Mladen Šepić A-HSP Vrbovsko

Mladen Šepić A-HSP Vrbovsko

VRBOVSKO – U ponedjeljak 18-tog lipnja na ekshibicijskoj konferenciji za novinstvo koja je, valjda, ozbiljnosti radi, održana u dječjem vrtiću ministar Mirando Mrsić razmrsio je neke konce. Naravno, klupko je razmršeno samo za one koji gledano i slušano mogu uobličiti u suvislu misao, dakle, za one koji ne „sjede na ušima“ i za one kojima ne „prolazi kroz jedno u drugo uho“.

Vrag nikad nije posve crn

Nažalost….u Hrvata je takvih malo a nazočna je tendencija opadanja. Naime, obzirom da su se Hrvati, kroz povijest, pokazali ; teško „porazivima“ u otvorenim sukobima to su naši neprijatelji pribjegli, po valjda stoti put, prokušanom receptu rušenja Hrvatske Države iznutra. Za one koji slušaju ali zapravo ne čuju ponovit ću izjavu gospodina Ministra koja, iako dana u dječjem vrtiću, nije nimalo djetinjasta. Kako Vrag nije nikad „posve crn“ tako se i ta izjava sastoji od u lijepo, u šareni celofan s vrpcom i slatkišima zamotanu bombu.

Kad se paketić razmrsi ukaže se… bomba!

Izjavljeno je sljedeće; (najprije celofan s cvjetićima)  Hrvati se moraju naviknuti na to da kada završe neku školu ili fakultet to ne znači kako će cijeli život raditi u  tom zanimanju. Nakon toga idu slatkiši; Hrvati se moraju naviknuti na to da kada se zaposle u jednoj tvrtci to ne znači kako će u toj tvrtci raditi cijeli život. I onda se paketić „razmrsi“ i ukaže se ….bomba: vrli nam Ministar poručuje kako se Hrvati moraju naviknuti na to da kada se zaposle u jednoj zemlji to nikako ne znači da će u toj zemlji doživjeti mirovinu.

Aneks Plana 21

Dakle…….aneks plana „21“ (drugi aneks, o prvome sam već pisao a to je otimanje radnih mjesta kroz nepotizam  i „podobnost“)  je možda najljepše prikazati kroz stihove jedne domoljubne pjesme koju ću po sjećanju navesti  a koja spominje Hrvate od „stoljeća sedmog“;

„raselit nas triba

nikad svoj na svome

neće bit Hrvati“

Itd.

Ono što „razmršeni“ Mrsić nije rekao ali što se između redaka dade izčitati jest slijedeće; Hrvati se moraju naviknuti da to što su rođeni i to što su njihovi preci rođeni u Hrvatskoj ne znači kako imaju ikakva prava na Hrvatsku. Hrvati se moraju naviknuti na činjenicu da se neće, koliko sutra, u Hrvatskoj govoriti i pisati na hrvatskom jeziku. Moraju se naviknuti na činjenicu da će svi naši „dobri susjedi“ ulaskom Hrvatske u Juniju konačno ostvariti sve svoje teritorijalne pretenzije koje kroz stoljeća krvarenja nisu ratom i terorom uspjeli.

Tko će spriječiti Talijane da nasele Vis

Jer, slijedom Lisabonskog ugovora što će ili tko će spriječiti Talijane koji ionako harače Jadranom, naseliti primjerice Vis i kao većina izbaciti svako obilježje Hrvata. K tome i opaska kako u Španjolskoj već postoje naselja s njemačkim i engleskim službenim jezikom i upravom. Jasno je, nisu oni bez srca, jer Španjolcima je dopušteno zalijevati im travnjake i slično ali samo dok se ne „uvezu“ jeftiniji robovi iz Afrike.

Umjesto u Beograd pužu u Brisel

Hrvati su u Jugoslaviji činili oko 22 posto stanovništva i u tome su postotku, barem teoretski, participirali u vlasti. Naravno da je stvarni udio bio daleko manji što zbog hegemonije Srba što zbog konstantno velikog udjela „prodanih duša“ među Hrvatima. Sad su te dušice samo promijenile „Meku“ pa ne pužu prema Beogradu već su se dale na, istina – dulji, put puzanja ka Briselu. Dulji ali kudikamo lukrativniji.

Ljudi koji imaju samo sebe i svoj želudac

U svjetlu te povijesne činjenice, pitam se koliki je stupanj imbecilnosti kod onih koji govore o „sjedenju za zajedničkim stolom“ i participiranju Hrvata u politici Eurobske Junije (???) glede činjenice kako činimo manje od jedan posto stanovništva??? Zapravo….imbecilnost je pridržana u onih koji u to vjeruju ili se tome nadaju. Jer oni koji o tome govore zapravo trguju Hrvatskom. To su anacionalni ljudi bez korijena i bez plodova. Ljudi koji žive „ovdje i sada“. Ljudi koji nemaju „ni oca ni majku“, ljudi koji imaju samo sebe i svoj želudac. Ljudi koji vjeruju samo u ono što mogu pojesti i popiti i samo u ono što im može polučiti bilo kakvu ugodu. Njima je sasvim svejedno ono prije i ono poslije.

E sad….zašto Hrvati slijede takve ljude ….?????

Ima jedna, sjajna i srećom, za Hrvate nenavikle čitanju, kratka priča, srpskog pisca Radoja Domanovića – „Vođa“ koja iako iz srpskog miljea zapravo sve govori o Hrvatima. Blagodat je vremena što je lako možete pronaći na „mreži“.( http://misicb.tripod.com/lektira/vodja.htm )Dakle….potrudite se…vrijedna je truda. Toliko je plastična glede Hrvata da to…..boli. Trebala bi biti obveznom lektirom, a „eurofili“ bi je svakako trebali naučiti napamet.

Kukurikavci ne govore o državi, Hrvatskoj ni Republici već isključivo o “zemlji”

Indikativno je i to što „kukurikavci“ više ni ne govore o „državi“ ili“Hrvatskoj“ pa čak ni o „Republici“ već, ako slušate- čut ćete, isključivo o „zemlji“. U tome prednjači gospoja Pušić kojoj se mora priznati kako je najiskrenija u svojoj mržnji spram Države Hrvatske. Koliki je stupanj poniženja hrvatskog naroda svjedoči i činjenica kako, iako još(srećom) daleko od Junije, svaki , pa i „zakončić“ mora od  Kominterne, pardon – Komisije, dobiti blagoslov. Toliko o participaciji i „sjedenju za zajedničkim stolom“a da ne spominjem glupariju kako Hrvatska ne gubi suverenitet.

A što ili tko je, zapravo, ta Komisija???

…..Ta je Komisija zapravo neki pisarčić kome je dodijeljena Hrvatska  kao „problem“ i koji taj „problem“ svaki dan uredno u uredu „rješava“. Jer, valjda ni najokorjeliji mrzitelj Države Hrvatske, dakle „eurofil“ ne pridaje, u svojoj oholosti, našoj“zemlji“ toliku važnost a da bi se njome bavila cijela Komisija.

Dušo, danas sam glupanima zatvorio neko brodogradilište

Sklon maštanju ja to zamišljam ovako; ujutro Helmut ustaje, umije se, opere zube i ode „rješavati Hrvatsku“. Na pauzu ide s kolegama koji „rješavaju“ ostale jadnike u „čekaonici“i one koji su već utopljeni. Pri povratku kući Inge ga pita; kako je danas bilo dragi??? A on joj kaže; dušo, danas sam glupanima zatvorio neko brodogradilište, ništa posebno. Znaš, već mi se pomalo gade ti ljigavci koji ih zastupaju. Previše su predvidljivi. Nema tu ničeg zanimljivog ..………….možda se zamijenim s Klausom. Znaš…onim koji ima Makedonce……………….oni još nisu imali pedersku paradu a to zna biti zanimljivo…………………………

Hrvati su nešto kao Europski Crnci

Kad bi Hrvati samo djelić energije i emocija koje ulažu u bodrenje nabijača napuhane svinjske kože uložili u vlastiti ponos i dostojanstvo Hrvatska bi uistinu bila „raj na zemlji“ jer mi jesmo „izabrani narod“. Nevjerojatno je da tako mali narod u svemu parira nacijama koje imaju gradove čija su predgrađa brojnija stanovništvom. Poglavito u sportu. Hrvati su nešto kao Europski Crnci. Eto, u nogometu nas do krune redovito dijeli tek malo „sportske sreće“ i puno sudačke pakosti i podlosti, u košarci, rukometu, vaterpolu itd. već smo nanizali krune. Posebna su priča pojedinačni sportovi. Iako imamo mizerne uvjete i nikakvu društvenu valorizaciju jer sva „lova“ ide nogometu ipak to ne priječi naše atletičare, jedriličare, gimnastičare, boksače itd. osvajati krune. Poseban je fenomen ; skijanje. Svako austrijsko selo iznad tisuću metara nadmorske visine ima više uređenih staza nego Hrvatska pa opet i Janica i Ivica gledali su ih s „veće visine“. A odnedavno i „Nordijci“ gledaju Jakovu leđa.

Utoliko sam ja Eskim odnosno Inuit

I sad, na sve to, dođe neki „zamršeni kukurikavac“ i savjetuje nam da se naviknemo na to da nas ovdje uskoro neće biti a ako nas nema ovdje, na Hrvatskoj Grudi…..e onda nas nema nigdje. I takav će za sebe reći da je Hrvat.Utoliko sam ja Eskim odnosno Inuit.

Kukurikavcima se nema tko suprotstaviti

„Stvar“ je utoliko alarmantnija što je Snjeguljica, kako je sama rekla; odbačena na smetlište povijesti a sa „sedam patuljaka“ sada vlada „Crni Marko“ što će reći da se kukurikavcima nema tko suprotstaviti jer „sve je to ista pašta“ što se zaključiti dade iz njegove zamjerke vladajućima glede usporenog procesa ratifikacije hrvatske kapitulacije.

Dan Državnosti, nažalost, nepostojeće Države Hrvatske

Znam da je karikaturalno ali ipak želim preostalim Hrvatima kojima Hrvatska nije zemljopisni nego „emocionalni“ pojam, čestitati Dan Državnosti, nažalost, nepostojeće Države Hrvatske koja, kako neki zbore,  izgleda nije  više ni republika već tek…..zemlja. Prisjetimo se onih petnaest tisuća poginulih Hrvata u Domovinskom ratu koji će se uskoro, prorokujem, nazivati „tzv. Domovinski rat“. I inače je ta skraćenica; „tzv.“ indikator mnogočega u Hrvatskoj stoji u priopćenju koje za A-HSP Vrbovsko potpisuje Mladen Šepić – Barba

FOTO: Gorske novosti, ilustracija