GORSKA PISMA (ČITATELJA): Ovo je prilika za obogaćivanje skromnih rekreacijskih i turističkih sadržaja koje pruža Vrbovsko


sam_2975

 

 

VRBOVSKO – Veliki Kozarac, planina najbliža Vrbovskom danas je planinarski neinteresantna, potpuno zapostavljena i neiskorištena, zaraslog vrha s kojeg nije moguć nikakv pogled. A upravo pogled s Kozarca na Veliku Kapelu, Klek, masiv Litorić-Lovnik, dolinu Dobre i Vrbovsko je ono najvrednije, što ta gora, tako blizu gradskog središta, može pružiti. A velik broj Vrbovšćana nije je nikad posjetio. A moglo bi to biti atraktivno planinarsko odredište i izletište, poticaj da više planinara i izletnika posjećuje ovu planinu i Vrbovsko. To bi jasno bilo i gospodarski interesantno jer bi se odrazilo povečanjem broja noćenja i prometa planinarskog doma, ostalih ugostiteljskih objekata i drugih turističkih sadržaja.  Što treba napraviti da Kozarac zaista to i postane?

Prvo, treba omogućiti da pristup Kozarcu bude za prikladan za sve kategorija posjetitelja. To znači trasirati planinarske staze različite težine. Najlakša i vremenski najkraća bi bila ona od okretišta pod samim Kozarcem, a do kuda bi se došlo autom. S te točke uspon do vrha trajao bi oko pola sata. Druga trasa išla bi od Japića na mali Kozarac pa po hrptu do Velikog Kozarca. Taj pristup danas ne postoji i trebalo bi ga trasirati i markirati. Vrijeme hoda u ovoj varijanti bila bi od nešto manje od sata do sat i pol ovisno o tome da li se kreće iz Japića, odnosno donje ili gornje planinske ceste. I treći je postojeći pristup iz Kamačnika, koji je najduži, oko 3 sata. Pa neka ljudi biraju. (Pretpostavka za kraće rute koje polaze s ceste je da se barem za dana dignu rampe, koje danas onemogućuju bilo kakav pristup).

Da bi to postalo moguće trebalo bi par ne previše velikih ulaganja. Već spomenuto trasiranje i markiranje puteva je skroman izdatak. Sa samog vrha Kozarca treba ukloniti stabla i uz to izgraditi piramidu, vidikovac s kojeg bi se pružao nezaboravan pogled. Na vrhu piramide bilo bi crveno svjetlo, koje bi se solarno punilo i noću bilo uočljivo i atraktivno.  Inače Kozarac se kako se približavamo Vrbovskom prvi vidi s autoceste iz smjera Zagreba, i to crvenu baklju rijetko bi tko propustio zapaziti.

Zaravan ispod samog vrha Kozarca trebalo bi raskrčiti, načiniti livadom i izgraditi  prikladnu natrešnicu (danas sutra i planinarsko sklonište), postaviti par klupa i stolova i druge sadržaje. Livada bi bila mjesto za odmor, rekreaciju, razne manifestacije i druženje.

Evo jedna ideja. I na kraju, recimo da bi uređenje Kozarca mogao biti samo prvi korak do Planinarske obilaznice Vrbovsko, koja bi obuhvatila Bijelu kosu, Crnu Kosu, Smolnik, Mirkovicu, Tisovu kosu i Klek. Četiri planine preko 1.200 metara, planinsko jezero na Bjeljavini i sam Kamačnik, netaknute planinske atrakcije, a tako blizu Zagreba i Rijeke.

 

Boris Žitnik

FOTO: Gorske novosti, ilustracija

 

Sva mišljenja, stavovi i zaključci izneseni od strane autora Gorskih pisama čitatelja su isključivo njihovi privatni i kao takvi ne predstavljaju mišljenja, stavove i zaključke portala gorskenovosti.net
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.



Kategorije:gorska pisma (čitatelja)

Oznake:, , ,

3 replies

  1. “…..……trasiranje i markiranje puteva je skroman izdatak. Sa samog vrha Kozarca treba ukloniti stabla i uz to izgraditi piramidu, vidikovac s kojeg bi se pružao nezaboravan pogled.” Gospodine Žitnik jedno od pravila planinarenja je da u prirodi ostavljamo samo otisak svog stopala, a ne uništavanje prirode. Krčenje šume i izgradnja nekakvog tornja da bi posjetitelji imali bolji pogled………..Trasiranje i markiranje nije skupo ako ćemo gledati samo materijalnu stranu, ali za to treba biti stručna osoba. Po opisu to bi više trebalo biti komercijalno izletište nego planinarenje, pa se onda slobodno može napraviti cesta do samog vrha. Istina je da domaći najslabije poznaju svoj kraj, pa tako ima puno njih koji nikada u svom životu nisu bili u Kamačniku, Orlovim stijenama, Ledenoj jami, Mirkovici……..a da ne govorimo o malo udaljenijim lokacijama kao Zeleni vir, Vražji prolaz, Bijele i Samarske stijene…….ili pak Klek koji svakodnevno gledaju i koji ima toliko posjetitelja da planinarenje sliči više na šetanje po riječkom korzu.

    • Hvala na komentaru! Slažem se: samo otisak stopala! Međutim, pogled s vrha je nagrada i ispunjenje izleta. Piramida, ništa strašno, pogledajte na Učki, Japetiću, Ivanščici, Lipi Rog … koje mi na prvu padaju na pamet. Maknuti par stabala s vrha, ne vidim veliku štetu. Dužina i vrijeme hodanja mora biti prilagođeno individualnim težnjama i mogućnostima svakoga, koji se želi popeti na vrh. Cestu do vrha nije moguće napraviti, a bila bi ludost raditi je. A sad pogledajte cilj svega toga: desetine pa i stotine planinara i izletnika u odnosu na sadašnjih desetak koji se godišnje popnu na vrh. Pa više noćenja, pa veći promet u ugostiteljskim objektima, a moguće i koje novo radno mjestu. Eto, tako ja to gledam. Srdačno, Boris

  2. Iz iskustva znam da izletnici i planinari ne spadaju u istu kategoriju. Mi imamo “planinare” bez osnove planinarskog bontona, pa si sad zamislite izletnike. Zamislite masovno izletište i količinu smeća koju će izletnici ostavljati iza sebe, a istovremeno nemate infastrukturu za odvoz istog. Sa jedne strane možda bi se pojavio profit, a sa druge strane bi se stvarao trošak čišćenja, ili možda nebi jer je važniji profit, a čišćenje izletišta i staza nije ni potrebno jer već će to priroda progutati. Možda Vam se čini da je malena šteta porušiti
    nekoliko stabala i da je pogled nagrada. Ako već želite otići u prirodu onda baš i nije nekakva nagrada imati pogled na zgrade, kuće i asfalt. Iskreno rečeno meni se baš i ne sviđa ta verzija, ali……..današnje doba je takvo, pa ako nemaš fotografiju na FB, instagramu, twitteru, …… nisi nigdje ni bio. Oprostite, ali mislim da po ničemu ne možete privući veći broj domaćih izletnika, a da ne govorim o stranima ( iz drugih dijelova Hrvatske) i vjerujem da bi trošak bio veći nego isplativost. Nemojte doživljavati moj komentar kao kritiku jer mi nije cilj kritizirati nekoga tko želi unaprijediti i promovirati naš kraj. Jednostavno mislim da je teško očekivati isplativost takvog projekta. Imamo mi puno toga za ponuditi domaćim i stranim gostima, ali neki to jednostavno ne prepoznaju. Neke sam već i nabrojao, a pored njih imamo još Kupsku dolinu od koje su Slovenci napravili biznis, a mi……..Eto imamo u Klancu roštilj i klupe………….