TRESLA SE BRDA RODIO SE MIŠ: Pomoć za kupnju nekretnine žele tek dvoje Vrbovščana a za doseljavanje i pokretanje turizma nikakav interes


Vrbovsko

VRBOVSKO – Prilika života koju je nudio Grad Vrbovsko ispala je popriličan fijasko jer su na javni poziv za financijsku pomoć kod kupnje nekretnine pristigle samo dvije prijave. Za gradonačelnikovu mjeru demografskog i gospodarskog razvitka prijavilo se tek dvoje Vrbovščana – Kristina Štefanac i Damir Hlavač dok za doseljavanje i pokretanje turizma nije bilo nikakvog interesa. Na predloženoj listi prvenstva ne precizira se traženi niti odobreni iznos no već sada je jasno da će se od predviđenih milijun kuna utrošiti tek 20-tak posto. Naime, polovica sredstava bila je namjenjena obiteljima s prebivalištem na području Grada Vrbovskog, 300 tisuća bilo je na raspolaganju za one koji se namjeravaju doseliti u Vrbovsko a preostalih 200 tisuća kuna bilo je planirano za pomoć u kupnji nekretnine u svrhu bavljenja turizmom i ugostiteljstvom. Tako je Odluka o financijskoj pomoći kod kupnje kuće donešena kao mjera demografskog i gospodarskog razvitka poslužila isključivo gradonačelniku – za medijsku samopromociju i jeftin populizam. Listu za financijsku pomoć pogledajte OVDJE.

AUTOR: Gorske novosti
FOTO: Gorske novosti, ilustracija



Kategorije:gospodarstvo

Oznake:, , ,

3 replies

  1. Žalosno je da goransku stvarnost vide samo gorani. Država konstantno nameće stanje u Slavoniji (za koje nitko ne poriče da je loše), ali o Gorkom kotaru niti riječi. Istina da smo maleni te da ukupni živalj Međuzemlja (kako ja zovem Gorski kotar) nije u brojčanoj visini jednog zagrebačkog kvarta, ali svejedno, ako nestane ljudi u ovim krajevima – i sami krajevi će odumrijeti. Kakvo je stanje trenutno, mi polako postajemo vikend naselje. Mladi ljudi odlaze bez ikakve vizije povratka. Nije to više privremeni rad što je bilo 60′ i 70′ – ljudi odlaze bez namjere vraćanja. Starine se prodaju u bescjenje te pretvaraju u vikendice ono malo bolje stojećih hrvatskih privatnika po gradovima. S time da prednost u tome imaju prirodno atraktivniji krajevi kao Kupska dolina, Fužine, Lokve ….
    Ono malo privrede koja je postojala i koja je zadržavala tu nekolicinu ljudi na ognjištima je nakon domovinskog rata velikim dijelom pokradeno. Nešto je uspjelo opstati, ali pod teretom velikih davanja i teškog poslovanja posrću ili preživljavaju najviše na grbačama onih koji rade u njima, dok njihovi vlasnici (što je inače hrvatski sindrom velikih gazda) nastoje u što manje vremena zgrnuti što više novca.
    “Prodaju” nam filozofije iz fotelja ljudi koji u većini slučajeva nikada u životu ništa nisu radili te tako pričaju o poljoprivredi u Gorskom kotaru – na zemlji na kojoj je upitno da li će se uspjeti uzgojiti krumpir, a kamo li neka osjetljivija kultura. Te ove godine meni osobno u Fužinama koji smo na granici prema Primorju ove godine sve voćke mraz “spržio” do te mjere da je i lišće otpalo.
    Stočarstvo – gdje – na kojoj zemlji. Te najamnine mogu sebi priuštiti samo neki. A i od toga u cijelom Gorskom kotaru mogu živjeti 10-tak obitelji – a što je s drugima.
    Pilane se grade oko Zagreba i tamo se voze naši trupci. Jeftinije mi je kupovati ogrijev u Rijeci sa prijevozom do Fužina nego u Gorskom kotaru. Tim više što mi, domaći ljudi, ovisimo o volji pojedinaca (obično niže rangiranim pojedincima) u javnim poduzećima i njihovolj volji te trenutnom raspoloženju – da li će primiti našu uplatu za ogrijev ili ne.
    O hrani i uvjetima života bolje ne pisati – ali samo kao orijentacija – u gradovima se žale na to kako za grijanje i toplu vodu u zimskim mjesecima plaćaju čak do 1000 kn. Uzmite da goranska obitelj za jačih zima treba do 25m3 drva. Po nekih 300kn (ako ne računamo piljenje i rad pa vas koštaju samo drva 625 kn ali svaki mjesec kroz cijelu godinu.
    Pred par dana u Fužinama u trgovini zaželio sam kupiti koju krušku, ali nakon što vidite da kilogram košta 26 kn brzo odustanete – samo nekoliko km dalje, na Kukuljanovu, kilogram je 14 kn – ali za to trebate imati automobil, pošto iz Fužina imate tri vlaka dnevno za Rijeku i tri natrag. Voze 1 sat i obično kasne jedan sat, ali barem se vozite duplo duže za isti novac. U principu za sve u Gorskom kotaru morate imati automobil, jer npr., ako živite na Mrzlim Vodicama ili Liču, do liječnika trebate ići nekoliko km, a ako trebate liječnika obično niste u stanju hodati kilometrima (ne računajući goransku klimu po kojoj niti dva mjeseca u godini nisu bez oborina).

    Nažalost ovo je trebao biti samo komentar, ali se pretvorio u esej – bez loših namjera pozdrav iz Fužina

  2. Realan komentar naše otužne stvarnosti. Najviše smo si sami krivi, stalno dajemo povjerenje onima koji su nas doveli u tu situaciju, što su pokazali i ovi izbori za EU parlament. Do kada čemo davati glasove ovima koji su nas upropastili u Gorskom kotru? Kada shvatimo da je ekonomija najvažnija, a ne neko apstraktno rodoljublje i lažno hrvatstvo, onda čemo se pokrenuti iz ove letargije i beznađa. Kada ova katolibanskoklerikalna desnica bude eliminirana na izborima i bude završila tamo gdje joj je i mjesto( u septičkoj jami) onda se možemo nadati da čemo živjeti u sretnijoj i uljuđenijoj državi.
    Imamo šansu već na sljedečim izborima.

  3. Pozicionirani smo kao SLUČAJNA DRŽAVA;; i nikada naćemo biti bogati- reče Zoran Milanović – svrstani u nesvrstane – mi smo TRŽIŠTE I NEMAMO,suverenu budućnost u protokolu EU, -zato BJEŽ TE LJUDI!

%d blogeri kao ovaj: