subotnji blog

SUBOTNJI BLOG: Gorski kotar – pokusni kunić za EU


 

 

 

GORSKI KOTAR – Sve je bliže dan odluke, no kad bolje promislim, to i nije dan odluke, jer je sve već zapravo odlučeno. Radi se dakako o referendumu o pristupanju Hrvatske u EU, koji bi se trebao održati ovu nedjelju, 22. siječnja, na kojem bi građani Hrvatske trebali tobože odlučiti hoće li u EU ili ne.

 

Referendum je demokratska glazura koja neće promjeniti okus torte sa 28 svijećica

 

Ne treba previše obrazlagati niti tezu da je već sve zapravo odlučeno – gotovo sve hrvatske političke elite zadnjih desetak godina vodile su istu politiku uključivanja i pristupanja hrvatske države u Europsku uniju. Referendum je stoga samo demokratska glazura koja neće promijeniti okus torte s 28 svijećica. O referendumu je puno toga napisano i izrečeno zadnjih dana i mjeseci, a svakako stoji tvrdnja i zalaganje mnogih da je trebalo promijeniti zakonska rješenja koja reguliraju glasovanje ili izjašnjavanje na referendumu. Ni o tome neću dalje razglabati, jedino mogu izraziti radost da Hrvati mogu ponovo o nekim bitnim pitanjima odlučivati referendumski. No ponovo kažem, sve je to zapravo forma, jer kad bi se i većina birača izašlih na referendum izjasnila protiv ulaska u EU, ni to ne bi Hrvatsku zaustavilo na putu u tu asocijaciju.

 

 

Oponente se proziva, ponekad ismijava, a povremeno im se i prijeti

 

Kad je već tako, onda se možemo malo i šaliti, no moramo biti opezni, jer vlast ne gleda blagonaklono na one koji se time poigravaju i izjašnjavaju protiv ulaska Hrvatske u EU. Oponente se proziva, ponekad ismijava, a povremeno im se i prijeti. Zbilja je žalosno da niti prošla, niti sadašnja vlast nisu poticale i omogućile građanima da se bolje upoznaju sa svim manama i prednostima pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, da se zainteresirani pojedinci aktivnije mogu uključiti u širu, dublju, otvoreniju i pravu demokratsku raspravu. Kad već nismo organizirali referendum prije Kosoričina i Josipovićeva potpisa na pristupni dokument, što bi bilo sasvim pravno i politički ispravno i logično, onda se moglo još malo pričekati – da završe maškare i da u ovogodišnje korizmeno vrijeme – tiho, mirno i staloženo – svi zainteresirani dobro prouče i rasprave pitanje ulaska ili neulaska Hrvatske u EU. No, pustimo sad i to. Idemo se malo šaliti, a ja kažem da u svakoj šali ima pola istine.

 

Gorski kotar je mogao već pet godina biti pokusni kunić

 

Palo mi je tako na pamet da je prilikom velikih projekata, važnih reformskih zahvata, novih strategijskih planova, bitnih zakonskih promjena, … i tako dalje, uvijek potrebno nova rješenja dobro ispitati, istražiti sve implikacije predloženih promjena, a najbolje je novu metodu, ili novi lijek ispitati u laboratorijskim uvjetima, testirati na nekoj užoj populaciji, na zamorcima ili dobrovoljcima. Novi model ne treba uvoditi ako se on ne pokaže svrsihodan, a pogotovo ako su štetne posljedice veće od koristi. Dakle, palo mi je na pamet, da su se Gorani mogli dobrovoljno javiti da se na našoj goranskoj populaciji, na zaokruženom prostoru Gorskoga kotara, ispita kakve će biti posljedice pristupanja Hrvatske u EU. Gorski kotar je, na primjer, mogao već pet godina biti pokusni kunić, zapravo već od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

 

 

Kako ćemo rješavati ekološke probleme

 

Isto bi se tako, na primjeru Delnica, moglo testirati kako ćemo rješavati ekološke probleme kad se nalazimo u Europskoj uniji. Hoćemo li i dalje postavljati kanalizacijske cijevi bez nade ili plana da jednom izgradimo i sabirni kolektor, odnosno suvremeni pročistač otpadnih voda? Koliko ćemo i hoćemo li lakše dobiti europsku pomoć za izgradnju pročistača kad budemo u EU? Na primjeru Gorskoga kotara se moglo ispitati kako će se Europa, a i mi sami, odnositi prema našem prirodnom bogatstvu, prema našim šumama, vodama, hidrocentralama. Hoćemo li ih biti prisiljeni (zbog vlastitih dugova ili pritiska EU: čitaj stranog kapitala i stranih interesa) prodati, privatizirati, koncesionirati??? Hoćemo li uvoziti strane stručnjake da nam pomognu u upravljanju našim prirodnim potencijalima? Sve smo to mogli bezbolno i prethodno ispitati na goranskim resursima.

 

Bi li stranci kupovali cijela goranska sela, ili samo pojedine vikendice

 

Nadalje, Gorski kotar je danas slabo naseljeno područje, s puno napuštenog zemljišta, neiskorištenih nekretnina i građevina. I u tom segmentu smo mi Bogom dano područje da se uvjerimo ima li straha da će stranci navaliti u Hrvatsku, da će sve pokupovati, doseliti se kod nas, a Hrvati postati manjina u vlastitom domu. Baš bi bilo zanimljivo vidjeti bi li stranci kupovali cijela goranska sela, ili samo pojedine vikendice na atraktivnijim područjima. A možda ih Gorski kotar u vlasničkom smislu ne bi uopće ni interesirao? Možda se Europljani “pale” samo na naš mediteranski pojas i blagu sredozemnu klimu?

 

Što je s goranskom poljoprivredom

 

U tome bi smjeru trebalo analizirati i što će biti s našim kontinentalnim turizmom, te na primjeru razvoja goranskog turizma testirati hoće li se taj naš kontinentalni turizam konačno razviti, ili pak ostati stalni prirepak našeg (pri)morskog turizma. No ima Gorski kotar još aduta na kojima se može pokazati sva dobrobit ili pak štetnost našeg ulaska u EU. Jedan od njih je i naša goranska poljoprivreda, bolje rečeno stočarstvo i mogućnosti proizvodnje sjemenskog krumpira. Hoće li nam Nizozemci pomoći da obnovimo proizvodnju sjemenskog krumpira, a Talijani da konačno izgradimo siranu u Delnicama? Što bi EU fondovi i njihovi stručnjaci rekli da ih zatražimo novce za izgradnju sirane u Delnicama? Baš bi bilo zanimljivo vidjeti, možda oni imaju neku tajnu formulu izrade sira bez mlijeka, ili bi nam slali svoje mlijeko? Baš me zanima kako će izgledati delničko polje kad uđemo u EU!

 

Da je bilo tako…

 

Da je prije pet godina Gorski kotar privremeno postao sastavni dio EU, danas smo već mogli imati odgovor koliko bi skijaških skakaonica bilo izgrađeno, koliko žičara i skijaških staza. Kako se to nije dogodilo, mi i dalje možemo samo sanjati, pa čak i trošiti novce na plastične skakaonice. E, da je bilo tako – danas ne bismo novce trošili na kupsku magistralu, na povezivanje Hrvatskog, već bismo se vozili po europskim (čitaj slovenskim) cestama, a novce za izgradnju te ceste preusmjerili u poticanje gospodarskog razvoja u kupskoj dolini. Tada bismo sa Slovencima sigurno češće, ne kao do sada samo na Novu godinu, u Brodu na Kupi zajedno pjevali Slakovu Pod to goro zeleno, ili možda Avsenikovu Na mostu:

Bila sva mlada oba,
ko preko mosta sva šla.
Zdaj pa drhteče mi stiskaš roko,
Vendar je obema lepo.

AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.blog.hr, cijeli post pročitajte na http://gorskikotar.bloger.hr/post/gorski-kotar-8211-pokusni-kunic-za-eu/15109454.aspx
FOTO: Nensi Tatar, Gorske novosti, arhiva

%d blogeri kao ovaj: