GORSKI KOTAR – Sjedim u sobi hotela u Nurnbergu. Zajedno sa svojim maturantom dogovaram taktiku kako osvojiti medalju na svjetskom prvenstvu mladih inovatora. Pokušavamo zainteresirati svjetsko tržište za novi proizvod koji nudimo.
U trenutku kada sam bio razočaran u ljude i nisam više vjerovao u prijateljstvo
Tada mi zazvoni mobitel. Javi se g.Mladen Franić. Mladen je blagajnik i bivši tajnik KŠR Mrežnice iz Duge Rese. Primio me u ribolovno društvo i poklonio mi povjerenje, te mi pružio ruku prijateljstva. Bilo je to u trenutku kada sam bio razočaran u ljude i nisam više vjerovao u prijateljstvo. Nakon što sam izbačen iz ŠRD Kamačnika u Vrbovskom.
Moja ribolovna ideologija identična je ribolovnim pravilima koje vrijede u KŠR Mrežnici
Mladen je jedan od najutjecajnijuh članova u KŠR Mrežnici. Ribolovni je entuzijast i ribolovni antiekstremist. Protivi se preoštroj zabrani ribolova kao i prekomjernom ulovu ribe. Postoje reviri rijeka u kojima vlada pravilo „ulovi i pusti“ , za takvu vrstu ribolovaca. U ostalim vodama određene su dnevne kvote i vrijedi pravilo da nakon ulovljene dnevne kvote svaki ribolov za taj dan prestaje. Moja ribolovna ideologija identična je ribolovnim pravilima koje vrijede u KŠR Mrežnici.
Dobio sam posebno priznanje za djelovanje u klubu
Mladen me poziva da dođem na jubilarnu skupštinu povodom 80- godišnjice postojanja Kluba športskih ribolovaca Mrežnica iz Duge Rese. Kaže da sam dobio posebno priznanje za svoje djelovanje u klubu. Odrezale su mi se noge, a glas zanijemio. Nisam mogao vjerovati u takvo što. Uspio sam se ipak nekako ispričati i reći par riječi da ne mogu doći, jer mi je auto na vanjskom lakiranju te da će to potrajati. Mladen mi kaže da dođem po priznanje i knjigu kada auto bude dovršen. Tako je i bilo.
Priznanje KŠR Mrežnice jedno mi je od najdražih u životu
Za svoj rad u struci dobio sam najviša državna odlikovanja i priznanja kao i europska i svjetska ali priznanje KŠR Mrežnice jedno mi je od najdražih u životu. Držim ga na posebnom mjestu u stanu. KŠR Mrežnica najuspješnje je ribolovno društvo u Hrvatskoj. U knjizi g. Stjepana Kaurića koja je napisana povodom osamdeset godina postojanja KŠR Mrežnice, mnogi značajni ljudi govore o radu kluba. Izdvojio bih g. Ivana Baršića gradonačelnika Duge Rese koji ispod naslova „Klub u službi turizma“ kaže: Citiram: „…Prvim koracima svi smo zadovoljni i vjerujemo da ćemo upravo u sportskom, lovnom i ribolovnom te izletničkom turizmu ubrzo učiniti značajan iskorak…. Zadnjih godina neke akcije ribiča govore o programima koji garantiraju budućnost. Moraju samo ustrajati…. Kao gradonačelnik ponosan sam na rezultate ribiča, posebno na njihov svjetski iskorak u sportskom ribolovu….Moje čestitke za jubilej. Predsjednik Hrvatskog športskog ribolovnog saveza g. Vladimir Sever kaže: Citiram: „…. Kao predsjednik HŠRS moram istaknuti da dugoreški klub kroz pet elemenata koji ga krase i spravom svrstavaju među najbolje i najuzoritije ribičke klubove u Republici Hrvatskoj…Sve ovo govori o ispravnoj politici kluba, koja jamči opstojnost i masovnost za budućnost svih članova i športskog ribolova u Republici Hrvatskoj.
Klub već osamdeset godina piše divne stranice sportske povijesti
Predsjednik KŠR Mrežnice g. Dario Bežan veliki je ribolovni entuzijast, hrvatski branitelj, domoljub, altruist, čovjekoljubac i vizionar. U tekstu pod naslovom: „ Ponosim se dužnošću predsjednika“ izdvajam: Citiram: „ …Klub broji više od tri stotine članova…Sve nas je okupila ljubav prema sportskom ribolovu i Klubu pa uspješno rješavamo postavljene zadatke. Budućnost kluba je kvalitetan iskorak u razvoju sportskog i ribolovnog turizma. Ovakav program ima svoja načela kojih je cilj uvrstiti naše aktivnosti u turističku ponudu Duge Rese, Karlovačke županije pa i Republike Hrvatske…..Ponosni smo na ostvarene rezultate, posebno na natjecanjima na nivou Hrvatske kao što je Šaranaška liga. Europski iskorak Kluba nastupom njegovih članova na Svjetskom prvenstvu u lovu šarana u Portugalu bio je početak našeg uspjeha u ciljanom programu prema sportskom ribolovu. Ova priča i dalje traje suradnjom sa izabranom reprezentativnom selekcijom Hrvatske, a moramo istaknuti i nastup ribolovnih sudaca na svjetskim prvenstvima u lovu ribe te drugim velikim natjecanjima. Klub već osamdeset godina piše divne stranice sportske povijesti Duge Rese i time se ponosimo.
Samo petnaest minuta od Vrbovskog i ŠRD Kamačnika vlada dijametralno suprotna situacija
Do prije nekoliko godina nisam ni znao da postoje tako divni ljudi u KŠR Mrežnici, sportski ribiči. I to na samo petnaest minuta vožnje od Vrbovskog gdje na Kupi počinje gospodariti KŠR Mrežnica. Moram se zahvaliti Dobroj vili sa izvora Kamačnika koja me poticala da se ne predam, da tražim novi ribički klub. Rekla mi je da mora postojati ribički klub gdje su dobri ljudi. Da, na samo petnaest minuta vožnje od Vrbovskog i ŠRD Kamačnika gdje vlada dijametralno suprotna situacija.
O izdavanju knjige o ŠRD Kamačnik ne razmišlja se a internet stranica društva već četvrtu godinu nije ažurirana
O izdavanju knjige o uspjesima i povijesti ŠRD Kamačnika ne razmišlja se. Internet stranica društva već četvrtu godinu nije ažurirana. Svake godine mijenjaju se samo godišnji datumi. Vrijede uvijek ista nerazvojna ribolovna pravila. Nitko više ne zna što se tamo dešava. Prestrašno.
Zabrinjava diskriminirajući ribolovni zakon ŠRD Kamačnika na rijeci Kupi prema građanima RH
Posebno me kao hrvatskog branitelja i bivšeg HRVI-a ( držao sam prvu crtu na liniji Paljuv-Kašić- Novigrad) zabrinjava diskriminirajući ribolovni zakon ŠRD Kamačnika na rijeci Kupi prema građanima RH, ribičima u odnosu na slovenske građane ribiče. Kupa je granična rijeka i trebaju vrijediti usklađeni zakoni s obiju strana. Ribiči, građani RH smiju po sadašnjim propozicijama , duplo manje uloviti dnevno ribe u odnosu na ribiče, građane RS. S tom diskriminacijom trebala bi se pozabaviti šira društveno politička zajednica.
Sa deset godina upisan sam u pionirsku sekciju ŠRD Kamačnika
Ribič sam postao vrlo rano. Od rođenja živio sam u staroj pošti u Vrbovskom sa didom i bakom. Bilo je to u vrijeme legendarnih poštara Ernesta i Franje Vukovića. Franjo je bio ribič. Kada su mi bile četiri godine poklonio mi je udicu, plovak i nekoliko namotaja najlona. Uporno sam u šetnji sa didom bacao u Dobru udicu sa kruhom. Jednog dana s druge strane bila je frigla. I tako je počelo. Povratka više nije bilo. Sa deset godina upisan sam zajedno sa svojim prijateljem Marinom Luketićem u pionirsku sekciju ŠRD Kamačnika. Pošta je tada dala dva pionira u ribolovno društvo.
Na 30. obljetnicu članstva u ŠRD Kamačniku predsjednik me izbacio iz društva
Na jubilarnu tridesetu obljetnicu članstva u ŠRD Kamačniku, predsjednik društva g. Niković izbacio me iz društva i rekao da potražim novo ribolovno društvo. To se dogodilo u telefonskom razgovoru. Na temelju jedne moje rečenice, u kojoj sam smatrao da su ribolovni zakoni koji vrijede u ŠRD Kamačniku prerestriktivni. Da, da, poštovani čitatelji, samo zbog jedne rečenice neslaganja sa predsjednikom ŠRD Kamačnika.Tri mjeseca prije predsjednik i ja našli smo se kod Jovinog jaza i neko vrijeme pričali i mušičarili zajedno.
Također predsjednik svojim kolegama u KŠR Mrežnici kaže da ne zna tko je Mladen Marušić
Također predsjednik svojim kolegama u KŠR Mrežnici kaže da ne zna tko je Mladen Marušić. Prestrašno. Zadah nekih prošlih vremena kada su se retuširale slike i brisala imena iz knjiga za one nepodobne. Predsjednik itekako komentira moje članke i dobro zna tko sam ali pod raznim pseudonomima, Nikad imenom i prezimenom. Narod ima za to poslovicu, da krije svoje ime kao zmija noge. U prošlim člancima govorio sam o ribolovu strujnim agregatima. Javnosti se nije objavio datum izdavanja dozvole Ministra poljoprivrede. Dozvola ŠRD Kamačniku vjerojatno nikada nije izdana.
Strujnim agregatima lovilo se do posljednje ribe
Zbog čega općinsko ili županijsko državno odvjetništvo nije kontaktiralo svjedoke koji svjedoče da se strujnim agregatima lovilo do posljednje ribe. Znamo da je predsjednik u bivšem sustavu bio dobro pozicioniran sa rodbinskim vezama koje su dosezale do samog vrha vojne i civilne vlasti. Ne smatram to apriori nečim lošim. Jedino želim da se zakonski istraži postoji li dozvola za lov strujnim agregatima i da se to objavi javnosti.
Financijska kontrola trebala bi konačno pregledati poslovne knjige
Javnost također odavno želi znati što se dešava u financijskom pogledu u ŠRD Kamačniku. Malo toga je uloženo u ribolovnu infrastrkturu godinama, a novaca je bilo. Da li je novac trošen po zakonu ili nije? Financijska kontrola trebala bi konačno kod tajnika ŠRD Kamačnika g. Raukera pregledati poslovne knjige i odgovoriti na to pitanje. Zašto se to već jednom ne učini u interesu javnosti. Zatražiti izvod od banke u posljednjih deset godina i viditi koliko je novaca došlo iz Ministarstva, Grada i od donatora. Koliko je prodano godišnjih i dnevnih ribolovnih dozvola i da li ulaz novca odgovara izlazu, preko računa i faktura, te da li postoji sumnja u fiktivne fakture.
Ako se ne krene sa ribolovnim turizmom nastaviti će se iseljavanje građana Vrbovskog u Kanadu i druge zemlje
Na ovaj članak potaknulo me veliko priznanje KŠR Mrežnice i to nakon samo nekoliko godina članstva. Rukovodstvo KŠR Mrežnice kaže da takve ljude poput mene trebaju.Odgovorno tvrdim da sa ovakvom restriktivnom ribolovnom politikom koja se vodi u ŠRD Kamačniku nema ni „a“ od ozbiljnog ljetnog upliva turizma u Gradu Vrbovskom. Turizam je jedina grana privređivanja otporna na recesiju i daje trenutne rezultate. Ako se ne krene sa ribolovnim turizmom u Vrbovskom bez kojega se ne može dogoditi jaka ljetna turistčka sezona iseljavanje građana Vrbovskog u Kanadu i druge zemlje, nastavit će se.
Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti, ilustracija
Sva mišljenja, stavovi i zaključci izneseni od strane autora Gorskih pisama čitatelja su isključivo njihovi privatni i kao takvi ne predstavljaju mišljenja, stavove i zaključke portala gorskenovosti.net
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
Baš kad pomislih da je gospodin Marušić (poznatiji kao utjelovljenje skromnosti) prestao pisati za Gorske, on se kao moralna vertikala i zvijezda vodilja našega grada vratio u punom sjaju. U priču je, kao i uvijek, uspio nekako spojiti sljedeće: on je uspješan i nagrađivan na gotovo svim razinama, medalje i priznanja samo padaju, svugdje ga cijene i poštuju. On je nevin i nije učinio ništa loše (imali smo ovdje prilike čitati i druge verzije te priče) a drznici su se ipak usudili povrijediti njegovu ličnost i zbog jedne jedine rečenice ga izbaciti iz ribičkog društva. Također valja odvojiti nekoliko redaka za prisjećanje o idiličnom djetinjstvu u Vrbovskom u kojem se uvijek spominju pojedinci iz tog doba, iako nisam odgonetnuo što se time želi postići. Sve to treba začiniti s malo goranske bajke koja bi posramila i braću Grimm i H. C. Andersena pa je tu i vila sa izvora, česti protagonist Marušićevih pisama (možda se gospodin M. na izvoru najeo nekih gljiva pa ga je pukla inspiracija, nikad se ne zna..)
Veselim se daljnjem čitanju i danu kad će se za ovakve egotripove otvoriti rubrika “Humor”.
Složio bih se s obama. A opet ne znam tko me više nervira…
p.s. alegorija i bajka nisu isto
Vaša potreba da toliko želite “uništiti”, “razgolititi” i pred drugim ljudima poniziti one koji su vas zatekli u prekršaju je zabrinjavajuća. Za vas, jer vam to ukazuje na psihopatologiju vaše ličnosti, od koje nigdje nećete moći pobjeći a koja ne oprašta nikome tko vas zatekne u nedjelu. A u opraštanju je bit čovjeka a ne u ubilačkoj potrebi za uništavanjem i osvetom. Neke ljude ćete uspjeti impresionirati, one koji se lijepe na laskavce i egomanijake, koji vas samo površno poznaju ali one koji su zagrebli ispod vaše nagradama okićene vanjštine samo ćete još dublje tjerati da vas gledaju sa sažaljenjem. Vaš nedostatak samopoštovanja jako treba priznanja i nagrade i to vam daje snage za preživjeti. Javno osuđivanje onih koji su vas priveli nakon zaticanja u prekršaju isto tako, vjerujem da će vam svaki komentar u vašu korist dati snage za još jedan dan na ovom užasnom mjestu zvanom Zemlja, gdje vam je djetinjstvo najvjerojatnije bilo ispunjeno sa mnogo ponižavanja, očito od strane oca, jer se svim silama obrušavate na muški autoritet, dok u isti trenutak neopisivo trebate priznanje nekog muškog autoriteta. Slobodu od mržnje, koju pothranjujete i osjećaja manje vrijednosti te čežnju da budete Netko dobit ćete samo opraštanjem onima koji su vas povrijedili i priznanjem da ste i vi osoba koja treba tražiti da joj se oprosti za mnogo lošega koje ste činili. I činit ćete sve dok ne oprostite.
Ja se samo slažem sa razlikom u tretmanu Mrežnice (i cijelog svijeta) prema njemu i autonomnog “dvora” Kamačnika kao i dijametralno suprotnim propisima a koji su u istoj takorekoć paraleli i meridijanu. Ne priznavanje prekršaja je jedno a sustava kao takvog je drugo. Promijeni sustava smo svjedočili prije 20ak godina, svjedočimo opet i po nekim kandidatima sa minulih predsjedničkih izbora odnosno masom koja podržava promjenu cijelog sustava. Nipošto se sustav ne ruši nasilno ali to isto vrijedi i za društva koja su ga promijenila samo tako, a da su svi zadovoljni ne bi se bunili ili da ih se makar pitalo. I uvijek sustav svaki za sebe misli da je idealan a da su drugi kontrarevolucionari. Ne bi bio problem da u Hrvatskoj a naročito Gorskom Kotaru sve dobre stvari ne propadaju, od industrije do (ribolovnog) i planiranog skijaškog turizma a i svega ostalog. To je ono što mene smeta a ne psihološki karakter osobe koju ne poznajem a mogu poznavati samo najbliži i koji po meni prije odgovara tipičnom ‘uspješnom Hrvatu’ koji se eto usudi čak i demokratski reći svoje mišljenje i nezadovoljstvo sa divnim i poticajnim uređenjem u državi. U kojoj se narod eto bez razloga buni stoljećima…
Kada osoba koja je očito počinila dosta jak prekršaj bude uhvaćenai dovedena na sud, onda je opći sindrom u Hrvatskoj da će se tada prebaciti u novu stranku ili udrugu i na sve načine pokušati prikazati sebe kao žrtvu a neumoljivom osvetom pokušati diskreditirati bivše “prijatelje” sa kojima se kralo do iznemoglosti dok se moglo. Sanader, Bandić, Vidošević etc. I svi su redom uspješni Hrvati, puni nagrada i priznanja i nisu krivi nizašta, veliki domoljubi. A narod koji nikad ništa nije ukrao dostojanstveno šuti, jer zna da će svakoga stići njegova pravda.
U Gorskom kotaru ribolovni turizam nipošto ne propada. Stavljanje kako kažete “autonomnog dvora” u isti koš sa cijelim područjem nije nikako u redu. Ima pojedinaca i lokalnih zajednica koje itekako profitiraju od ribolova. Tko bi se htio time pozabaviti široko mu polje. Zna se i gdje i kako to funkcionira. Samo ribolovno turistički uspješne udruge redovito imaju još stroži i rigorozniji ribolovni režim od Kamačnika ili vrlo sličan. Tako da mislim da liberalni režim ribolova ničim ne garantira dolazak bogatih ribolovaca turista. Možda je to u očima našeg profesora povrijeđenog ega pravi put no biti će da je to prije pila naopako. Pa zar tome uostalom ne svjedoči i zdravi razum. Samo za primjer…zadnje što gost želi vidjeti je da netko lovi uz njega ,davi ribe i trpa ih u torbu. Vjerujte da vam taj više neće prijeći preko praga. Što će bogatom gostu ( a ti su ciljana kategorija) riba u torbi? Pa ništa! Da bi želio pojesti dobru ribu negdje u apartmanu ili restoranu to da. Osigurajte mu vodu punu ribe ,očuvani okoliš ,smještaj i to je to.
Narod dostojanstveno šuti? Zato jer ga se ni ne pita. Ali šutnja po meni nisu prosvjedi iz 2011. i demokratska smjena vlasti. Samo ne znam tko može smjeniti vlast u ŠRD Kamačnik koju se tu optužuje za puno veća djela od ribolovne kvote i dozvole. Izjednačavanje prekršaja sportskog ribolova i kaznenog djela međunarodnog značaja- korupcije/ratnog profiterstva je blago rečeno banaliziranje i perfidno uspoređivanje profesora (kojeg i ubrajam u “narod” jer nije nikada obnašao očito nikakvu ‘vlast’ u udruzi) sa spomenutim zločincima koji imaju više političkih nego stručnih priznanja (naročito Bandić sa polufakultetom?!). Čak da je i po vašem, zanimljivo ste rekli; svi su krali a sada se više ni ne poznaju niti su svi jednako krivi.
Pitam se zašto se onda pripadnik naroda Marušić nije javno na sve strane bunio dok je sa spomenutim “prijateljima” krao blago cijelog naroda, ribu. Tada se šutjelo. Kao riba. Jer je egu tako pasalo a prijateljstva su cvala. Ne bi se bunio ni danas da se može i dalje tako. Tko je tada mislio na Mrežnicu? Ali se ne može više. I odjednom pobuna, demokratsko izražavanje revolta, jer se dolijalo u policiju a bolesni ego ne može podnijeti što su ga priveli oni s kojima je do jučer krao nacionalno blago. Samo su mu apetiti skromniji od Bandićevih ali je princip isti!
Da se pobunio dio naroda koji nije bio član društva i nije krao ni na koji način tada bi to bila demokracija. Vladavina naroda koji cuva svoje blago od lopova i profitera. Ali ova medijsko parademokratska prepiska samo je postlopovski obračun onih kojima su neka nova vremena pomrsila račune. Cijelo to vrijeme narod šuti. A da ga se pita i da točno zna što se i kako događalo i Marušića i klan iz Kamačnika bi bacio niz branu u Kamačniku pa da se vidi tko će isplivati.
O kojoj krađi se radi daj mi pojasnite?? Ja sam iz naroda, nisam ukrao čokoladicu u dućanu niti ubio leptira (zato i nisam za tretman ulovi i pusti) pa mi je dosta tog jeftinog populizma ukrao, ukrali. Naročito kad uspoređujete 2,3 ribe (piše u prošlom članku da kada je ulovljen nije ništa ulovio dakle šteta je 0) i multimilijunske iznose državne štete političara za koje ste mahom i vi svi glasali (jer su također demokratski odnekud došli na vlast). A kako bi Marušić mogao sudjelovat u zločinima poput izlovljavanja strujom kad ih sam proziva?! To sigurno ne vjerujem. Ili recimo koliko je bilo primjera kapitalaca bilo kojima su se na Kupi hvalili a u njima “rupa”. E, pa to već je krađa za mene, a nakrvit se cijeli dan sa priborom dok ne uloviš par riba, pa jeste vi prisebni. Čovjek je rekao da se slaže sa ideologijom i propisima Mrežnice, znači uzorak i kalup postoji. Je li prema vama i Mrežnica radi nelegalno??
Krao je ribu tijekom članstva u ŠRD Kamačnik i nakon izlaska iz njega u količinama koje su sramotne za svakog sportskog ribolovca. Zajedno sa drugim članovima. Vladao je kaos kojeg bi u Mrežnici popljuvali uzduž i poprijeko a šutljivi, skromni, samozatajni član Marušić je u svemu sudjelovao jer im nitko nije mogao ništa, svi su bili dio iste klape. I bilo je vrijeme da to stane. Onda je Marušić skroz slučajno uhićen tijekom lovostaja. I od tada mu ego ne da mira. Marušiću, da Mrežnica kontrolira vode Kamačnika uvela bi isti režim ulovi i pusti. Uvelo bi svako društvo koje postoji i daj se s tim više pomiri i nađi svoj mir.
Svejedno, usporedba je dobra sa Sanaderom koji je isto imao puno prijatelja a sada ga nitko ne poznaje niti je znao šta je radio niti su oni isto radili. Ne amnestirajući prvog, meni se ti drugi još više gade. A nakon spomenute anarhije, narod opet ispašta jer se uvode rigorozni propisi svugdje i u ime sanacije krize (na Kupi dakle gori nego slovenski, nije samo Kamačnik u pitanju) i da bi se ispravilo stare greške koje opet narod u većini nije počinio. O teoriji ulovi i pusti ne želim raspravljati, jer bi takvu genijalnost trebalo uvest onda i na lov na (zaštićenu) divljač pa da vidim kako bi to izgledalo ali dobro ako se netko s tim slaže. Ali činjenica je da bih ja trebao platiti 400kn radnih akcija i još toliko članarina da ne bih imao pravo uloviti ribu. E pa u krizi ili ne vaši dislikeovi me neće nagnat da se učlanim u “Kamačnik” i bacim novac (a nema niti razvida o redovitosti poribljavanja na stranici) jer ovdje nisam zbog Marušića nego licemjerja koji postoji kako gore tako i dole. A možete biti sigurni da ne spadam u one koji će agitirati za puštanje Bandića i sličnih koji bi trebali po nekima (a ne meni) očito biti “izuzeti od zakona jednakog za sve”. O ratnim slučajevima da ne pričam. A niti ću glasovati opet za ‘staru’ vlast koja opet dolazi ko dan. Dobro jedan komentator tu na portalu kaže da će mnogi vjerojatno dočekati Sanadera kao heroja kad izađe. Ja bome neću odmah da se razumijemo, ali neću ga niti objesit ko Mussolinija i time misliti da je odmah riješen sustav zla.
Bolo, još u ranim razredima osnovne škole se uči da u isti koš ne idu kruške i jabuke, pa ćemo lov i ribolov moć po istim kriterijima uspoređivat tek kad ribe počnu skakat po šumi a divljač plivat po vodi 🙂
Ulovljen u lovostaju znači upravo to što znači i to nije isključiva regula ŠRD Kamačnika, da ga ulove u lovostaju na Mrežnici procedura je ista, zna se što je lovostaj i zašto je tu.
Prvo vi ne mješajte voće jer nije uhvaćen u lovostaju ;). To što je uhvaćen, to opet spominjem ne branim i o tome ne diskutiram nego o Kamačniku.
Po čemu je to KŠR Mrežnica najbolja ribička udruga u Hrvatskoj?
Po navedenim uspjesima i zadovoljstvu ne vidim zašto nije među najboljima…
Koji to navedeni uspjesi??? Nema argumenata nego samo subjektivna naklapanja. Zadovoljstvo je mjerilo za što?
Kao pripadnik naroda koji je pročitao ovu interesantnu političku temu utkanu u ruralnu hrvatsku sredinu dajem maksimalnu podršku osobi pod pseudonimom Prijatelj jer je jedini shvatio poantu ove priče. Svaka vam čast na oštroumnosti i inteligentnom promišljanju.
Auuuu bit če da je vila Kamačnika zabunom dala gospodinu Marušicu neki prahič pa ga opet pucaju izljevi gluparija! Moje misljenje g. Marusicu pod HITNO zatrazite lijecniku pomoc ali na psihijatriji!!! O ti Vilo kamačnika što to uradi “nevinašcu” Marusicu?!
za taj komentar treba bit jaako načitan hah