martinje

 

GORSKI KOTAR – O problemu depopulacije Gorskoga kotara već sam pisao na svome blogu, čak sam zainteresirane čitatelje uputio i na stručnu literaturu koja obrađuje tu problematiku, pa ne bih ovdje ponavljao svoja razmišljanja. Nedavno sam na portalu Gorskih novosti komentirao pojavu smanjivanja broja Gorana. Upitao sam se “hoće li ti podaci nekoga potaknuti, dakako prije svega naša lokalna vodstva, da se o tome počinje ozbiljno, stručno, kompetentno i odgovorno raspravljati. Prvo pitanje na koje moramo odgovoriti: je li pad stanovništva u Gorskom kotaru uopće problem ili zapravo svojevrsno rješenje problema… Je li pad broja stanovnika u našem zavičaju zapravo model održivog razvoja u praksi?”

 

Stvaran broj stanovnika i manji od prikazanog

 

Nastavljam s mišlju da nismo zapravo uopće trebali čekati popis stanovništva da bismo upozorili na alarmantne podatke, jer vjerujem da smo svi mi dobro znali i vidjeli primjetno smanjenje broja ljudi u našim selima, gradovima, a posebno u našem susjedstvu, u lokalnoj sredini u kojoj živimo. Vjerujem da je stvaran broj stanovnika u Gorskom kotaru još manji od prikazanog, jer su popisom vjerojatno obuhvaćeni i brojni vlasnici vikendica i kuća za odmor, od kojih su neki samo formalno i fiktivno prijavljeni na adresama u Gorskom kotaru zbog raznih razloga (porez na vikendice, povrat poreza temeljem “brdskog zakona”, kao i drugih razloga), a mnogi stanovnici u Gorskom kotaru žive pak samo u ljetnim mjesecima, a u zimskom periodu odlaze u toplije krajeve gdje imaju također kuće ili stanove. Tome možemo pribrojiti i one Gorane koji samo spavaju u Gorskom kotaru, a rade u Rijeci ili nekom drugom susjednom kraju, te većinu dana provedu na putovanju i radu izvan Gorskoga kotara. Trebalo bi također ekonomski i socio-psihološki analizirati i tu pojavu, kao i život brojnih žena koje odlaze na rad na primjer u Italiju.

 

Nemojmo se više čuditi što nestajemo s ovog prostora

 

Čuđenju zapravo nema mjesta. Demografi su davno predvidjeli takva demografska kretanja u Hrvatskoj i Gorskom kotaru, no malo je poduzeto ili se malo i moglo poduzeti da bi se spriječio takav pad broja stanovnika u Gorskom kotaru. Možda su država ili lokalne samoprave mogle donijeti bolje mjere za poticanje demografskog rasta, no ni to ne bi puno pomoglo u povećanju nataliteta u Hrvatskoj. Često se u medijima i javnosti provlači teza da su danas krizna vremena, da mladi nemaju riješeno stambeno pitanje, da su nezaposleni, pa da se zato ne žene i ne rađaju djecu. Možda je to djelomično i točno, no osobno držim da je danas standard većine stanovnika ipak bolji nego kad smo mi bili djeca ili kad smo rađali djecu. Također mislim da se mladi ne žene i zbog komocije, emancipiranosti djevojaka i žena, zbog drukčijih životnih nazora i novih društvenih vrednota ljudi modernog doba, pa i relativno dobrog životnog standarda, koji si mladi ne žele narušiti stvaranjem bračne zajednice i brojnošću djece. Zato se nemojmo više čuditi što nestajemo s ovog prostora: obitelji su nam brojem i članovima sve manje, sve više ima neoženjenih i neudatih, sve više obitelji samo s jednim djetetom …

 

Pretvara li se polako Gorski kotar u jedan rezervat

 

Problem goranske depopulacije ili pad nataliteta nije jednoznačan, prije svega je to civilizacijsko pitanje, višedimenzionalna, a ne samo prolazna pojava, kako kod nas, tako i u razvijenim europskim državama. Dakako da su to samo hipoteze, pa bi za donošenje točnih zaključaka trebalo pročitati postojeće ili provesti nove demografske, sociologijske i ekonomske analize te dodatna istraživanja demografskog fenomena, a osobito depopulacije. Stanje u Gorskom kotaru, a i općenito u Hrvatskoj će se jako teško promijeniti. No možda ima načina da se barem spriječi daljnji pad broja stanovnika u nas. Možda bi trebalo i dalo rezultata da svi relevantni faktori u Gorskom kotaru sjednu zajedno s vanjskim stručnjacima, te da se napravi akcijski plan demografske obnove, da se donese zajednička politika i konkretne mjere za oporavak goranskog demografskog prostora. No je li to uopće problem ili je to tek prirodno stanje, djelovanje prirodnog zakona kojim se broj stanovnika koji može živjeti u Gorskom kotaru od vlastitih resursa svodi na pravu mjeru? Pretvara li se polako Gorski kotar u jedan rezervat, u zaštićeni nacionalni park u kojem će čovjek biti sve rjeđa zvjerka?

 

 

AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem

Prvi puta objavljeno 09.07.2011.

FOTO: Nensi Tatar, ilustracija

Oglasi