GORSKI KOTAR – Prvomajski praznici. Produženi vikend. Šečem uz Dobru. Prekrasan sunčan dan. Hodam od mosta u Lukama u Vrbovskom uzvodno. Promatram obalu. Posječene vrbe,nisko raslinje. Sve izgleda kao mjesečev pejsaž. Ribe ni za lijek. Niti jednu ne vidim. Devastirana su im staništa i prirodni zakloni te je riba otišla.
Ribo-lovno licemjerstvo
Gledam table. Na njima piše: « Ulovi i pusti «, malo dalje: «Zabranjen ribolov», potpis: Ribolovno društvo. Ribo-lovno. Ovo «lovno» mi zapinje za oko. Koje licemjerstvo.
Razmišljam. Ribu ne smiješ uloviti, ali je možeš neograničeno mučiti, drilati, ranjavati, iživljavati se na njoj. Koliko riba tako ranjenih i u stresu umire u užasnim mukama.
Muk je zavladao nad Dobrom
Znam samo da je nekad bilo ljepše i humanije. Sječam se da smo kao djeca u suton dolazili na Dobru i gledali kolobare. Živjeli smo za ribe i mogli uloviti tri ribe i otići kući sretni i zadovoljni. Riba je uvijek bilo i ribolovaca.Od članarina kupovala se riba i bacala.Ribogojilišta su bolje stajala nego danas. I ribi je bilo bolje. Imala je veću šansu da preživi. Ulovili smo dvije tri ribe i ostale pustili na miru. Danas nema ni ribolovaca ili ih je malo. Muk je zavladeo nad Dobrom. Šetao sam tri dana uz Dobru, Kamačnik i Kupu i niti jednog ribolovca nisam vidio.
Najviše mi je žao djece
Kao prosvjetnom radniku i odgajatelju najviše mi je žao djece. Moraju se roditi bogati da bi kupili propisane skupe mušičarske štapove, a kako ne smiju uloviti ribu gube interes da idu uz vodu i da budu u prirodi. Prepušteni su kafičima, drogi i alkoholu. Tužno i žaolosno.Nepedagoški je učiti mlade naraštaje da ribe služe za zabavu. Tome se protivi UN- ova konvencija koja kaže da životinje ne smiju služiti za zabavu ljudi.
Pastrva se rijetko može vidjeti golim okom
Šetam često uz Kamačnik. Uvijek sam se divio pastrvama koje su plivale u vodi.
Mi ribolovci divili smo se tome. Ulovili bi pokoju a ostale bi čuvali i pazili da ih netko ne izlovljava u prekobrojnoj mjeri.
Odsustvo sportskih ribolovaca na vodi koji su se povukli zbog režima ulovi i pusti i koji su vodu istinski čuvali rezultirao je time da se u Kamačniku rijetko može vidjeti pastrva prostim okom. Neka čitatelji sami zaključe zašto.
Zašto je tome tako
Na Kupu nisam od žalosti niti otišao. Na inernetu sam vidio slike ulovljenih riba sa slovenske strane. Režim ulovi i pusti ili zadrži jednu ribu na našoj strani omogučio je Slovencima veće izlovljavanje. Oni smiju ulovti tri ribe. Tri podusta ili tri plotice itd. Pitam se zašto je to tako. I onda shvatim.
Kad umre Vrbovsko ostat će muk u dušama
Rijeke, tvornice, otoke, zemlju, šumska i rudna bogatstva treba obezvrijediti i pripremiti na prodaju strancima. Oni će znati od Vrbovskog napraviti malu Švicarsku. Vrbovčana je sve manje. Gorski kotar je najljepši i najnenastanjeniji kraj u Srednjoj Europi. Doći će tu neki drugi ljudi i narodi. Hrvata i Srba koji tu vjekovima žive neće više biti. Sami će sebi ukinuti pravo na život raznim zabranama i restriktivnim zakonima.Onima koji te zakone postavljaju bit će dobro. Njima je uvijek dobro. Oni za sebe znaju kako treba. Ali kad umre Vrbovsko, njegove rijeke, tvornice, šume, ostat će muk, muk u dušama onih koji bi se trebali pobrinuti da do toga ne dođe.
AUTOR: Prof.savjetnik Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti, ilustracija
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
GORSKI KOTAR – Prvomajski praznici. Produženi vikend. Šečem uz Dobru. Prekrasan sunčan dan. Hodam od mosta u Lukama u Vrbovskom uzvodno. Promatram obalu. Posječene vrbe,nisko raslinje. Sve izgleda kao mjesečev pejsaž. Ribe ni za lijek. Niti jednu ne vidim. Devastirana su im staništa i prirodni zakloni te je riba otišla.
Ribo-lovno licemjerstvo
Gledam table. Na njima piše: « Ulovi i pusti «, malo dalje: «Zabranjen ribolov», potpis: Ribolovno društvo. Ribo-lovno. Ovo «lovno» mi zapinje za oko. Koje licemjerstvo.
Razmišljam. Ribu ne smiješ uloviti, ali je možeš neograničeno mučiti, drilati, ranjavati, iživljavati se na njoj. Koliko riba tako ranjenih i u stresu umire u užasnim mukama.
Muk je zavladao nad Dobrom
Znam samo da je nekad bilo ljepše i humanije. Sječam se da smo kao djeca u suton dolazili na Dobru i gledali kolobare. Živjeli smo za ribe i mogli uloviti tri ribe i otići kući sretni i zadovoljni. Riba je uvijek bilo i ribolovaca.Od članarina kupovala se riba i bacala.Ribogojilišta su bolje stajala nego danas. I ribi je bilo bolje. Imala je veću šansu da preživi. Ulovili smo dvije tri ribe i ostale pustili na miru. Danas nema ni ribolovaca ili ih je malo. Muk je zavladeo nad Dobrom. Šetao sam tri dana uz Dobru, Kamačnik i Kupu i niti jednog ribolovca nisam vidio.
Najviše mi je žao djece
Kao prosvjetnom radniku i odgajatelju najviše mi je žao djece. Moraju se roditi bogati da bi kupili propisane skupe mušičarske štapove, a kako ne smiju uloviti ribu gube interes da idu uz vodu i da budu u prirodi. Prepušteni su kafičima, drogi i alkoholu. Tužno i žaolosno.Nepedagoški je učiti mlade naraštaje da ribe služe za zabavu. Tome se protivi UN- ova konvencija koja kaže da životinje ne smiju služiti za zabavu ljudi.
Pastrva se rijetko može vidjeti golim okom
Šetam često uz Kamačnik. Uvijek sam se divio pastrvama koje su plivale u vodi.
Mi ribolovci divili smo se tome. Ulovili bi pokoju a ostale bi čuvali i pazili da ih netko ne izlovljava u prekobrojnoj mjeri.
Odsustvo sportskih ribolovaca na vodi koji su se povukli zbog režima ulovi i pusti i koji su vodu istinski čuvali rezultirao je time da se u Kamačniku rijetko može vidjeti pastrva prostim okom. Neka čitatelji sami zaključe zašto.
Zašto je tome tako
Na Kupu nisam od žalosti niti otišao. Na inernetu sam vidio slike ulovljenih riba sa slovenske strane. Režim ulovi i pusti ili zadrži jednu ribu na našoj strani omogučio je Slovencima veće izlovljavanje. Oni smiju ulovti tri ribe. Tri podusta ili tri plotice itd. Pitam se zašto je to tako. I onda shvatim.
Kad umre Vrbovsko ostat će muk u dušama
Rijeke, tvornice, otoke, zemlju, šumska i rudna bogatstva treba obezvrijediti i pripremiti na prodaju strancima. Oni će znati od Vrbovskog napraviti malu Švicarsku. Vrbovčana je sve manje. Gorski kotar je najljepši i najnenastanjeniji kraj u Srednjoj Europi. Doći će tu neki drugi ljudi i narodi. Hrvata i Srba koji tu vjekovima žive neće više biti. Sami će sebi ukinuti pravo na život raznim zabranama i restriktivnim zakonima.Onima koji te zakone postavljaju bit će dobro. Njima je uvijek dobro. Oni za sebe znaju kako treba. Ali kad umre Vrbovsko, njegove rijeke, tvornice, šume, ostat će muk, muk u dušama onih koji bi se trebali pobrinuti da do toga ne dođe.
AUTOR: Prof.savjetnik Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti, ilustracija
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
Podijeli: