GORSKI KOTAR – Stojim na Markovom trgu. I razmišljam. Može li prosvjed uspjeti? Mogu li vlastodršci odustati od ideje da se ukinu poticaji za Gorski kotar. Za život u brdsko planinskom području. Pjevamo goranske pjesme. I nadamo se. Misli mi odlutaju u prošlost. Ne tako davnu. Sjetim se prosvjeda radnika DIV-a. Pokušali su uvjeriti nadležne da je tvornica nešto najpotrebnije u Vrbovskom. Ali nitko nije imao razumjevanja. Vlasnik je gledao sebe i brzu zaradu. Političarima svejedno. Sudskoj vlasti nebitno. Sindikati neuvjerljivi. Radnici DIV-a bili su prepušteni sami sebi. Bez nade u uspjeh. Kako je moguće da su radničku klasu u Hrvatskoj svi zaboravili? A ne tako davno svi su se u nju kleli.
Čeka li ista subina sad i cijeli Gorski kotar? Na Markovom trgu u društvu sam sa obitelji Tkalčević. Nakratko nam se pridružuje i gradonačelnik Vrbovskog g. Mufić. Pozdravljamo se. Prepoznaje me kao pisca članaka u Gorskim novostima.
Razmišljanja mi idu dalje. Uvijek kada dođem u Vrbovsko gledam kako kamioni odvoze trupce. Drvno bogatstvo Gorskog kotara. Ponekad me gledajući to zaboli duša. Nemilice se sjeku stoljetna stabla i prodaju, a stanovnici Gorskog kotara od toga nemaju nikakve koristi ili vrlo male. Pada mi napamet da bi organizatori prosvjeda idući put mogli pozvati nas prosvjednike na prosvjed u šumu. Da blokiramo šumske puteve. Možda bi vlastodršci tada imali više razumjevanja.
Hrvatski sabor nažalost nije imao razumjevanja za Gorski kotar. Glasali su za ukidanje poticaja za život u brdsko planiskom području. Žalosno je da su saborski zastupnici iz Gorskog kotara također digli ruku za ukidanje poticaja. Osim jedne saborske zastupnice iz Gorskog kotara koja nije došla na glasanje. I to je žalosno i ne mogu to shvatiti.
Tri mjeseca poslije ponovno sam bio na Markovom trgu. Novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović pozvala me na inauguraciju. Budući da nisam član niti jedne političke stranke, to predstavlja novinu u političkom životu Hrvatske. Neki novi vjetar koji daje nadu da će biti bolje. Na Markovom trgu ponovno sam sreo gradonačelnika g. Mufića. I on je pozvan na inauguraciju. Srdačno smo popričali. Pozvao me u svoj ured. Kada dođem u Vrbovsko. Na čašicu razgovora. Kao pisca članaka u Gorskim novostima. To sigurno predstavlja za mene kao pisca najveće priznanje.
Protiv restrikcija u Gorskom kotaru odavno pišem. Smatram da im u Gorskom kotaru nigdje nema mjesta. Za Gorski kotar one predstavljaju smrt. U bilo kome segmentu.
Prošli vikend kćerkica mi je prilikom šetnje u Kamačniku skoro pala u kanjon. U zadnji čas je spašena da ne padne. Restricije su dovele do toga da ne postoje ni minimalna sredstva da se saniraju štete u Kamačniku od posljedica lanjske ledene kiše. Staza u Kamačniku na mjestima uža je od pola metra i opasna za prolaz. Dotrajali mostići. Preko jednog palo je stablo. I to tako stoji. Pokidane klupe, srušena stabla preko staze. Staza je cijelom svojom dužinom opasna za prolaz djece. Postoji natpis na početku Kamačnika da je zabranjen ulaz i da se prolazi na vlastitu odgovornost. To vjerojatno predstavlja kraj jedne lijepe priče o Kamačniku kao zaštičenom krajoliku i ponosu Gorskog kotara. Kao i velikom turističkom potencijalu u Vrbovskom.
Vodotok Kamačnika, opet više liči na Hirošimu poslije pada atomske bombe nego na jedinu sutjesku u Hrvatskoj. Srušena sabla, bezbroj grana. G. Niković, predsjednik SRD Kamačnika koji gospodari njegovim vodenim tokom više nema ni snage ni volje za bilo kakav preokret u svoju korist. Rastjerao je većinu sportskih ribolovaca. Uveo je u ribolovne zakone restrikcije kakvih nema nigde u svijetu. I sad više nema nikoga tko bi sanirao štetu i pomogao vodotoku Kamačnika. Vodotok Kamačnika, tako devastiran, ostaje trajan spomenik jednoj restriktivnoj ideji „ulovi i pusti“ u koju g. Niković ni sam nikada nije vjerovao.
AUTOR: Mladen Marušić
FOTO: Ilustarcija, Gorske novosti, arhiva
Sva mišljenja, stavovi i zaključci izneseni od strane autora Gorskih pisama čitatelja su isključivo njihovi privatni i kao takvi ne predstavljaju mišljenja, stavove i zaključke portala gorskenovosti.net
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke.
GORSKE NOVOSTI 
Dakle; prva impresija je da se je gospodin Marušić stvarno nastajao na trgu jer pismo je pisano u prezentu a prosvjed se dogodio u perfektu odnosno pred oko pola godine što implicira da gospodin Marušić ili debelo kasni u razmišljanju ili ima natekle vene. U prilog opasci o zakašnjelom razmišljanju odnosno da Marušić ne korespondira sa stvarnošću odnosno sadašnjošću ide i činjenica da Marušić vidi kamione kako odvoze trupce a u stvarnosti…..kamioni u Vrbovsko dovoze trupce. No , to može biti filozofski stav koji ne mora imati reference u realnom vremenu.
U daljnjem tekstu Marušić implicira da gradonačelnik pije na radnom mjestu jer tvrdi da ga je pozvao na “čašicu razgovora” a znamo da su za to zaduženi ……. i …. .
I sad ono najvažnije ; kako znamo da Gorske novosti u radno vrijeme predano čita i tetka Stanka to ozbiljno očekujemo da “socijalna služba” pokrene postupak za oduzimanje skrbnioštva gospodinu Marušiću nad njegovom kćerkom jer ju je unatoć jasnom upozorenju (a pismom svjedoči kako ga je pročitao) poveo u opasnu šetnju te time nevino dijete osim gluposti roditelja izložio i pogibelji . U Hrvatskoj ima dovoljno istospolnih zajednica koje će rado udomiti to dijete tako surovo izloženo nebrizi roditelja. Neki naši poznanici koji su već imali posla s gospodinom Marušićem tvrde, ali mi to ne vjerujemo , da je gospodin Marušić kao i obično, dakle ne prvi put, bio u krivolovu te mu se udica zakvačila za granu nasuprot njemu pa je poslao nevješto dijete otkvačiti je. Ne želimo ni pomisliti da je takvo što moguće jer to bi bilo grozno a gospodin Marušić ipak ne odaje takav dojam.
Napad gospodina Marušića na gospodina Nikovića podla je rabota naročito sada kada gospodin Niković svoje nesmotreno skretanje u desno pokušava prikazati elementarnom nepogodom ili posljedicom ratnih zbivanja te nema vremena uzvratiti mu punom mjerom.
Čašica razgovora ne implicira nužno alkohol (a i sama fraza kaže – razgovora a ne pića) al nek ti bude ;). A kad se već pozivaš na zakonitosti, vjerojatno znaš da istospolne zajednice ne mogu posvajati u Rh i da ima mnogo nesretnih raznospolnih zajednica bez djece. Oko čega se vjerojatno svi slažu, jest da Gorski kotar (i Vrbovsko) trebaju promjenu i napredak.