GORSKA PISMA (ČITATELJA): Turizam


 

Kamačnik top destinacija

 

GORSKI KOTAR – Turizam je jedan od fenomena modernog doba. Nitko ne zna točnu definiciju što je to ustvari turizam. Zna se da postoje velike migracije ljudi u pojedina područja iz drugih područja ali točan razlog toga zašto je to tako, ostaje jedna od misterija novoga doba.

 

Kamačnik – biser Gorskog kotara

 

Uzmimo naprimjer Kamačnik. Biser Gorskoga kotara. Svjedoci smo brojnih posjeta ljudi Kamačniku tijekom godine. Dolaze ljudi svih boja i rasa. Mogu se čuti mnogobrojni strani jezici. Kad bi pitali ponaosob svakoga od njih zašto je došao u Kamačnik sigurno bi se čuli različiti odgovori i motivi. Neki bi rekli da dolaze zbog čistog zraka koji tu vlada, neki zbog prekrasne prirode. Drugi se žele diviti riječici koja je utkala jedinu sutjesku u Lijepoj našoj kroz milione godina protičući kroz nju.

 

Zašto ljudi dolaze

 

Neki će osluškivati bajke koje su u djetinjstvu slušali a koje čuju sad u žuboru slapića ove predivne rječice. Neki su došli slušati razgovor vila i vilenjaka u sumaglici ljetnog sutona.
Neki će se jednostavno prošetati da bi mogli s većim apetitom ručati u restoranu na ulazu u Kamačnik. Neki vole napraviti dobru fotografiju. A neki će doći jer su ćuli da se tamo dolazi pa ne žele biti iznimka i pohvaliti se prijateljima te poslati pokoju razglednicu.
Planinarske grupe šetat će uz Kamačnik, uživati u čistom zraku i utisnut na kraju pečat u razglednicu na kamenu u blizini izvora kao znak da su tamo bili.

 

Zasluga prvog predsjednika

 

Da je Kamačnik toliko posjećen svakako ima udjela pok. Vilim Muhvić osnivač TZ Vrbovsko i moj prijatelj. Bio je karizmatična osoba te su ga mediji voljeli. Uvijek je u medijima lijepo govorio o Kamačniku i goranskom kraju te naglašavao gostoprimstvo i ljubaznost ljudi ovoga kraja. Njegova impozantna zbirka lovačkih trofeja turistički je zasad neiskorištena.

 

 

Kako motivirati goste na višednevni dolazak

 

Mogu li se rijeke turista koje dolaze u Kamačnik motivirati na boravak više dana? Može li se u funkciju staviti kućica iznad drugog slapa u Kamačniku? Nekoliko soba s pogledom na kanjon zasigurno bi pridonjelo tomu. Iznad kućice prekrasna je livada. Da li bi ljetni šumski kamp na livadi privukao goste? U njemu se mogu organizirati tečejevi preživljavanja u šumi, tečajevi orjentacijskog trčanja ili jahanja kroz šumu. Tečajevi gljivarstva ili  šumski foto safari.

 

Treba nam turistička agencija

 

Vrbovsko vapi za  turističkom agencijom u gradu koja bi reklamirala ljepote ovog kraja.
Također Vrbovsko bi moglo biti središte biciklizma u Gorskom kotaru. Infrastruktura je tu. Cesta od ušća kanjona Kamačnika u Dobru preko Brezovih poljana do Ogulina idealna je za to.

 

Kupa, Orlove stijene, Bijela kosa…

 

Turistička zona Kupe treba djelatnosti za rafting i spuštanje u čamcima. Od takve djelatnosti moglo bi se lijepo zaraditi. U dolini Kupe kampovi su svakako dobrodošli. Porezi i boravišne takse od kampova jako dobro pune proračun lokalne samouprave i otvaraju radna mjesta. U svijetu je danas hit slobodno penjanje. Nedaleke Orlove stijene kao stvorene su za to.
O skijalištu Bijela Kosa i mogučnosti koju bi ona donijela razvoju turizma u Vrbovskom ne treba govoriti.

 

Nekoliko ideja

 

Postoje i neke sitne ideje koje već postoje ali uvijek daju efekte. Ponudit u Vrbovskom na nekom mjestu puno vrsta palačinki i marketinški to popratiti uvijek daje efekte. Sladokusaca uvijek ima i bit će ih. Za one najmlađe turiste izdavati dozvole za let na metli uz jednodnevni tečaj ne može se ne svidjeti djeci. U ambulanti kod pružanja eventualne medicinske pomoći za najmlađe mogle bi se izdavati diplome za hrabrost što bi sigurno vezalo najmlađe turiste i njhove roditelje za ovaj prekrasam kraj.

 

 

Lovni turizam

 

Lovni turizam već sad pruža velike mogučnosti, a još veće ulaskom Hrvatske u EU i brisanjem granica te dobrom cestovnom infrastrukturom koja već postoji. Šumske površine u koje se puštaju fazani, prepelice, trčke itd. sigurno već sad privlače Talijanske turiste i lovce koji obožavaju lov na spomenutu divljač.

 

Komercijalni ribolov dati braniteljima

 

Također moglo bi se dati na koncesiju dio Dobre za komercijalni ribolov. Prednost bi imale braniteljske udruge i nezaposleni Hrvatski branitelji što već postaje običaj diljem Hrvatske.
Dobra u reviru od mosta za Senjsko do mosta kod mrijestilišta u Kamačniku idealna je za to.
Broji mnoge slapove i pogodna je za ribolov i kod većih voda i kod sušnog razdoblja jer ispod slapova ima uvijek većih dubina. Udruga bi kupovala pastrve u ribnjacima te ih puštala u Dobru. Naplačivala bi se dnevna dozvola i ulov po kilogramu ribe. Takva praksa u Francuskoj i Engleskoj postoji odavna.

 

Stranci će sve pokupovati

 

Uz višednevni ostanak turista otvarale bi se mnoge suvenirnice i radnje koje bi mogle prodavati autohtone prehrambene goranske proizvode. Ulaskom Hrvatske u EU postoji određena opasnost da krupni kapital puno toga pokupuje i da dođu strani koncesionari na vode i šume. Dnevne dozvole za lov i ribolov bile bi nedostižne za domaće stanovništvo. Stranci koji bi tu dolazili polako bi kupovali terene i kuće i mogla bi se dogoditi promjena strukture stanovništva. To već imamo u Slovenskom dijelu Istre gdje su Talijani pokupovali cijela sela te  natpisi tih sela već su na talijanskom jeziku.

 

 

Novce pronaći u predpristupnim fondovima

 

EU pruža ujedno i velike šanse za razvoj i da ne bude tako. Iz predpristupnih fondova mogu se povući sredstva za mnoge ideje i projekte. Tako nešto uspješno se radi u istočnoj Slavoniji. Nova vlast u predizbornom programu obećala je da će se pojednostavniti procedura dobivanja dozvola za obrte i uslužne djelatnosti.

 

Potreban je pozitivan stav

 

Ideja vezano za turizam u Vrbovskom ima bezbroj. Već danas u Vrbovskom postoji značajan razvoj turizma. Mnoge ideje su relizirane i postoje mnogobrojne manifestacije vezane za turizam. Potreban je svakako pozitivan stav u samome sebi prema svakoj ideji i njezinoj realizaciji. Za Kamačnik možemo  reći  da je veliki potencijal za razvoj turizma. A možemo ga gledati i samo kao mjesto gdje se ne smiju sijeći drva.

 

AUTOR: Prof.savjetnik Mladen Marušić
FOTO: Gorske novosti
Imate li i Vi misli koje želite podjeliti sa čitateljima Gorskih novosti pošaljite mail sa tekstom na gorskenovostinet@gmail.com sa naznakom za Gorska pisma (čitatelja) i ostavite svoje podatke i fotografiju.



Kategorije:gorska pisma (čitatelja)

Oznake:, , , , , ,

0 replies

  1. Svaka čast za tekst. to je prava inicijativa za pokretanje turizma u opštini Vrbovsko. A i sam sam za to zaintresovan pošto imam posed u Komlenićima i interesuje me kako bih mogao da započnem seoski turizam. Pozdravljam vas i želim mnogo uspeha u daljnjem radu i razvijanju turizma.

    Spoštovanjem; Lazo Komlenić

    • prijevod: opština-općina
      zainteresovan-zainteresiran
      posed-posjed
      interesuje-interesira
      uspeha-uspjeha
      Lazo uči!!!!

  2. Na početku zapisa problematizira se “misterij” – turizma.
    Zapis zapravo počinje u Hemingway-ovom stilu i pomalo nalikuje prologu “Snjegova Kilimanjara”….nitko ne zna što je leopard …….itd.
    Pa eto…kako i najdulji put počinje prvim korakom ( put ka vrbovštanskom turističkom “Eldorad-u”)….to nam valja najprije riješiti “misterij”.
    ……………………….
    Uvidom u riječnik našao sam sljedeće pojašnjenje fenomena – turizma – “gospodarstvena djelatnost koja turistima organizira putovanja te smještaj i razonodu u mjestima privremenog boravka “.
    …………………………………..
    Na prvi se “misterij, logično, nadovezuje – drugi …turist.Evo što kaže riječnik ; “onaj koji putuje za svoje zadovoljstvo, putnik radi odmora i razonode”.
    ……………………………………
    Dakle sad je već lakše nastaviti put ka Eldoradu………….
    …………………………..
    U, nesumnjivo, poetičnom opisu krajobraza profesor koji “savjetuje” mrvicu mi je kontradiktoran u odnosu na prethodno “pismo” u kojem gotovo isti a svakako neposredno blizak krajobraz časti epitetom “mjesečevog pejsaža”.
    Ja bih bio skloniji, u reklamnoj kampanji-dakako, zadržati sintagmu “mjesečev pejsaž” jer upravo u njoj vidim daleko veći turistički potencijal.
    Svjedoci smo kako dokoni bogatuni izdvajaju veliki novac za let u orbitu pa možda bi ih se dalo skloniti učiniti korak dalje i posjetiti “mjesečev pejsaž” u donekle manje opasnom aranžmanu a s prilično neproblematičnim – povratkom.
    Jasno, uz stručno vodstvo nekog “savjetnika”.
    ……………………………..
    U mladosti, dok sam imao vremena i potrebu sjediti u birtijama, naslušah se “genijalnih” ideja. Sve one dobro zvuče ali kako se primiče jutro i obasjava ih svjetlo novog dana tako i one blijede.
    Naravno, stvar opet, s večeri i novom “rundom”……oživi !!!
    …………………………………………….
    Netko bi trebao gospodinu savjetniku, nježno dakako, prišapnuti kako Vrbovsko imade “turističku zajednicu” koja se brine za promiđbu i eventualni smještaj mjesečara.
    ………………………………………….
    Ono što mi se sviđa a što se ne prekriveno provlači kroz oba zapisa to je – nacionalizam koji za ovu prigodu nazvat ću – patriotizmom – jer to u mnogim indoktriniranim ušesima bolje zvući.
    Jer…… ima glupana koji ne razlikuju nacionalizam od – šovinizma.
    Ima , ima…….
    …………………………………….
    Dokle god Vrbovsko a koje je paradigma Hrvatske u cjelini, ne bude imalo (sanjam) tisuću ljudi zaposlenih u industriji a koji nešto KONKRETNO proizvode sav taj “turizam” pa bio on i “mjesečev” možemo “mačku o rep”(veljača je).
    …………………………………..
    Konkretno sam napisao KONKRETNO zato što nas “otimači Hrvatskog kovčega” i kroz frazeologiju podjarmljuju navikavajući nas na idiotizam kako i banke nešto …proizvode…. te se uobičajilo govoriti o “bankarskim proizvodima”.
    ………………………
    Dokle god je Hrvatska kolonija koja očekuje “manu” iz Eurobskih fondova…ništa od svega toga.
    …………
    Barba.

  3. Zasto Hrvatska ima jaku turisticku industriju?Zasto se tu vrte tolike milijarde?Zato jer od svega toga drzava ima najmanje koristi.Mi kroz turizam financiramo strane industrije hrane.80% uvezene robe mi doslovce preprodajemo tim turistima umjesto da im prodamo svoje mliko,meso,zito i sto sve ne.Masa turista donosi svoju vodu,hranu donose sve i svasta jer to isto sto oni proizvodu nisu u stanju i ne zele platiti po duploj cijeni.Da ne govorim o nekretninama koje su sustavno rasprodane po moru i unutrasnjosti i koje stranci koriste kao svoje domove.Naravno novac od rasprodanih nekretnina je uglavnom kroz bezidejnu potrosnju otisao preko grane u razne autoindustrije i sto sve ne.

    Vrbovsko i njegov turizam?

    Pa zar Galicevi dvori nisu najbolji pokazatelj stanja stvari?Licemjeran odnos sviju nas prema spomeniku nase buducnosti.Nek se vidi kako ce proci svi oni koji se usude investirati u nase malo misto.A gdje nesta velika benzinska pumpa sa odmoristem,a tek zimski centar za odrzavanje cesta?Zna se tko je to svojim muckim ponasanjem dopustio.Nama u saboru tribaju ljudi tipa Rojsa a ne gluhonjemi.

    Lazo….

    Posto rabis Srbizam u svojem tekstu a i posto si iz djela naseg malog mista u kom zivi pravoslavni puk shvati ovo kao dobronamjerno bockanje.Obrati se onima koji bi trebali zastupati pravoslavne il se bar tako deklariraju pa sa zajednickim snagama iskoristiti prednosti i vrline pravoslavlja na ovim prostorima kroz vid vjerskog turizma.Imaju Rusi i bogati Srbi sto viditi i kod nas.Kako svaki predmet ima svoju budalu tako i svaka vukojebina i lipota ima svoje poklonike.

  4. Molim vas, nemojte dolaziti na Kamačnik, ja bih tamo i dalje razgovarala sa vilama i vilenjacima a oni odu kada se pojave kojekakve barbe, bijesni i ljuti na sve i svašta pa i na sebe same. Možda da dođu samo zaljubljeni, jer vile i vilenjaci se tada samo sakriju iza stabla i smijulje prvim ili tisućitim poljupcima, dječjim osmjesima, čvrstim stiskovima ruku nerazdvojnih partnera. Mogu doći i dobri prijatelji, jer vile i vilenjaci rado slušaju kako planiraju neki dobar zajednički posao…mogu doći svi ljudi dobre volje koji i dalje imaju sposobnost biti djeca pored šumskog izvora i uz smijeh priječi na drugu obalu da vide beskrajno plavetnilo…

    Kada Vrbovčani primijete Kamačnik i kada ih se bude moglo vidjeti kako u predvečerja šetaju kraj svog prirodnog blaga, sami, u paru, sa djetetom, prijateljem, rođakom ili osobom u koju su zaljubljeni, tada će sami otvoriti vrata blagostanja u svoj kraj. U vrijeme kada ste imali dobar, siguran posao u tvornici zaboravili ste na ono što vam je nadohvat ruke, zanemarili ste ono pravo blago. Dolazim već godinama, ali kojeg god Vrbovčana pitaš kada je zadnji puta bio na izvoru Kamačnika neće se sjetiti, jer ga nije bilo godinama, desetlječima…a nije blago u banci, niti je ikada bilo, nije vam sve oduzeto kada su vam zatvorili tvornicu…zaslužili ste da vam je zatvore, jer ste vi sami sebi zatvorili vrata prema izvoru rječice i jer možda tek sada shvatite da vam je jedino blago priroda u kojoj imate čast živjeti. A kada to shvatite otvorit će vam se ponovo vrata tvornice, jedino što ćemo tada uz strane turiste imati mogućnost vidjeti i ono što još nikada nismo vidjeli ili tek rijetko, Vrbovčana, kako šeta kraj rijeke, udiše zrak od kojeg živi. Ovo se ne odnosi na ribolovce i krivolovce, već na obične stanovnike Vrbovskog…kada bi vam netko otvorio spalionicu smeća i kada bi za par godina imali zagađen zrak i vode uz dobru plaću, tek tada bi shvatili da nije sva bit života u novcu. Ovo vam govori mama, koja nije bogataš, koja se svakodnevno bori za svoje dijete bez pozamašnog računa u banci, no koja ne zaboravi doći na izvor vašeg Kamačnika svake godine a svakako za svoj rođendan…rat između Srba i Hrvata je prošao, davno. Neki ljudi su htjeli dio Hrvatske pripojiti nekoj drugoj zemlji. Hrvati su se zajedno sa Srbima i svima koji su shvatili što se ovdje događa borili da ne bude tako. I pobijedili su. Ima puno ranjenih u tom ratu, kako fizički tako i duhovno i ti ljudi su zaslužili da se misli na njih, jer svaki je rat zlo koje ostavlja ožiljke. A Hrvatska je ostala cjelovita, svidjelo se to nekome ili ne…

    A vi iz turističke zajednice ajde, molim vas, dajte pokositi onu prekrasnu livadu kraj mosta preko Kamačnika pa da opet kao nekada, dok je bio živ onaj predsjednik, mogu leći na travu i gledati ljude kako igraju nogomet, peku ražnjiće ili jedu svoje sendviče…

    Vidimo se na izvoru…

    • Ne moraš ležat po cjeloj livadi.
      Pokosi si sama svoja dva kvadrata i ne ostavljaj šprice za sobom.
      P.S.
      Za “razgovor” s vilenjacima plaća se dupla ulaznica.

  5. Ne moram ja ležati po cijeloj livadi, meni su zaista dovoljna dva kvadrata, ali bih voljela vidjeti svoje dijete kako trči po njoj za loptom i ne samo svoje dijete, jer sam sigurna da bi ih bilo još puno…i vjerojatno bih upoznala puno roditelja i ljudi sličnih razmišljanja…u prirodi, kraj rijeke…no obzirom da sam jedno sasvim neobično i bolesno stvorenje sa takvim čudnim razmišljanjima, idem si pronaći nekog psihijatra i krenuti na ozbiljno odvikavanje od takvih “vizija”.

    Baj,

    Klaudija Orešić

    • Gospođo Klaudija ja se u nekim stvarima u potpunosti slažem sa vama,da treba što više boraviti u prirodi i čuvati tu prirodu ali u tu prirodu na našem lijepom Kamačniku spadaju i živa bića iz toga Kamačnika,točnije ribe za koje ste vi prije par godina govorili da se mogu loviti i nositi kući i da je to najispravnije ( neznam dali ste to zaboravili ili ste konačno promjenili mišljenje glede uzimanja riba iz predivnog Kamačnika da se prehrani obitelj).Ako je ovo drugo onda svaka vam čast.Zar nije ljepše prilikom šetnje Kamačnikom ugledati i pokoju pastrvu u njemu,zar nebi i vašem djetetu danas-sutra bilo ljepše osim lopte na napokošenoj livadi uživati i u ribolovu ili ako ništa u promatranju tih riba.
      A vaše razmišljanje da je dobro što su mnogi ljudi ostali bez posla u drvnoj industriji sigurno nema nikakve veze sa šetnjom po Kamačniku jer vi očito živite u nekom svom svijetu i ne vidite što se sve događa u našoj zemlji i koliko je tih jadnih ljudi na ulicama koji također imaju djecu a nemaju im što dati.Vi niste u takvoj situaciji i to vam ne želim ali vam želim malo socijalne solidarnosti prema tim jadnim ljudima koji ni najmanje nisu utjecali na to da su ostali bez posla.
      I želim vam da i dalje uživate u našem Kamačniku,a tko ne želi i ne mora jer bilo koja prisila nije dobra,a Vi i ja i mnogi znamo što propuštaju.
      Lijep pozdrav!

    • O.K.
      dva kvadrata za Klaudiju dva za dite i dva za trčanje…….pa skoro da se isplati kupiti ovcu…i eto nam razvoja..!
      A turistički savjetnik bi zasigurno nadošao na ideju da se one male crne kuglice koje ovca proizvede nanižu na špagicu i prodaju gradskoj čeljadi ne bi li u svojim gajbicama po Zagrebu imali kontakt s iskonskom prirodom.
      Još ako im curi vodokotlić……..ko da su u sred Kamačnika.

  6. Duboko se ispričavam svakom čovjeku u Vrbovskom koji je ostao bez posla neodgovornim poslovanjem u tvornici a koja je prehranjivala mnoge obitelji, jer sam lanula glupost u pokušaju da vam svratim pozornost na prirodna bogatstva koja imate oko sebe i koja vam mogu donekle vratiti izgubljeno, ako već nema onih koji bi pokrenuli ispočetka drvnu industriju. I sama sam ostala bez posla sličnim ponašanjem neodgovornih rukovoditelja poduzeća i znam što je realnost života i borba za kruh, kada si tuđom neodgovornošću prisiljen pronalaziti različite načine preživljavanja. Nemam nikakav siguran državni posao pa da mogu lješkariti vikendom na livadama, radim u privatnom poduzeću koje svaki dan može zatvoriti vrata, no ako ih i zatvori neću pasti u očaj već ću izaći iz te situacije pronalaženjem drugih rješenja. I ponosna sam što u sebi nemam ni ogorčenosti, ni beznađa, ni očaja i što sam isključivo vlastitom sposobnošću da zlo preokrenem u dobro danas sita zajedno sa svojim djetetom, a ne gladna. A za to je isključivo zaslužna vjera, koja mi Božjom zahvalnošću kola žilama. Da nije tako, vjerojatno bih bila u puno lošijoj situaciji nego što sam sada. Eto, još jednom se ispričavam svima koji su dobili otkaz i poručujem vam, poučena vlastitim iskustvom i nikako drugačije, da se zajedničkim snagama i dobrom voljom može učiniti puno dobra. A kad već spominje moj vilenjak ja stvarno ne vidim razloga da netko ne krene u posao sa ovcama i zaradi nešto za svoju obitelj, ili pčelama, ili sadnjom zdravog voća i povrća i na koncu šarolikijim turističkim ponudama. Doći u pritodu i moći se odmoriti na prekrasnoj livadi je zajamčena sigurnost da će taj doći opet a ja u tome vidim dobro. Na ulazu treba staviti zanimljivu suvenirnicu (ona već postoji i stoji prazna godinama) i tako zaraditi nešto novca od posjetitelja a ne naplačivati ulaznice, jer domaće ni susjedno stanovništvo nije ludo da svaki dan plaća 15 kuna da bi šetalo uz Kamačnik.

    A što se tiče riba u Kamačniku, nisam ja za to da se obitelji prehranjuju ribama ulovljenim u Kamačniku ili na Dobri. Bože sačuvaj!! Nije sportski ribolov način za prehranjivanje obitelji, to je ljubav pojedinca prema prirodi i lovu riba, koji bi trebao biti ograničen i kontroliran, ali koji bi trebao omogućiti ribolovcu da kada jednom mjesečno ili dva puta dođe na vodu da uzme dvije ribe, koje ulovi. Za to je potrebno puno vlastite savjesti, jednako kao i voditi tvornicu i činiti je uspješnom a ne da ode pod stečaj. Sportski ribolov ne bi smio biti način da se omogući neograničeno loviti ribe ulovi-pusti režimom, jer je poznato da ribe ugibaju u znatnom broju i da to nije dugoročno rješenje, ma koliko god izgledalo pozitivno. Srela sam nedavno Antuna Matešu u blizini Vrbovskog, na svom motoru vozikao se Gorskim Kotarom, kao strastveni ribolovac, koji je napisao knjige o ribolovu, ulovio je SAMO dvije ribe i išao doma, ispeći ih i zadovoljan provedenim danom u prirodi krenuti u novi radni dan. Mislim da bi tako trebalo biti….i znam da mnogi misle tako.

    Sve vas pozdravljam i kao što sam već rekla, vidimo se na izvoru…a ako treba naoštrite mi kosu pa ću ja sama pokosit livadu za ovo svoje malo zlato, sebe i ovce :-)…pusa svima iz Zagreba

%d blogeri kao ovaj: