TAJKUNI GDJE STE? – Na prodaji ponos Vrbovskog i Gorskog kotara za manje od milijun dolara!


Drvna industrija Vrbovsko u stečaju

VRBOVSKO – Nova cijena Drvne industrije Vrbovsko u stečaju iznosi nešto više od 5,7 milijuna kuna. Cijena je to po kojoj  je oglašen prvi ovogodišnji natječaj za prodaju preostalog dijela DIV-a a to su tvorničke hale. Ročište za novi pokušaj prodaje vrbovščanske tvornice je 24. veljače i to na Trgovačkom sudu u Rijeci.

Prva odluka 41 milijun kuna

Kada je otvoren stečaj u DIV-u, u rujnu mjesecu 2008. godine prva odluka o prodaji donešena je pet meseci kasnije a cijena tadašnjeg cijelog tvorničkog kompleksa iznosila je 41 milijun kuna. U drugoj objavi o prodaji u lipnju 2009. godine vrijednost tvorničkih nekretnina i pokretnina pala je za 25 posto na novu cijenu od 30,7 milijuna kuna. Dva mjeseca kasnije u trećem pokušaju prodaje imovine DIV-a na 100 tisuća kvadrata zemljišta vrijednost pada za 45 posto od početne vrijednost na cijenu od 24,6 milijuna kuna.

Objave bez rezultata

Budući da sve tri objave o prodaji Drvne industrije Vrbovsko u stečaju u devet mjeseci nisu dale rezultata, odnosno nije bilo ponuda za njenu kupnju, Skupština vjerovnika tog stečajnog dužnika u listopadu iste godine odlučuje se na pojedinačnu prodaju njegovih nekretnina. Ukupna vrijednost tvornice vraća se na početnu cijenu od 41 milijun kuna a tvornički kompleks na prodaju je ponuđen u tri dijela – upravna zgrada za 721 tisuću kuna, pilana za 7 milijuna i tvorničke hale za 33,3 milijuna kuna.

Spuštanje cijene

Prvo spuštanje cijene kod pojedinačne prodaje i kupuje se upravna zgrada za 480.624,00 kuna a zatim slijedi prodaja i pilane koju kupuje Grad Vrbovsko i to za 2.346.331 kuna. I dok su se ta dva dijela DIV-a uspjela prodati a sve se odvilo u prva dva mjeseca u 2010. godini onaj najveći dio tvorničkog kompleksa do danas nije našao svog kupca.

Kupac u zadnji trenutak odustao

Cijena u pojedinačnoj prodaji sa početne od 33,3 milijuna kuna spuštala se do 8,6 milijuna kuna po koliko se prodavala tijekom cijele prošle godine i za koju se izravnom nagodbom ponudila jedinom zainteresiranom kupcu međutim koji je u zadnjem trenu ipak odustao. Tako je ulazak u još jednu godinu stečaja u cilju uspješnijeg pronalaska investitora vrijednost vrbovščanskog DIV-a doslovno bacilo na koljena.

AUTOR: Nensi Tatar
FOTO: Gorske novosti, arhiva



Kategorije:gospodarstvo

Oznake:, , ,

0 replies

  1. Nemam podataka o veličini i očuvanosti sadašnjeg kompleksa koji se prodaje (mogao se staviti link na natječaj?!)no držim da bi Vrbovskom trebalo pomoći da se očuva (kupi?) taj kompleks, te da se ne ponovi slučaj delničkih Lučica koje su prodane strancima.Oni pak sada ucjenjuju potencijalne ulagače, skoro ništa se ne radi na tom prostoru, a Grad Delnice ulaže i otvara nove poslovne zone, umjesto da je kupio Lučice.Postoji li realna mogućnost da kompleks koji se prodaje postane profitabilna poslovna zona, ili je Gorski kotar otpisan kao industrijsko područje?
    Mogu li Goranske novosti organizirati jedan virtualni forum-raspravu (dakako stručnu i neanonimnu) o mogućnostima reindustrijalizacije Gorskoga kotara?

  2. Iznimno je važno da shvatimo kako ne smijemo propustiti priliku da Vrbovsko ipak iskoristi taj prostor, ali u svoju korist. Mogućnosti reindustrijalizacije su velike (ako smo mogli prije 20-30 godina, možemo i sada), iako malo drugačije, u tržišnim uvjetima. Ali sirovinu imamo, prostor nam je pred nosom, volje na pretek. Nemojmo biti u zabludi i svi se nadati životu od turizma ili ugostiteljstva, od toga može živjeti manji broj gorana (a i to je na niskim granama). Mora se stvoriti ekonomska osnova za zapošljavanje što većeg broja ljudi, a to je proizvodnja, ne uslužne djelatnosti (osim ako se ne radi o stvaranju visokovrijednih intelektualnih usluga). Stručna rasprava bi bila poželjna ako bi na njoj sudjelovali stručni ljudi, nema smisla razgovarati s onima koji već 20 i više godina uništavaju svaku ekonomsku i razvojnu osnovu.

  3. Pomozimo gradu,zupaniji i drzavi.Emigrirajmo.Ako smo sposobni,vrijedni,skolovani i znamo raditi onda nebi trebalo biti problema u pronalazenju novog radnog i zivotnog prostora na prostoru EU.Naravno pod pretpostavkom da u toj EU ima mjesta i nade za nas?Prepustimo vremenu i zaboravu da podobni uzivaju u svojoj nesposobnosti,nek uzivaju u plodovima moralne,vjerske,i ine pustinje.Ukoliko ne uspijemo naci svoje mjesto pod suncem tog unijastva ostaje opcija REVOLUCIJA a kako smo mi malo genetski deformirani i tek nakon 1000 god shvatimo ki smo ča smo i di gremo sumnjam u nju.Mozda kolektivni prelazak na Pravoslavlje te trazenje Ruskog drzavljanstva i napucivanja Sibirskog bespuca.

  4. @ draganche

    ………..AMEN….!!!!!!!!!!

    U Vrbovskom pa i u cijeloj Hrvatskoj se razvio kolektivni otpor prema poduzetljivosti pojedinca, što niti nije čudno, obzirom da se vrlo prljave igre vode na relaciji potencijalnih novih poduzetnika i dobro uhodanih poslova, koji se svode na uvoz bofl robe i preprodaju iste. Probajte uvesti recimo kompijutere pa ih prodavati, za vratom je odmah Stipo Matić i njegov M-san, bivši general, a imati takvu ekipu za vratom k’o Zubak, Tomić, Česić, Prlić, Grepo, Roso, ne hvala! Naravno,nije bit uvoziti, nego proizvoditi, ali dok god je kuna strahovito precjenjena, a precjenjena je upravo zato jer ta ista “ekipa” na čelu sa Todorićem dirigira Rohatinskom da brani tečaj, tu nema kruha. Jer njima odgovara jaka kuna, oni uništavaju brdo radnih mjesta sa tim, ali koga briga. Oni samo znaju uvoziti, a država im je potpuno u tome podređena. Seljaci po Zagrebu proljevaju mlijeko, ma nema veze, uvesti će gazda Todorić iz BiH ili iz Rumunjske. Dakle, u startu je nešto skuplje bar 30%-40%, i odmah se vidi neisplativo. Ali ima i sljedeća stvar, a to je da ako bi sada RH odlučila rušiti kunu, jr inflacija je mehanizam za pokretanje proizvodnje jdne države, jer njeni proizvodi postaju jeftiniji na međunarodnom tržištu, onda bi svi koji imaju kredite, a koji imaju valutnu klauzulu brzo prebacili štrik preko šljive. Takvih je po momj procjeni oko 85% zaposlenih. Oni nezaposleni jadnici ga ne mogu niti dobiti. Kastrirani, sjebani, prejahani, namagarčeni…..

  5. Problem je što još uvijek Grad nema adekvatne ljude koji bi se bavili gospodarskim pitanjima u cjelini već vuče staromodne “kadrove” koji nemaju znanja o gospodarskim tijekovima u Hrvatskoj, kamoli u svijetu. Ima nekih pomaka, zaposleni su mladi, ali u hijerarhiji su im još uvijek nadređeni koji ni računalo ne znaju upaliti. Pa u posljednjih 10 godina nismo se prijavili niti na jedan EU projekt što je za svaku osudu i sramotu. Ne postoji grad ni općina u Hrvatskoj koja barem nije probala s EU projektima. Neki nisu dobili ništa, ali nema veze, barem su probali a naši nisu ni to. Nije bilo niti pokušaja iz očajnih razloga poput toga što samo jedna zaposlenica poglavarstva zna strani jezik, a voditelji gradskih odjela nikad nisu napisali niti jedan projekt za Grad, kamoli za neke druge svrhe. Tako da je sadašnje stanje gospodarstva velikim dijelom i rezultat rada takvih ljudi. Svakako bi trebalo poraditi na tome da obrazovane ljude stavimo u funkciju a ne da ih tjeramo trbuhom za kruhom.

  6. Pa sadašnje stanje je tzv. Barbino-Šepićevo “resetiranje“ ekonomije. Iz priloženog vidimo da je sva ekonomija resetirana, vraćena na početak, i to na nulu! Gospodarski plan AHAHAHAHAESPEA se ostvaruje a da nisu ni morali dobiti izbore. Svaka čast: KRADEZE je prvo morao dobiti izbore pa su tek onda uspjeli ogoliti gospodarstvo i dovesti ga na nulu, nije im bilo tako lako. Sad ESDEPEJ sve te nule mora pokopati u veliku raku s velikim lopatama. R.I.P. Naše gospodarstvo (iako bi bilo bolje da u miru počivaju sve spomenute stranke koje su nas upropastile u 20 godina, možda bi onda bilo nade za ovu zemlju).

  7. Slažem se da bi bilo dobro da netko kupi pogone bivšega DIV-a,i čak nije važno tko bi kupio, nego sa kakvim namjerama.
    Dali je stranac ili domaći, nebitno je. Važan je proizvodni program koji potencijalni kupac nudi, i koliko će ljudi zaposliti. Za sada je grad Vrbovsko zainteresiran da kupi uništenu tvornicu, ali do sada nije objavljen nikakav program oživljavanja proizvodnje.
    Bilo bi dobro da več jednom oni iz grada, koji su zato da se kupi tvornica, konačno iznesu plan pokretanja proizvodnje.
    Do sada nije objavljen nikakav elaborat o tome što če grad, ako kupi tvornicu učiniti sa njom.
    Ako je grad Vrbovsko kupi najvjerojatnije če završiti kao peradarnici preko Dobre.
    U najboljoj varijanti mogli bi kupiti pa onda preprodati, kao i pilanu.
    Ako je to jedina namjera onda bolje da se odmah odustane i prepusti kupovinu nekome tko je stvarno zainteresiran za pokretanje proizvodnje.

  8. Evo što je naš slavni stećajni zakon učinio.
    Od respektabilne tvornice koja je vrijedila na desetke milijuna, postala je ruglo koje nitko ne želi kupiti niti za bagatelu.
    Kada stečajna upraviteljica rasproda vrata, prozore, sijalice i utičnice, još če manje vrijediti, onda neka je grad kupi za pola kune.

    IMAMO HRVATSKU!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    • Ako nema preprodaje nema ni provizije. Ako nema provizije zašto bi se netko uopće mučio. A pogotovo ako u kupnju uložim tuđi novac (npr. gradski), a u sebi uzmem proviziju.

  9. Svizac..

    Apsolutno sve stoji sto si napisao i slazem se sa tim i to je i moje osobno misljenje,al isto tako i ja i ti i svi mi koji pisemo po ovom blogu znamo da rjesenja nema osim odlaska iz ovih krajeva.Pa najbolji pokazatelj je broj mladih na ovim prostorima,starosna dob puka.Ako i jednom proradi taj pogon nece imati tko raditi jer morat cemo uvoziti i radnu snagu.I da Vrbovsko ima taj novac da otkupi pogon i da ima novac za investiranje u tehnologiju i nove strojeve postavlja se pitanje sto proizvoditi i kome to prodavati?Precijenjena kuna,drustvo koje pociva na potrosnji iz kog se financira,prevelika cijena rada,tehnoloska zaostalost,kult nerada,velika sv kriza itd.Mozda bi prosla masovna reindustrijalizacija za unutrasnju potrosnju nesto slicno sto sad rade Kinezi ali uz ovakvu armiju nesposobne administracije i 42 milijarde nelikvidnih sredstava to je utopija.Vanjski dug,kreditne obveze stanovnistva i industrije tocka su na i od industrije ne samo u Vrbovskom nego i u cijeloj drzavi pa i sire.

  10. Moram ovu temu iskoristit da po stoti puta u zadnje vrijeme zahvalim gradonačelniku,gradskim službama a pogotovo komunalcu što kao mještanin moravica ponovno nemam opsrbu vodom….U zadnjih nekoliko mjeseci vode nemamo svakih desetak do petnaest dana redovito.Naravno sva gore spomenuta žxxxxxx se ne udostoji obavjestit mještane o razlogu nestanka ili kada će se kvar riješit.
    Situacija sa opskrbom vodom u zadnje vrijeme(a to je već poduže razdoblje)je u Moravicama tragikomična,frustirajuča i ponižavajuča.Naravno da to naše gradske očeve ne zabrinjava ni malo,a nije im ni sila jer se u “mjestu u dolini” glasovi dobivaju šakom i kapom,pa onda se onda s tim vjernim stadom ne treba ni zamarat previše.
    Također,o ovome problemu bi zainteresirani novinar mogao več i feljton u nastavcima napisati ali ,naravno,ne smije se pravedna i ultrasposobna kukuriku vlast dirati…Uživajte,dakle ,stado moje u njihovoj brizi za vas i slijedeči put po dvaput glasajte za nesposobnu žxxxxxx…

  11. @ zamp & @ draganche

    U biti kod nas u Vrbovskom, a i u cijeloj Hrvatskoj se ne postavlja pitane odgovornosti za učinjena dijela ili češće nedjela. A što se tiće ponovne reindustrijalizacije, meni ona djeluje poprilično utopijski, jer svako radno mjesto košta poprilično novaca, negdje oko 10 000 EUR najmanje, Dakle, netko tko bi uložio novac, kao prvo bi morao čekati povrat uloženih sredstava, a uz tobi morao računati i sa nesigurnošću povrata. A u ovom liberalnom i po meni najgorem obliku kapitalizma, važna je samo dobit i to sada i odmah. Nadalje, država proizvodni sektor niti malo ne štiti, dapače, drži kunu-štakora precjenjenu i tako pogoduje uvoznom lobiju. Samo se treba sjetiti kako su uvozna vozila u ex Jugoslaviji bila skupa, a upravo radi carina i poreza. Nameti su bili enormni, do 300%, a upravo zato da se pogoduje firmama kao Zastava, TAS, IDA Kikinda, Revoz Renault, Cimos Citroen…. Po meni, samo Vrbovsko bi bilo potpuno izgubljeno da nema potencijalne turističke resurse, jer provesti reindustrijalizaciju je sada iznimno teško. Jednostavno za to treba novac, hrpa novca i blagonaklonost državne uprave, a niti jedno za sada ne postoji. Dapače, što se tiće novca, njega jako i nedostaje, tako da se može očekivati samo razvoj situacije po murphyevskoj maksimi ; “…….kada nešto krene loše, bit će i gore”!

%d blogeri kao ovaj: