GORSKI KOTAR – Imate li doma stado ovaca? Jeste li možda razmišljali o uzgoju ličke pramenke ili dubrovačke rude? Janjad ličke pramenke u dobi od 3-4 mjeseca postiže težinu od 25 kg i izvrsno se može iskoristiti za proizvodnju i prodaju mesa. S druge strane, dubrovačka ruda ima vunu vrlo velike vrijednosti (pretpostavlja se da je pasmina nastala križanjem merino ovnova i domaće pramenke) koja se može koristiti u tekstilnoj industriji.
Čemu posebni naglasak na autohtone pasmine domaćih životinja i njihov uzgoj?
Još 2008. godine Vlada RH (odnosno, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) je donijela ”Strategiju ruralnog razvoja RH” u okviru kojeg je izdan i ”Nacionalni program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj” 2010. godine. Pitate se čemu posebni naglasak na autohtone pasmine domaćih životinja i njihov uzgoj? Odgovor je jednostavan, mnoge autohtone pasmine su dovodene gotovo do samog ruba izumiranja, a kako Europska Unija, čiji ćemo dio uskoro postati, potiče razvitak, raznovrsnost i zaštitu kulturne i ekološke baštine, tu su na djelu bili naši zakonodavci. Naravno, sve ostalo i dalje ostaje na nama, običnim ljudima, radnicima, poljodjelcima.. Raditi se mora, uložiti novac se mora, brinuti o životinjama se mora! No, ukoliko to sve već radimo, a država uporno diže poreze i namete (hvala bogecu, harača su nas oslobodili – barem formalno), zašto ne iskoristiti pogodnosti koje omogućava držanje autohtonih pasmina domaćih životinja? Osim što su poticaji na navedene životinje viši u odnosu na druge pasmine, imamo i pogodnost prilagođenosti tih životinja na našu klimu, na ono što nam omogućuje naša zemlja. Tako je lička pramenka navikla na prilično oskudnu ispašu koju nudi hrvatski krš, a kokoš hrvatica, osim izvrsne nesivosti, daje i dobro meso ukoliko joj u prehranu dodajemo više zelenila. Te životinjske vrste su, dakako, otporne i na razne endemske bolesti tipčne za naše krajeve.
Visina poticaja
Bitno je napomenuti i da visina poticaja ovisi o trenutačnom broju registriranih grla pojedine pasmine (cca., od 60,00 kn do 3000,00 kn godišnje po jedinki – sukladno dodatku 3.a. i 5.a. Zakona o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju), odnosno: što je pasmina ugroženija, poticaji su viši. U toj neslavoj statistici, na samom vrhu su definitivno govedo slavonsko – srijemski podolac, međimurski konj i sjeverno jadranski magarac. Navedene pasmine su okarakterizirane kao kritično ugrožene i njihov broj se svodi na svega 20-30 jedinki na području čitave RH. Sa druge strane, imamo i pasmine čiji opstanak ni na koji način nije ugrožen kao primjerice konj lipicanac. Navedene vrste zasigurno nisu najsretnija rješenja za daljnji uzgoj. Lipicanac zbog velikog broja jedinki, a kritično ugrožene pasmine zbog nedovoljno razvijene genetske pozadine. Naravno, uzgoj kritično ugroženih pasmina je daleko najpoželjniji u očima nadležnih državnih institucija, ali i svakako zahtjeva najviše financijskih ulaganja, kao i vremena u potrazi za novim grlima koja bi se mogla upisati u rodovne knjige i iskoristiti u daljnjem uzgoju.
Životinjske vrste koje ujedno daju najbolje od sebe, ali i najbolje od države
Gore navedeno Vas ne treba obeshrabriti, Hrvatska i dalje obiluje mnoštvom pasmina raznih životinjskih vrsta koje ujedno daju najbolje od sebe, ali i najbolje od države. Neke od tih pasmina su: primorsko dinarski magarac, istarsko govedo, hrvatska bijela koza, crna slavonska svinja, kokoš hrvatica, zagorski puran, govedo buša, ovca dubrovačka ruda, konj hrvatski hladnokrvnjak, konj posavac.. Nikako ne treba zapostaviti ni sivu pčelu, koja je jedna od najcjenjenijih pasmina pčela u svijetu. Znatno je mirnijeg ponašanja u odnosu na druge pasmine pčela, a uz to je vrlo uspješna u toplijim i hladnijim klimatskim predjelima.
Planinsko područje – očuvanje malih gospodarstava
Također, trebate znati da se još uvijek pridaje i velika pozornost samom planinskom području. U planinskom području, tradicionalno uređenje i očuvanje malih gospodarstava predstavlja bitnu značajku očuvanja biološke raznolikosti. Depopulacija određenih planinskih područja je potencijalna prijetnja opstanku staništima značajne biološke raznolikosti livada i pašnjaka, zbog izostanka tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti poput ispaše i košnje. U okviru toga, Gorski kotar je bogat i kvalitetnim prirodnim resursima – zemljišta srednje dobre plodnosti, klimatske pogodnosti i obilja vodenih resursa.
Razlika teorije i prakse
U same rasprave oko financijskog dijela neću ulaziti jer nemam iskustva. Svatko sam mora procijeniti što su za njega prihvatljivi troškovi u poljoprivredi, što je papirologija (zahtjevi i potvrde za poticaj, prijava uzgoja, prijava u udruge za organsko – biološku proizvodnju, veterinarska inspekcija, označavanje jedinki, upis u rodovne knjige…), zadovoljavanje ekoloških normativa, razlika teorije i prakse.
Imam opciju
Stoga, ukoliko Ste jedan od onih ljudi koji su odlučili ostati u našem zavičaju, obrađivati ga ili se pak baviti eko turizmom, zauzmite se za sebe i uz pomoć naših autohtonih pasmina domaćih životinja napravite najbolju moguću stvar. Možete imati košnicu sa pčelama i raditi med, uzgajati ovce za meso ili mlijeko, držati konje u okviru svoga ranča na kojem ugošćujete turiste.. Sve uz rad, ulaganja, pomoć države i naših dobrih starih pasmina.
Što reći, nazovite me optimistom, ali ja barem imam neku viziju kako iskoristiti prirodu bez da je uništimo, kako zaraditi bez da trčimo u inozemstvo.. Istina, ne kažem da ću išta od navedenog primjeniti u bližoj budućnosti, ali lijepo je znati da ja (kao i Vi) imam opciju.
Autohtone pasmine pasa
Budući da vjerovatno velika većina čitatelja ovog portala zna da držim doma autohtonu pasminu pasa odmah ću se ograditi da ne bih izazvala nagađanja – ne, na autohtone pasmine pasa nema nikakvih poticaja. 😉 Ako se ne varam, bilo je pokušaja održati stabilnom populaciju tornjaka tako što su se dijelili besplatno pastirima, ali: to je završilo neslavno.
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Imate li doma stado ovaca? Jeste li možda razmišljali o uzgoju ličke pramenke ili dubrovačke rude? Janjad ličke pramenke u dobi od 3-4 mjeseca postiže težinu od 25 kg i izvrsno se može iskoristiti za proizvodnju i prodaju mesa. S druge strane, dubrovačka ruda ima vunu vrlo velike vrijednosti (pretpostavlja se da je pasmina nastala križanjem merino ovnova i domaće pramenke) koja se može koristiti u tekstilnoj industriji.
Čemu posebni naglasak na autohtone pasmine domaćih životinja i njihov uzgoj?
Još 2008. godine Vlada RH (odnosno, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) je donijela ”Strategiju ruralnog razvoja RH” u okviru kojeg je izdan i ”Nacionalni program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj” 2010. godine. Pitate se čemu posebni naglasak na autohtone pasmine domaćih životinja i njihov uzgoj? Odgovor je jednostavan, mnoge autohtone pasmine su dovodene gotovo do samog ruba izumiranja, a kako Europska Unija, čiji ćemo dio uskoro postati, potiče razvitak, raznovrsnost i zaštitu kulturne i ekološke baštine, tu su na djelu bili naši zakonodavci. Naravno, sve ostalo i dalje ostaje na nama, običnim ljudima, radnicima, poljodjelcima.. Raditi se mora, uložiti novac se mora, brinuti o životinjama se mora! No, ukoliko to sve već radimo, a država uporno diže poreze i namete (hvala bogecu, harača su nas oslobodili – barem formalno), zašto ne iskoristiti pogodnosti koje omogućava držanje autohtonih pasmina domaćih životinja? Osim što su poticaji na navedene životinje viši u odnosu na druge pasmine, imamo i pogodnost prilagođenosti tih životinja na našu klimu, na ono što nam omogućuje naša zemlja. Tako je lička pramenka navikla na prilično oskudnu ispašu koju nudi hrvatski krš, a kokoš hrvatica, osim izvrsne nesivosti, daje i dobro meso ukoliko joj u prehranu dodajemo više zelenila. Te životinjske vrste su, dakako, otporne i na razne endemske bolesti tipčne za naše krajeve.
Visina poticaja
Bitno je napomenuti i da visina poticaja ovisi o trenutačnom broju registriranih grla pojedine pasmine (cca., od 60,00 kn do 3000,00 kn godišnje po jedinki – sukladno dodatku 3.a. i 5.a. Zakona o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju), odnosno: što je pasmina ugroženija, poticaji su viši. U toj neslavoj statistici, na samom vrhu su definitivno govedo slavonsko – srijemski podolac, međimurski konj i sjeverno jadranski magarac. Navedene pasmine su okarakterizirane kao kritično ugrožene i njihov broj se svodi na svega 20-30 jedinki na području čitave RH. Sa druge strane, imamo i pasmine čiji opstanak ni na koji način nije ugrožen kao primjerice konj lipicanac. Navedene vrste zasigurno nisu najsretnija rješenja za daljnji uzgoj. Lipicanac zbog velikog broja jedinki, a kritično ugrožene pasmine zbog nedovoljno razvijene genetske pozadine. Naravno, uzgoj kritično ugroženih pasmina je daleko najpoželjniji u očima nadležnih državnih institucija, ali i svakako zahtjeva najviše financijskih ulaganja, kao i vremena u potrazi za novim grlima koja bi se mogla upisati u rodovne knjige i iskoristiti u daljnjem uzgoju.
Životinjske vrste koje ujedno daju najbolje od sebe, ali i najbolje od države
Gore navedeno Vas ne treba obeshrabriti, Hrvatska i dalje obiluje mnoštvom pasmina raznih životinjskih vrsta koje ujedno daju najbolje od sebe, ali i najbolje od države. Neke od tih pasmina su: primorsko dinarski magarac, istarsko govedo, hrvatska bijela koza, crna slavonska svinja, kokoš hrvatica, zagorski puran, govedo buša, ovca dubrovačka ruda, konj hrvatski hladnokrvnjak, konj posavac.. Nikako ne treba zapostaviti ni sivu pčelu, koja je jedna od najcjenjenijih pasmina pčela u svijetu. Znatno je mirnijeg ponašanja u odnosu na druge pasmine pčela, a uz to je vrlo uspješna u toplijim i hladnijim klimatskim predjelima.
Planinsko područje – očuvanje malih gospodarstava
Također, trebate znati da se još uvijek pridaje i velika pozornost samom planinskom području. U planinskom području, tradicionalno uređenje i očuvanje malih gospodarstava predstavlja bitnu značajku očuvanja biološke raznolikosti. Depopulacija određenih planinskih područja je potencijalna prijetnja opstanku staništima značajne biološke raznolikosti livada i pašnjaka, zbog izostanka tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti poput ispaše i košnje. U okviru toga, Gorski kotar je bogat i kvalitetnim prirodnim resursima – zemljišta srednje dobre plodnosti, klimatske pogodnosti i obilja vodenih resursa.
Razlika teorije i prakse
U same rasprave oko financijskog dijela neću ulaziti jer nemam iskustva. Svatko sam mora procijeniti što su za njega prihvatljivi troškovi u poljoprivredi, što je papirologija (zahtjevi i potvrde za poticaj, prijava uzgoja, prijava u udruge za organsko – biološku proizvodnju, veterinarska inspekcija, označavanje jedinki, upis u rodovne knjige…), zadovoljavanje ekoloških normativa, razlika teorije i prakse.
Imam opciju
Stoga, ukoliko Ste jedan od onih ljudi koji su odlučili ostati u našem zavičaju, obrađivati ga ili se pak baviti eko turizmom, zauzmite se za sebe i uz pomoć naših autohtonih pasmina domaćih životinja napravite najbolju moguću stvar. Možete imati košnicu sa pčelama i raditi med, uzgajati ovce za meso ili mlijeko, držati konje u okviru svoga ranča na kojem ugošćujete turiste.. Sve uz rad, ulaganja, pomoć države i naših dobrih starih pasmina.
Što reći, nazovite me optimistom, ali ja barem imam neku viziju kako iskoristiti prirodu bez da je uništimo, kako zaraditi bez da trčimo u inozemstvo.. Istina, ne kažem da ću išta od navedenog primjeniti u bližoj budućnosti, ali lijepo je znati da ja (kao i Vi) imam opciju.
Autohtone pasmine pasa
Budući da vjerovatno velika većina čitatelja ovog portala zna da držim doma autohtonu pasminu pasa odmah ću se ograditi da ne bih izazvala nagađanja – ne, na autohtone pasmine pasa nema nikakvih poticaja. 😉 Ako se ne varam, bilo je pokušaja održati stabilnom populaciju tornjaka tako što su se dijelili besplatno pastirima, ali: to je završilo neslavno.
AUTOR: Emina Heski
FOTO: Gorske novosti ilustracija, Emina Heski
Podijeli: