SUBOTNJI BLOG: Parlamentarni izbori i Gorski kotar (Imamo li mi kojeg Zorana?)

GORSKI KOTAR – Žalosti me što se na ovim izborima opet nije glasovalo za, nego protiv. Takvo ponašanje hrvatskih birača na izborima nas prati već cijelu suvremenu povijest nove hrvatske države. Iznoseći to gledište, nikako ne želim umanjiti izbornu pobjedu SDP-a i njihovih koalicijskih partnera, već jednostavno naglasiti činjenicu o niskoj razini političke kulture i zainteresiranosti svih nas da dublje proniknemo u političke programe i obećanja političkih stranaka. Zapitao bih, koliko je ljudi pročitalo Plan 21 i razumjelo ono što u njemu piše, a također i programe drugih stranaka?

Politička nekultura hadezeovih dužnosnika i velika preobrazba Zorana Milanovića

Kad sam već na temi političke kulture, ne mogu prešutjeti činjenicu o političkoj nekulturi hadezeovih dužnosnika koji nisu imali snage i hrabrosti pogledati istini u oči – priznati svoj poraz, obećati svojim biračima da će ubuduće bolje raditi i poštenije se ponašati, i – konačno – čestitati, barem kurtoazno, izbornom pobjedniku. Veseli me velika preobrazba Zorana Milanovića, koji je od prethodnih izbora u znatnoj mjeri promijenio svoj gard, usavršio je svoje javne nastupe i retoriku. Nije to više onaj prepotentan Zoran kojeg smo gledali prije tri-četiri godine, već osoba koja je počela govoriti prihvatljivo širem krugu građana, a ne samo esdepeovcima. Odmjeren je i pažljiv u svojoj retorici i ako se bude ponašao tako koncilijantno i u svojim budućim nastupima, može osvojiti još više poklonika. Pitanje je koliko može obuzdati agresivce u svojoj okolini, no ako i u tome uspije, može postati velik političar.

Kukuriku nema usklađene provedbene planove

S druge pak strane, danas čitam u novinama, da opet postoje neusklađenosti između glavnih aktera Kukuriku koalicije u javnim nastupima. Tako, na primjer, Čačić najavljuje da će rezati javnu upravu, a Milanović tvrdi da neće biti otpuštanja. Ovdje neću iznositi i druge primjere koji su dosad pokazali da Kukuriku nema usklađene provedbene planove, a svi smo to od njih očekivali – ta imali su vremena sedam godina detaljno analizirati svaki društveni i gospodarski segment i u ladicama imati već pripremljene gotovo sve operativne planove. Vidim da su pomalo i uplašeni, jer su se na prošlim izborima opekli na vjeronauku, pa sad najavljuju da neće dirati stečena financijska primanja Crkve (a i o tome bi se moglo raspravljati), a najavljuju da će dizati i mirovine. Da mi je vidjeti iz kojih izvora!

Vođe desnih stranaka trebaju se duboko zamisliti nad svojom političkom taktikom

Raduje me da su Hrvatski laburisti ušli u Sabor i da će vjerojatno biti konstruktivna oporba, ali me smeta što Lesara omalovažavaju njegovi dojučerašnji pajdaši iz HNS-a, a posebno Radomir Čačić. Rastužuje me i činjenica da Liberali (HSLS) nisu uspjeli ući u Sabor, tako da se i liberalna misao može čuti u našem parlamentu. Volio bih slušati Velimira Sriću, Darinka Kosora i Dražena Budišu, ali ne im dati i mogućnost da kao manjinci opet ucjenjuju Vladu. Desnih stranaka (osim HDZ-a) gotovo da i nema u Saboru. Vođe tih stranaka i pojedini nosioci ad hoc formiranih izbornih lista moraju se duboko zamisliti nad svojom političkom taktikom, i ako žele biti bar donekle važan poltički čimbenik, onda se pod hitno moraju ujediniti.

Gorskom kotaru ne bi puno pomoglo da imamo jednog ili dva zastupnika

Mogao bih tako unedogled analizirati našu političku i izbornu scenu i ponašanje stranaka, no, na ovome mjestu se moram prvenstveno osvrnuti na to kako se Gorski kotar snašao u tim izborima. Zasad nema nekih dubljih analiza o tome što su Gorani dobili na tim izborima i kako se ubuduće moraju ponašati, te što treba promijeniti kako bi i Gorani imali svoga predstavnika u Saboru. Prikazuju se tek podaci o tome za koga su Gorani glasovali. Novinari jadikuju što Gorani nemaju svoga zastupnika. Gorskom kotaru ne bi puno pomoglo da imamo jednog ili dva zastupnika u Saboru, no puno bi to značilo za naš ponos, a prvenstveno bi nam koristilo kad bi ti zastupnici znali pomoći Gorskom kotaru putem raznih interesnih grupa i lobija koji djeluju u našem glavnom gradu.

Za nove izbore novi izborni zakon

Osobno mislim da bi Gorski kotar trebao imati svoga tribuna, no u ovakvom izbornom sustavu to je teško ostvariti. Gorski kotar je brojčano slab i ne može se u toj izbornoj konstelaciji izboriti za neki veći utjecaj. Zato držim da bi za nove izbore trebalo hitno promijeniti izborni zakon, kako bi u znatnoj mjeri zauzdali partitokraciju i dominaciju partijskih vrhuški. Ne možemo govoriti o razvijenoj demokraciji u Hrvatskoj, ako naše vodeće stranke nisu demokratske. Ne znam koliko se sudionika u svojim izbornim programima izjasnilo za promjenu izbornog sustava, pa ovdje iznosim samo svoje viđenje i nudim rješenja tako da i male regije kao što je Gorski kotar dobiju veći utjecaj i mogućnost izlaganja svojih problema u najvišem zakonodavnom tijelu.

Više logičnih izbornih jedinica

Mislim da se pogriješilo kad se ukinuo Županijski dom Sabora, te držim da bi ponovo trebalo ustavno definirati gornji ili drugi dom Sabora u kojem bi trebali sjediti (i raditi) predstavnici hrvatskih regija, pa i velikih gradova, ali tako da i manje regionalne cjeline kao što je Gorski kotar imaju mogućnost u Sabor izabrati svoga predstavnika. Također sam protiv razmjernog izbornog sustava kakav danas vlada u Hrvatskoj. Zalažem se za više logičnih izbornih jedinica, koje ne bi u Sabor birale isti broj zastupnika. Uz to bi barem trećinu zastupnika trebalo izabrati većinskim izbornim rješenjima. Sve to ne odgovara politokraciji u našim najvećim etabliranim političkim strankama, pa je teško očekivati da će i nova vlast nešto promijeniti na tom planu. No, s druge strane, ako se već zalažu za decentarlizaciju i regionalizaciju Hrvatske, onda to treba realizirati i putem promjene izbornog sustava, a ne samo fiskalnim mjerama ili upravnim rješenjima.

Gorski kotar mora ostati gorski, a postati kotar

Vraćam se na onu svoju staru političku devizu: Gorski kotar mora ostati gorski, a postati kotar. Sviđalo se to nekome ili ne, u sadašnjim društvenim i ekonomskim uvjetima nemoguće je ne reformirati teritorijalni ustroj Hrvatske, a Gorski kotar je bogomdano područje da bude samostalna i jedinstvena upravna i teritorijalna cjelina. Hoće li općine u takvom sustavu ostati općine s načelnikom i jednim bilježnikom, ili postati mjesne zajednice, ne mijenja puno na stvari. Bilo bi, i bit će puno otpora takvim rješenjima, no to je hrvatska i goranska neminovnost. Državni prustroj nažalost ne ćemo moći izbjeći.

Imamo li mi kojeg Zorana u Gorskom kotaru?

Još bih htio spomenuti jednu zanimljivost – da je danas na prostorima bivše Jugoslavije lijepo se zvati Zoran. Ovo iznosim kao anegdotalnu slučajnost i zanimljivost, bez đakićevskih konotacija. Naime, interesantno je da će u Hrvatskoj i Sloveniji (vjerojatno) premijeri biti Zorani, a i Srbija je zaredom imala dva Zorana na premijerskom položaju (Đinđića i Živkovića). Hoće li Zorani donijeti Hrvatskoj i Sloveniji novu zoru (i nadu) to ćemo tek vidjeti. U Srbiji baš nisu bili previše uspješni. Imamo li mi kojeg Zorana u Gorskom kotaru?