GORSKI KOTAR – I čovjek dođe na izvor. Umoran i zamišljen. I sjedne kraj izvora. Da odmori dušu i umorno tijelo. I zamoli izvor da mu pomogne. Da ga okrijepi. I pogleda izvor. Zagleda se u njegovo plavetnilo duboko. I sjeti se legende koja kaže da izvor nema dna. Da je beskrajno dubok. I zamoli izvor da ga dotakne svojom snagom beskrajne dubine i ozdravi ga. Gledajući izvor molećivim očima učini mu se u trenutku da ugleda duboko u njemu lik djevojke. Djevojke vitkog tijela i duge plave kose kao lan. Uto puhnu ljetni povjetarac i namreška vodu. Umiven toplim ljetnim vjetrićem čovjek zadrijema. Ne znajući koliko je dugo utonuo u san, osjeti dodir nečije ruke. Probudivši se ugleda plave oći, ljepše i dublje od samog plavetnila izvora. I čovjek se prepadnu: „Tko si ti ?“, upita. „ Ja sam Dobra vila sa izvora“, odgovori djevojka. „ Tražio si izvor da ti pomogne“. „ Gdje živiš?“, ponovno pita čovjek. „ Živim u izvoru, u njegovim dubinama. Ja sam posljednja Dobra vila sa izvora Kamačnika“, odgovori mu vila. „ Zar vas je prije bilo više?“, ponovno priupita čovjek. „ O da,“ odgovori mu vila. „ Bilo nas je puno. Bile smo u svim izvorima i jezerima. Sve do Ženevskog jezera. Sve dok nisu došli neki ljudi kojima je novac bio najvažnija stvar na svijetu. Bankari. Dok nisu počeli oko jezera graditi kuće i opasivati ih zidovima te postavljati naoružane stražare unutar njh. Tada smo otišle. Kada nas ljudi više ne trebaju, kada ne trebaju našu pomoć mi odlazimo“, kaže vila. Tada pozove ribu iz izvora da joj priđe. Uzme nekoliko komada i pruži čovjeku. „ Evo ti i sa zahvalnošću pojedi i okrijepi se“. Čovjek se zahvali i još jednom pita vilu: „ Dobra vilo, čuo sam da u Kamačniku živi neobična riba. Da li je to istina?“. Dobra vila uze čovjeka za ruku i pođoše do prve brane. Uto počne padati noć. Iz vode se počne uzdizati maglica ljetnog sutona. Na izvor počeše dolaziti neobična bića. Patuljci i mali ljudi. Svakojakog izgleda. Čovjek ne osjeti više svoju težinu. Držeći vilu za ruku, hoda lagano iznad vode u čarobnom zanosu plesa, igre, mašte i stvarnosti.
Dođoše tako do prve brane. Vila ostavi čovjeka na njoj, a ona zaroni pod branu. Kad izroni pruži mu neobičnu ribu. Riba se zvaše lipljan. Čovjek ju uze i pogleda, ne vjerujući svojim očima. I riba pogleda njega i kaže mu: “Čovječe, ako me pustiš, pretvorit ću se u malu Dobru vilu. I velika Dobra vila više neće biti sama“. I čovjek je pusti. I gle, stvarno, riba se pretvori u malu Dobru vilu. I njih dvije počnu se smijati, veseliti i plesati. I čovjek ode zadovoljan i sretan.Došavši sutradan, na izvoru ugleda dječaka. Dječak zabacuje mušicu i pokušava uloviti pastrvu. Na izvoru teško ju je uloviti. Izvor je veliko oko i riba vidi ribolovca koji joj priđe. Ali dječaku pomaže mala Dobra vilica. Veselo se igrajući tjera ribe na dječakovu mušicu. I dječak svaki dan ponosno dođe kući sa ribom. Nitko mu nije vjerovao kako mu to uspjeva. Samo onaj tko vjeruje da postoje Dobre vile zna istinu. Tko vjeruje u njih doći će na izvor Kamačnika. Pričekat će suton ljetne večeri. Kada se poćne dizati maglica iznad vode ćut će glasove čudnih bića koji tu žive. Raspoznat će smijeh velike i male Dobre vile. Tada vrijeme više neće postojati. Prošlost će postati sadašnjost a u budučnost će se morati vratiti. Počet će igra svjetla i sjenki, mašte i zbilje. Čovjek će početi osjećati želju da bude dio beskraja i da igra Dobrih vila nikada ne prestane.
AUTOR: Bajku napisao i ustupio Mladen Marušić Servantes inspiriran, kako kaže, stvarnim događajem na izvoru Kamačnika.
FOTO: Gorske novosti, arhiva
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – I čovjek dođe na izvor. Umoran i zamišljen. I sjedne kraj izvora. Da odmori dušu i umorno tijelo. I zamoli izvor da mu pomogne. Da ga okrijepi. I pogleda izvor. Zagleda se u njegovo plavetnilo duboko. I sjeti se legende koja kaže da izvor nema dna. Da je beskrajno dubok. I zamoli izvor da ga dotakne svojom snagom beskrajne dubine i ozdravi ga. Gledajući izvor molećivim očima učini mu se u trenutku da ugleda duboko u njemu lik djevojke. Djevojke vitkog tijela i duge plave kose kao lan. Uto puhnu ljetni povjetarac i namreška vodu. Umiven toplim ljetnim vjetrićem čovjek zadrijema. Ne znajući koliko je dugo utonuo u san, osjeti dodir nečije ruke. Probudivši se ugleda plave oći, ljepše i dublje od samog plavetnila izvora. I čovjek se prepadnu: „Tko si ti ?“, upita. „ Ja sam Dobra vila sa izvora“, odgovori djevojka. „ Tražio si izvor da ti pomogne“. „ Gdje živiš?“, ponovno pita čovjek. „ Živim u izvoru, u njegovim dubinama. Ja sam posljednja Dobra vila sa izvora Kamačnika“, odgovori mu vila. „ Zar vas je prije bilo više?“, ponovno priupita čovjek. „ O da,“ odgovori mu vila. „ Bilo nas je puno. Bile smo u svim izvorima i jezerima. Sve do Ženevskog jezera. Sve dok nisu došli neki ljudi kojima je novac bio najvažnija stvar na svijetu. Bankari. Dok nisu počeli oko jezera graditi kuće i opasivati ih zidovima te postavljati naoružane stražare unutar njh. Tada smo otišle. Kada nas ljudi više ne trebaju, kada ne trebaju našu pomoć mi odlazimo“, kaže vila. Tada pozove ribu iz izvora da joj priđe. Uzme nekoliko komada i pruži čovjeku. „ Evo ti i sa zahvalnošću pojedi i okrijepi se“. Čovjek se zahvali i još jednom pita vilu: „ Dobra vilo, čuo sam da u Kamačniku živi neobična riba. Da li je to istina?“. Dobra vila uze čovjeka za ruku i pođoše do prve brane. Uto počne padati noć. Iz vode se počne uzdizati maglica ljetnog sutona. Na izvor počeše dolaziti neobična bića. Patuljci i mali ljudi. Svakojakog izgleda. Čovjek ne osjeti više svoju težinu. Držeći vilu za ruku, hoda lagano iznad vode u čarobnom zanosu plesa, igre, mašte i stvarnosti.
Dođoše tako do prve brane. Vila ostavi čovjeka na njoj, a ona zaroni pod branu. Kad izroni pruži mu neobičnu ribu. Riba se zvaše lipljan. Čovjek ju uze i pogleda, ne vjerujući svojim očima. I riba pogleda njega i kaže mu: “Čovječe, ako me pustiš, pretvorit ću se u malu Dobru vilu. I velika Dobra vila više neće biti sama“. I čovjek je pusti. I gle, stvarno, riba se pretvori u malu Dobru vilu. I njih dvije počnu se smijati, veseliti i plesati. I čovjek ode zadovoljan i sretan.Došavši sutradan, na izvoru ugleda dječaka. Dječak zabacuje mušicu i pokušava uloviti pastrvu. Na izvoru teško ju je uloviti. Izvor je veliko oko i riba vidi ribolovca koji joj priđe. Ali dječaku pomaže mala Dobra vilica. Veselo se igrajući tjera ribe na dječakovu mušicu. I dječak svaki dan ponosno dođe kući sa ribom. Nitko mu nije vjerovao kako mu to uspjeva. Samo onaj tko vjeruje da postoje Dobre vile zna istinu. Tko vjeruje u njih doći će na izvor Kamačnika. Pričekat će suton ljetne večeri. Kada se poćne dizati maglica iznad vode ćut će glasove čudnih bića koji tu žive. Raspoznat će smijeh velike i male Dobre vile. Tada vrijeme više neće postojati. Prošlost će postati sadašnjost a u budučnost će se morati vratiti. Počet će igra svjetla i sjenki, mašte i zbilje. Čovjek će početi osjećati želju da bude dio beskraja i da igra Dobrih vila nikada ne prestane.
AUTOR: Bajku napisao i ustupio Mladen Marušić Servantes inspiriran, kako kaže, stvarnim događajem na izvoru Kamačnika.
FOTO: Gorske novosti, arhiva
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Podijeli:
Lajkaj ovo: