GORSKI KOTAR – Nedjeljna Sv. misa u Crkvi Sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom. Mjesto gdje sam primio Sakrament krštenja. Uvijek rado dođem na nedjeljnu Sv. misu u Vrbovskom. Pomislim, kako bi bilo dobro da više ljudi dođe na misu nedjeljom. Da Crkva bude puna ljudi.
Ljudi gube vjeru u bolje sutra
Svjestan sam da su ljudi razočarani svime što se dogodilo. Gube vjeru u bolje sutra. Dogodilo se puno loših stvari. Pogotovo u pretvorbi. Ljudi se pitaju zašto Bog sve to dopušta. Zašto se toliko lošega dešava u svijetu a Bog šuti. Zašto tako rijetko intervenira. Bog je dao ljudima slobodu. Iz slobode svaki čovjek može se odlučiti za dobro ili loše. Bog ga ne spriječava u svojoj odluci. Svaki čovjek je svjestan da za svaku svoju odluku snosi odgovornost. Svaki čovjek ima svoju savjest. Svakom čovjeku dato je da tijekom svoga života može spoznati Boga. Do zadnjeg udisaja Bog ostavlja čovjeku slobodu odluke. Da odluči svojom voljom biti za ispovjed ili protiv nje.
Postavlja se pitanje da li Bog postoji?
U trenutku smrti svatko ide na Božji sud. Svakome se sudi za sve što je radio tijekom života. Ljudi koji su bili u kliničkoj smrti svjedoče s jedne strane postojanje tunela i jakoga svjetla te rijeke koju kada pređeš više nema povratka i s druge strane crnog ambisa. Postavlja se pitanje da li Bog postoji? Postoji li svjedočenje koje bi ukazivalo da Bog postoji.
Isus se nikada nije žalio ni na što
Isus je bio povijesna ličnost. Hodao je Zemljom. Razapet je na križu. Isus se nikada nije žalio ni na što. Kada je bio podvrgnut najvećim mukama i razapinjanju, opraštao je svojim krvnicima. No, na Križu, u jednom trenutku zavapio je: „Bože, Bože, što si me ostavio“. To je bilo u trenutku kada je ispunio zadatak zbog čega je došao na Zemlju. Na sebe je preuzeo sve grijehe čovječanstva. Njegov Otac, vidjevši ga tako punoga grijeha u jednom trenutku okrenuo je od njega glavu. Isus je osjetio prekid veze sa svojim Ocem i zavapio. To je svjedočenje najbliži dokaz postojanja Boga. Za Isusa muke koje je osjetio kada je prekinuta veza sa Ocem bila su neusporedive u odnosu na muke koje je doživio razapet na križu.
Ne ići u Crkvu a imati vezu sa Bogom isto je kao da slušamo radio ili tv bez antene
Koliko je ljudi tijekom povijesti razapeto a podnijeli su to herojski. Ali muka i bol koju čovjek osjeti ako se prekine veza sa Bogom ne može se usporediti ni sa kakvom ovozemaljskom mukom. I zato treba ići u Crkvu. Imati vezu sa Bogom. Ne ići u Crkvu a imati vezu sa Bogom isto je kao da slušamo radio ili tv bez antene. Ogromne su smetnje. Može doći do prekida veze i gubitka vječnoga života. Sama građa Crkve podsjeća na antenu koja pojačava božju silu.
Ponekad svećenik kaže nešto što nam ne paše no to ne treba biti razlog ne dolaska u Crkvu
Sječam se jednom na nedjeljnoj Svetoj misi svečenik je rekao da vjernici trebaju biti Sveci. To je potpuno točno. No, sjećam se da me je tada oblio hladan znoj. Kakav Svetac? Htio sam pognute glave i postiđen otrčati iz Crkve i više se od srama nikada ne vratiti u nju. To se ipak nije dogodilo. Malo sam se sabrao i zaključio. Ne dolazim u Crkvu zbog svečenika, ma kakav on bio i što rekao. Dolazim zbog Boga. On me voli takav kakav jesam. Griješan i nikakav. Ispovjedit ću se. Trudit ću se da budem bolji. No, to ne ide preko noći. A nisam ni rođen za Sveca. Ta mi uloga ne bi odgovarala.
Mene kao tehničara uvijek je mučilo pitanje zašto se elektron okreće oko jezgre
Koliko čovjek sebi postavlja pitanja tijekom života i traži na njih odgovore. Mene kao tehničara uvijek je mučilo pitanje zašto se elektron okreće oko jezgre. Zašto zbog djelovanja centrifugalne sile ne odleti. Elektricitet. Da ali što je to? Ne mora tako biti. Zašto se Zemlja vrti oko Sunca. Zašto ne otiđe svojim putem u Svemir. Privlačna sila Sunca. Da ali što je to? Zašto mora tako biti. Zašto mi dok hodamo zemljom ne odletimo u Svemir. Gravitacija. Da ali što je to? Ne mora tako biti. I sam postanak Svemira ima transcedentno objašnjenje. Veliki prasak. Cijeli Svemir znanstveno je dokazano nastao je iz jedne točke beskonaćne vreline. Pojam beskonaćno ne možemo shvatiti. I nema objašnjenja za to.
Ako od čovjeka ne dobijemo ljubav, u Crkvi ćemo je uvijek dobiti od Boga
Ali ako zamjenimo riječ vreline sa riječju ljubavi, sve ima drukačiji smisao. Tada shvatimo zašto elektron ne ode od jezgre, zašto Zemlja ne ode od Sunca, zašto dok hodamo zemljom ne odletimo u Svemir. Tada shvaćamo da sve ima svoj red a povremena destrukcija samo je iznimka koja potvrđuje pravilo. Bez ljubavi sve prestaje. Život nema smisao. Ako od čovjeka ne dobijemo ljubav, u Crkvi ćemo je uvijek dobiti od Boga. Jer Bog svakoga od nas neizmjerno ljubi.
I cijeli Svemir znanstveno je dokazano pretvorit će se jednom u energiju bez materije
Naš život jedino i ima smisao da za njegovoga trajanja spoznamo Boga. Život bez Boga nema smisla. Roditi se, da bi umrli. Koja je svrha života? Vidimo, da sve što nas okružuje stari, nestaje, erodira. Svaka ideja s vremenom blijedi, nestaje. I cijeli Svemir znanstveno je dokazano pretvorit će se jednom u energiju bez materije. I ta energija pretvoriti će se na kraju u ništa.
Najgore je prošao Isusov učenik sv. Bartolomej
Jedina ideja koja ne podliježe starenju je nauk Isusa Krista. Njegovi učenici jedina su grupica ljudi u povijesti ljudskoga roda koja se nije odrekla nauka svoga Učitelja i poslije njegove „smrti“. Jedina grupica ljudi koja nije promjenila mišljenje čak ni pod prijetnjom i izvršenjem smrtne kazne. Najgore je prošao Isusov učenik sv. Bartolomej. Njemu su oderali kožu na živo. Svome sinu dao sam ime po njemu.
Isus je rekao: „Tko u meni živi, živjet će vjećno“
Sveti Ivan Krstitelj umro je pod strašnim mukama.Odrubljena mu je glava. Sveti Ivan Krstitelj na rijeci Jordan krstio je Isusa. Bez toga čina Isus ne bi mogao na sebe uzeti sve naše grijehe i odkupiti nas. To je jedino krštenje u povijesti Krščanstva koje je bilo „kontraproduktivno“. Isus je rekao: „Tko u meni živi, živjet će vjećno“.
Čovjek nakon mise osjeća smirenje i veći mir u sebi
Koje je praktično značenje odlaska na Sv. nedjeljnu misu u Crkvu. Bolja je komunikacija sa ljudima nakon mise svakako. Čovjek nakon mise osjeća smirenje i veći mir u sebi. Molitvom se može dobiti i praktična pomoć u rješavanju svakodnevnih problema. Pa i onih naizgled nerješivih. To ipak zahtjeva veći stupanj vjere. Mogu se dobiti i ozdravljenja. Jednom sam nakon molitve pod Križem doživio čudesno ozdravljenje, za koje moj osobni liječnik nije imao objašnjenja. Doživio sam i dva čuda od kojih ću jedno opisati.
Gledao sam zeleno svjetlo i nisam mogao pokrenuti ruku
Prije petnaestak godina vozio sam sinčića na snimanje za dječji pjevački zbor. Sjedio je otraga u autu s moje desne strane. Došavši pred semafor čekao sam zeleno svjetlo. Kako sam često bio u Italiji pobornik sam talijanskog stila vožnje. Vozači hitro startaju na semaforu prilikom paljenja zelenog svijetla. To je i moj uobičejeni stil. Kada se upalilo zeleno svjetlo htio sam uobićajeno naglo startati. No nisam mogao ubaciti u prvu brzinu. Ruka nije slušala. Nešto ju je držalo. Sjećam se pogleda svoga sinčića iz kosa koji je znao da na semaforima naglo krećem i pitao se što se događa. Gledao sam zeleno svjetlo i nisam mogao pokrenuti ruku. Tada je kroz raskršće projurio auto s desna kroz crveno svjetlo velikom brzinom. Da sam krenuo dobili bi udar s desnog boka.
Ignoriranje Uskrsa – takva su bila vremena
Nikakve neuronske bolesti nisam imao tada ni danas. Po tom pitanju svi pregledi pokazali su da sam potpuno zdrav.Ne postoji ovozemaljsko obješnjenje za ono što se dogodilo. Kakva mi je to trascedentna sila držala ruku. Tada se uvijek sjetim kako sam postao vjernik. Sjetim se školovanja u Zagrebu. Ateistički odgoj. Nije bilo vjeronauka u školi. U kući se o vjeri nije govorilo ni pozitivno ni negativno. Nije se govorilo ništa. Ignoriranje Uskrsa. Takva su bila vremena.
Počeo sam se interesirati za čovjeka koji je razapet na križu
Kada je moj dida u Dalmaciji bio na samrti posjetio sam ga. Dao mi je za uspomenu svoj ručni sat. Sa didinog noćnog ormarića uzeo sam i jedno raspelo za uspomenu. Kada sam došao u Zagreb stavio sam raspelo na zid iznad kreveta, gdje sam spavao, u radnoj sobi. Uspomena na didu. Prolazili su mjeseci. Jedne noći učio sam za ispit na fakultetu. Osjeto sam toplinu u nožnom palcu. Ta toplina penjala se po tijelu sve do vrha tjemena. Bio sam uplašen i izdenađen, Nisam znao što se događa. Moja uplašenost dosta je dugo trajala. Osjetio sam kasnije promjenu u svom životu. Na bolje. U svemu što sam radio. Došao sam s vremenom na ideju da postoji veza između raspela kojega sam stavio iznad kreveta u radnoj sobi i gore opisanog događaja. Počeo sam se interesirati za čovjeka koji je razapet na križu. Pročitao sam Bibliju. Shvatio sam da sam došao u kontakt sa Duhom Svetim.
Da li će nakon moga članka na nedjeljnoj Svetoj misi u Vrbovskom biti više ljudi nego do sada?
Od tada nastojim što redovitije ići na nedjeljnu Sv. misu u Crkvu. Kada ne bih išao u Crkvu, moja vjera bi s vremenom oslabila.Sada se postavlja pitanje da li će nakon moga članka na nedjeljnoj Svetoj misi U Vrbovskom biti više ljudi nego do sada. Kada ne bi vjerovao u to ne bi napisao ovaj članak. Što ako se ipak ništa ne dogodi i ne dođe više ljudi na misu. Mislim da će svatko tko pročita članak razmišljati. Mislim da moje svjedočenje o postojanju Duha Svetoga ima težinu. Shvatio sam, kada sam postao vjernik da je Isus iz Nazareta put, istina i život.
Mladen Marušić
FOTO: Preuzeto s hercegovina.info
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovosti@ovi.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.
GORSKE NOVOSTI 
zanima me tko vampomaze u tumacenju Bozje rijeci, ili ste se odlucili sami je tumaciti,
Srdačan pozdrav svim čitateljima ovog komentara! Već neko vrijeme na portalu GN pratim nadasve zanimljive i često humoristične članke gospodina Marušića koji su ponekad toliko urnebesni da plačem od smijeha. No ovom hrpom nepovezanih misli i prostih rečenica koje izgledaju kao da ih je pisalo dijete u nižim razredima osnovne škole a ne srednjoškolski profesor Junak našeg malog grada koji nas već neko vrijeme oduševljava svojim baljezgarijama nadmašio je samog sebe.
Članak počinje uvodom u već dobro nam poznatom stilu: “Nedjeljna Sv. misa u Crkvi Sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom. Mjesto gdje sam primio Sakrament krštenja. Uvijek rado dođem na nedjeljnu Sv. misu u Vrbovskom.” Bitno je naglasiti ljubav i nevjerojatnu, gotovo sudbinsku i nikako profanu povezanost sa ovim gradom i svime što on može ponuditi; taktika uvlačenja čitateljima koja uvijek pali i koja onda našem Idolu nosi simpatije Vrboštana (a ne Vrbovščana!). Ovaj puta iza gospodina Marušića stoji (ne?)osporivi autoritet, sam bog! Namjerno sam napisao bog malim slovom jer nema potrebe da veličamo imaginarne prijatelje naših predaka u koje nažalost mnogi i danas vjeruju i tako se spuštaju na jednu prizemnu, gotovo životinjsku razinu. I da odmah odgovorim na pitanje koje se postavilo, vaš imaginarni prijatelj kojeg zovete bog ili ne postoji ili je najveći mamlaz ikad – dignite glavu iz pijeska i malo pogledajte oko sebe. Pogledajte svijet, ili pogledajte Vrbovsko koje navodno toliko volite. Pokušajte doći u Vrbovsko na neko duže vrijeme, pokušajte ovdje živjeti, raditi, odgajati djecu, prezimiti.. Zbilja je lako soliti pamet ljudima kad od Vrbovskog jedva da V vidite.
Isus je, istina, bio povijesna ličnost – Isus je bio stolar iz Nazareta i to je to. Biblija koju navodite kao nešto što je stiglo faksom iz raja je čista glupost – samo knjiga koju su pisali ljudi koju su jako dobro znali što rade. Iako nisam vjernik, jedva sam ostao živ kad sam pročitao da ljudi koji ne idu u Crkvu nisu vjernici. Živi smijeh, reći nešto tako bedasto, kao da u Crkvi postoji nešto posebno i kao da ljudi ne mogu sami moliti i kao da između čovjeka i “boga” mora biti neki posrednik. Crkva je samo zgrada i crkva je samo institucija koju vode ljudi, a ljudi su čak i po vašim religijskim uvjerenjima grešni pa onda ta priča o svetosti crkve slabo drži vodu. “Ponekad svećenik kaže nešto što nam ne paše..” a ponekad svećenik voli mali djecu a ponekad voli i novac a ponekad i prostitutke a ponekad i dobar auto.. činjenica je da se Katolička crkva pretvorila (je li se zapravo pretvorila, ili je oduvijek to bila?) u leglo kriminala i bogtepitaj čega ne. Znate onu staru, ‘ko o čemu, … o poštenju? E to vam je to.
Vas kao tehničara oduvijek je mučilo pitanje elektrona koje se okreće oko jezgre, mene kao jednog laika muči pitanje kako jedna osoba koji predaje u tehničkoj školi i naziva sebe tehničarem može i pomisliti da će se energija pretvoriti u ništa? Ostao sam paf.. stvarno? STVARNO? Otkad se to energija pretvara u ništa? Poučite me, molim vas! Ili možda bolje ne, čuo sam od podosta bivših učenika kakvo je to podučavanje, a mogu i sam zaključiti iz ovakvih izjava, hahaha. No da nastavim, kao što ste naveli, zub vremena sve izjeda, pa se toplo nadam da će uskoro pojesti i jednu od najglupljih ljudskih ideja ikad, onu o religiji – tvrdim da je svaki oblik religije intelektualno samoubojstvo i odbacivanje svake trunke zdravog razuma kojeg imamo (ne, nije nam ga dao vaš imaginarni prijatelj). Kao još jednu u nizu nepravilnosti i budalaština u tekstu ističem onu da su Isusovi učenici jedini ljudi u povijesti ljudskog roda koje se nisu odrekli nauka svog učitelja bla, bla, bla.. Podsjetio bih vas ovdje na silne ljude koje je crkva spalila i ubila jer su bili sposobni razmišljati svojom glavom a ne pratiti stado ovaca koje je blejalo svom bogu, a najviše od svih, podsjećam vas Galilea i njegovo čuveno “Ipak se okreće” koje bi vam kao jednom “tehničaru” trebalo biti poznato.
Kad smo kod muka, odrubljivanje glave nije mučna smrt i ne kaže se smrt pod mukama nego smrt u mukama, te bih vam od srca predložio da ponovite osnove hrvatskog jezika kojim ne znate baratati; npr. hrabro tvrdite da ne možemo spoznati pojam beskonaćno. Kako da ga spoznamo kada i ne postoji (kao i bog), no zato postoji pojam beskonačno, kojeg možemo sasvim fino spoznati (dobro, ne svi, vidim da vi ne možete, no to me nekako i ne čudi). Možda ste vi i vaša ruka novo čudo, tko zna, svijet je pun čuda ovih dana. Meni je čudo kako ljudima ne dozlogrde vaši tekstovi, meni upravo jesu, zato ovo i pišem. Volio bih još reći da se moj mačak zove Bartolomej, ali ne zbog jadnog patnika kojem je oderana koža (zašto bi itko mačku ili djetetu dao ime po čovjeku kojeg su živog oderali?)
Kao i uvijek, pretpostavljam da će gospodin Marušić sada tjerati mak na konac i pokušati dokazati svoju intelektualnu superiornost nad svima ostalima i to potkrijepiti obiljem dokaza koji sežu daleko u njegovo idilično djetinjstvo u Vrbovskom.
P. S. Nadam se da će ovaj komentar biti objavljen (iako on sam baš nije u duhu jednomišlja koje ovdje vlada) te se isto tako nadam da kasniji komentari neće nestajati, kao što se prije znalo događati.
Bog s vama!
Zašto bi dao ime po čovjeku kojeg su živog oderali? Zato što je to svetac i osoba koja je pred takvima kao što si ti žrtvovala svoj život na jedan tako mučan način i to upravo poradi Isusove riječi. Istina, ako On postoji neka ti oprosti što ga ponovno tako razapinješ a profesor ti može samo oprostiti na koji niski način ga omalovažavaš samo zato jer si drugačijeg mišljenja. Vrijeđaš kroz to i sve nas ostale vjernike bilo koje vjere. To je tipična razina diskursa ovdje i pravo “jednomišlje” a svatko ima pravo na svoj stav bez da ga se ponižava i bez obzira koje je struke. Ali očito tebe i tebi slične nešto tu tako frustrira da se na tako banalne stvari isprovociraš kao da te netko psovao. I proguglaj malo o profesoru prije nego ga se usudiš tako ponižavati u njegovoj struci. Pa budi originalan sa imenom i prezimenom, svojim člancima ili radom nekim s kojim ćeš stajati iza svojih stavova a ne biti jedan od dežurnih kritičara kojemu su svi drugi manje vrijedni ili ‘gluplji’ i potvrđivati samo tako odurnu razinu diskusije i ophođenja, tipičnu za ovo podneblje…