Križ

GORSKI KOTAR – Nedjeljna Sv. misa u Crkvi Sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom. Mjesto gdje sam primio Sakrament krštenja. Uvijek rado dođem na nedjeljnu Sv. misu u Vrbovskom. Pomislim, kako bi bilo dobro da više ljudi dođe na misu nedjeljom. Da Crkva bude puna ljudi.

Ljudi gube vjeru u bolje sutra

Svjestan sam da su ljudi razočarani svime što se dogodilo. Gube vjeru u bolje sutra. Dogodilo se puno loših stvari. Pogotovo u pretvorbi. Ljudi se pitaju zašto Bog sve to dopušta. Zašto se toliko lošega dešava u svijetu a Bog šuti. Zašto tako rijetko intervenira. Bog je dao ljudima slobodu. Iz slobode svaki čovjek može se odlučiti za dobro ili loše. Bog ga ne spriječava u svojoj odluci. Svaki čovjek je svjestan da za svaku svoju odluku snosi odgovornost. Svaki čovjek ima svoju savjest. Svakom čovjeku dato je da tijekom svoga života može spoznati Boga. Do zadnjeg udisaja Bog ostavlja čovjeku slobodu odluke. Da odluči svojom voljom biti za ispovjed ili protiv nje.

Postavlja se pitanje da li Bog postoji?

U trenutku smrti svatko ide na Božji sud. Svakome se sudi za sve što je radio tijekom života. Ljudi koji su bili u kliničkoj smrti svjedoče s jedne strane postojanje tunela i jakoga svjetla te rijeke koju kada pređeš više nema povratka i s druge strane crnog ambisa. Postavlja se pitanje da li Bog postoji? Postoji li svjedočenje koje bi ukazivalo da Bog postoji.

Isus se nikada nije žalio ni na što

Isus je bio povijesna ličnost. Hodao je Zemljom. Razapet je na križu. Isus se nikada nije žalio ni na što. Kada je bio podvrgnut najvećim mukama i razapinjanju, opraštao je svojim krvnicima. No, na Križu, u jednom trenutku zavapio je: „Bože, Bože, što si me ostavio“. To je bilo u trenutku kada je ispunio zadatak zbog čega je došao na Zemlju. Na sebe je preuzeo sve grijehe čovječanstva. Njegov Otac, vidjevši ga tako punoga grijeha u jednom trenutku okrenuo je od njega glavu. Isus je osjetio prekid veze sa svojim Ocem i zavapio. To je svjedočenje najbliži dokaz postojanja Boga. Za Isusa muke koje je osjetio kada je prekinuta veza sa Ocem bila su neusporedive u odnosu na muke koje je doživio razapet na križu.

Ne ići u Crkvu a imati vezu sa Bogom isto je kao da slušamo radio ili tv bez antene

Koliko je ljudi tijekom povijesti razapeto a podnijeli su to herojski. Ali muka i bol koju čovjek osjeti ako se prekine veza sa Bogom ne može se usporediti ni sa kakvom ovozemaljskom mukom. I zato treba ići u Crkvu. Imati vezu sa Bogom. Ne ići u Crkvu a imati vezu sa Bogom isto je kao da slušamo radio ili tv bez antene. Ogromne su smetnje. Može doći do prekida veze i gubitka vječnoga života. Sama građa Crkve podsjeća na antenu koja pojačava božju silu.

Ponekad svećenik kaže nešto što nam ne paše no to ne treba biti razlog ne dolaska u Crkvu

Sječam se jednom na nedjeljnoj Svetoj misi svečenik je rekao da vjernici trebaju biti Sveci. To je potpuno točno. No, sjećam se da me je tada oblio hladan znoj. Kakav Svetac? Htio sam pognute glave i postiđen otrčati iz Crkve i više se od srama nikada ne vratiti u nju. To se ipak nije dogodilo. Malo sam se sabrao i zaključio. Ne dolazim u Crkvu zbog svečenika, ma kakav on bio i što rekao. Dolazim zbog Boga. On me voli takav kakav jesam. Griješan i nikakav. Ispovjedit ću se. Trudit ću se da budem bolji. No, to ne ide preko noći. A nisam ni rođen za Sveca. Ta mi uloga ne bi odgovarala.

Mene kao tehničara uvijek je mučilo pitanje zašto se elektron okreće oko jezgre

Koliko čovjek sebi postavlja pitanja tijekom života i traži na njih odgovore. Mene kao tehničara uvijek je mučilo pitanje zašto se elektron okreće oko jezgre. Zašto zbog djelovanja centrifugalne sile ne odleti. Elektricitet. Da ali što je to? Ne mora tako biti. Zašto se Zemlja vrti oko Sunca. Zašto ne otiđe svojim putem u Svemir. Privlačna sila Sunca. Da ali što je to? Zašto mora tako biti. Zašto mi dok hodamo zemljom ne odletimo u Svemir. Gravitacija. Da ali što je to? Ne mora tako biti. I sam postanak Svemira ima transcedentno objašnjenje. Veliki prasak. Cijeli Svemir znanstveno je dokazano nastao je iz jedne točke beskonaćne vreline. Pojam beskonaćno ne možemo shvatiti. I nema objašnjenja za to.

Ako od čovjeka ne dobijemo ljubav, u Crkvi ćemo je uvijek dobiti od Boga

Ali ako zamjenimo riječ vreline sa riječju ljubavi, sve ima drukačiji smisao. Tada shvatimo zašto elektron ne ode od jezgre, zašto Zemlja ne ode od Sunca, zašto dok hodamo zemljom ne odletimo u Svemir. Tada shvaćamo da sve ima svoj red a povremena destrukcija samo je iznimka koja potvrđuje pravilo. Bez ljubavi sve prestaje. Život nema smisao. Ako od čovjeka ne dobijemo ljubav, u Crkvi ćemo je uvijek dobiti od Boga. Jer Bog svakoga od nas neizmjerno ljubi.

I cijeli Svemir znanstveno je dokazano pretvorit će se jednom u energiju bez materije

Naš život jedino i ima smisao da za njegovoga trajanja spoznamo Boga. Život bez Boga nema smisla. Roditi se, da bi umrli. Koja je svrha života? Vidimo, da sve što nas okružuje stari, nestaje, erodira. Svaka ideja s vremenom blijedi, nestaje. I cijeli Svemir znanstveno je dokazano pretvorit će se jednom u energiju bez materije. I ta energija pretvoriti će se na kraju u ništa.

Najgore je prošao Isusov učenik sv. Bartolomej

Jedina ideja koja ne podliježe starenju je nauk Isusa Krista. Njegovi učenici jedina su grupica ljudi u povijesti ljudskoga roda koja se nije odrekla nauka svoga Učitelja i poslije njegove „smrti“. Jedina grupica ljudi koja nije promjenila mišljenje čak ni pod prijetnjom i izvršenjem smrtne kazne. Najgore je prošao Isusov učenik sv. Bartolomej. Njemu su oderali kožu na živo. Svome sinu dao sam ime po njemu.

Isus je rekao: „Tko u meni živi, živjet će vjećno“

Sveti Ivan Krstitelj umro je pod strašnim mukama.Odrubljena mu je glava. Sveti Ivan Krstitelj na rijeci Jordan krstio je Isusa. Bez toga čina Isus ne bi mogao na sebe uzeti sve naše grijehe i odkupiti nas. To je jedino krštenje u povijesti Krščanstva koje je bilo „kontraproduktivno“. Isus je rekao: „Tko u meni živi, živjet će vjećno“.

Čovjek nakon mise osjeća smirenje i veći mir u sebi

Koje je praktično značenje odlaska na Sv. nedjeljnu misu u Crkvu. Bolja je komunikacija sa ljudima nakon mise svakako. Čovjek nakon mise osjeća smirenje i veći mir u sebi. Molitvom se može dobiti i praktična pomoć u rješavanju svakodnevnih problema. Pa i onih naizgled nerješivih. To ipak zahtjeva veći stupanj vjere. Mogu se dobiti i ozdravljenja. Jednom sam nakon molitve pod Križem doživio čudesno ozdravljenje, za koje moj osobni liječnik nije imao objašnjenja. Doživio sam i dva čuda od kojih ću jedno opisati.

Gledao sam zeleno svjetlo i nisam mogao pokrenuti ruku

Prije petnaestak godina vozio sam sinčića na snimanje za dječji pjevački zbor. Sjedio je otraga u autu s moje desne strane. Došavši pred semafor čekao sam zeleno svjetlo. Kako sam često bio u Italiji pobornik sam talijanskog stila vožnje. Vozači hitro startaju na semaforu prilikom paljenja zelenog svijetla. To je i moj uobičejeni stil. Kada se upalilo zeleno svjetlo htio sam uobićajeno naglo startati. No nisam mogao ubaciti u prvu brzinu. Ruka nije slušala. Nešto ju je držalo. Sjećam se pogleda svoga sinčića iz kosa koji je znao da na semaforima naglo krećem i pitao se što se događa. Gledao sam zeleno svjetlo i nisam mogao pokrenuti ruku. Tada je kroz raskršće projurio auto s desna kroz crveno svjetlo velikom brzinom. Da sam krenuo dobili bi udar s desnog boka.

Ignoriranje Uskrsa – takva su bila vremena

Nikakve neuronske bolesti nisam imao tada ni danas. Po tom pitanju svi pregledi pokazali su da sam potpuno zdrav.Ne postoji ovozemaljsko obješnjenje za ono što se dogodilo. Kakva mi je to trascedentna sila držala ruku. Tada se uvijek sjetim kako sam postao vjernik. Sjetim se školovanja u Zagrebu. Ateistički odgoj. Nije bilo vjeronauka u školi. U kući se o vjeri nije govorilo ni pozitivno ni negativno. Nije se govorilo ništa. Ignoriranje Uskrsa. Takva su bila vremena.

Počeo sam se interesirati za čovjeka koji je razapet na križu

Kada je moj dida u Dalmaciji bio na samrti posjetio sam ga. Dao mi je za uspomenu svoj ručni sat. Sa didinog noćnog ormarića uzeo sam i jedno raspelo za uspomenu. Kada sam došao u Zagreb stavio sam raspelo na zid iznad kreveta, gdje sam spavao, u radnoj sobi. Uspomena na didu. Prolazili su mjeseci. Jedne noći učio sam za ispit na fakultetu. Osjeto sam toplinu u nožnom palcu. Ta toplina penjala se po tijelu sve do vrha tjemena. Bio sam uplašen i izdenađen, Nisam znao što se događa. Moja uplašenost dosta je dugo trajala. Osjetio sam kasnije promjenu u svom životu. Na bolje. U svemu što sam radio. Došao sam s vremenom na ideju da postoji veza između raspela kojega sam stavio iznad kreveta u radnoj sobi i gore opisanog događaja. Počeo sam se interesirati za čovjeka koji je razapet na križu. Pročitao sam Bibliju. Shvatio sam da sam došao u kontakt sa Duhom Svetim.

Da li će nakon moga članka na nedjeljnoj Svetoj misi u Vrbovskom biti više ljudi nego do sada?

Od tada nastojim što redovitije ići na nedjeljnu Sv. misu u Crkvu. Kada ne bih išao u Crkvu, moja vjera bi s vremenom oslabila.Sada se postavlja pitanje da li će nakon moga članka na nedjeljnoj Svetoj misi U Vrbovskom biti više ljudi nego do sada. Kada ne bi vjerovao u to ne bi napisao ovaj članak. Što ako se ipak ništa ne dogodi i ne dođe više ljudi na misu. Mislim da će svatko tko pročita članak razmišljati. Mislim da moje svjedočenje o postojanju Duha Svetoga ima težinu. Shvatio sam, kada sam postao vjernik da je Isus iz Nazareta put, istina i život.

Mladen Marušić

Mladen Marušić
FOTO: Preuzeto s hercegovina.info

Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.