezera koja služe za proizvodnju struje, a koju zatim HEP jeftino prodaje nekim poduzećima u susjednoj državi. Pogledajte primjer Lokvarskog jezera kojeg Lokvarci ne iskorištavaju ni za razvoj turizma. Fužine su na tom planu ipak puno više učinile. Što je s Goranskim vodovodom?
Građevinski, stambeni i industrijski objekti
Krenimo zatim s voda na naše građevinske, stambene i industrijske objekte, kao i one koji bi trebali imati turističku funkciju. Osvrnimo se malo po svojem gradu ili selu u kojem živimo ili pogledajmo u susjedovo dvorište (mjesto ili općinu), pa ćete vidjeti koliko je mrtvog kapitala tu zaleđeno, koliko objekata imamo, a koji nisu u funkciji. Neću sve nabrajati. Uzmimo samo kao primjer turističke potencijale u vlasništvu Hrvatskih šuma koji su totalno neiskorišteni, a oni koji su pak u funkciji stvaraju samo gubitke. Uzmimo zatim primjer vikendica koje posjeduju stanovnici iz obližnjih gradskih aglomeracija ili pak sami Gorani. Mnoge bi trebalo staviti u turističku funkciju, tako da vlasnicima pokriju bar troškove hladnog pogona. Naše općine ne znaju čak naplatiti niti dažbine na te vikendice, a neke su i pravi dvorci, čiji vlasnici ništa ne uplaćuju u lokalne blagajne. Da ne nabrajam, znate na koga sve mislim.
Ljudski potencijal
Hoćemo li pogledati naš ljudski potencijal, hjuman kepitl (kako se kaže na jeziku cronglishu)? Taj je ljudski kapital također nedovoljno iskorišten. Em je puno ljudi otišlo iz Gorskoga kotara, em oni koji su ostali, čast iznimkama, nisu baš produktivni. Ne samo svojom krivnjom. Imamo dosta nezaposlenih ljudi, od kojih mnogi ne dobivaju pomoć ili neku rentu, pa se snalaze na razne načine. Imamo i zaposlenih koji baš puno ne rade. Postoje i oni koji nešto rade, ali rade na crno, pa ništa ne plaćaju državi ili u općinske proračune. A svi bismo htjeli imati i dječje vrtiće, i kvalitetno zdravstvo i bolje obrazovne institucije. (Nešto država sada pokušava na tom planu predlaganjem Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.)
No nismo samo mi Gorani krivi za takvu situaciju
No nismo samo mi Gorani krivi za takvu situaciju. Prečesto nas prozivaju, posebno u Rijeci, da smo indolentni mužeki, no moje je mišljenje da za sve navedene probleme puno krivice snosi središnja vlast u državi u proteklih dvadeset godina, pa ma s kojeg političkog spektra ona dolazila. Kriva je opća ekonomska politika koju je Hrvatska vodila, a da ne nabrajem i ostale uže ekonomske politike: politiku regionalnog razvoja, fiskalnu i monetarnu politika, tečajnu… zatim nepostojanje strategije razvoja. Kažem, da dalje ne nabrajam, jer gdje ću se zaustaviti?
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Nensi Tatar
Podijeli: