GORSKI KOTAR – Zadnjih godina me muči jedna dilema, koja je posebno potaknuta globalnim zatopljenjem i dizanjem prosječnih godišnjih temperatura zraka, kako u svijetu, a vjerujem, tako i u našem kraju. Imam dojam da se zadnje desetljeće u znatnoj mjeri promijenilo i vrijeme i klima u Gorskom kotaru. Možda su to samo moje subjektivne impresije, možda bi ih trebalo ipak temeljiti na objektivnim meteorološkim podacima i istraživanjima, no čini mi se da goranske zime nisu više tako hladne i duge, da nema, kao nekada, tako puno snježnih oborina i visokog snijega koji je ranijih desetljeća znao zamesti i zatrpati sve goranske ceste i puteve, čak i naše male goranske kuće. Možda ni magla više nije tako česta, no naglašavam, to bi sve trebalo provjeriti i stručno obraditi.
Nema puno razlike u zimskom oblačenju Gorana i Primoraca
Još pamtim gimnazijske dane kad smo u bundama ili pak zimskim kaputima znali čak i u rano proljeće dolaziti u Rijeku, a u Primorju sunce i toplo! Danas pak nema puno razlike u zimskom oblačenju Gorana i Primoraca. Možda je to samo posljedica mode ili stila oblačenja, no i u Rijeci moraš zimi biti toplo obučen, skoro kao i u Gorskom kotaru. Kad ujutro dođem u Rijeku, uz buru mi je hladnije nego u mojim Delnicama. Kod nas su zimska jutra uglavnom tiha, pa nije tako hladno, što se tiče subjektivnog osjećaja hladnoće. I vremenska slika je skoro u sva godišnja doba često ista ili jako slična i na Kvarneru i u Gorskom kotaru. Razlika je jedino u visini temperature.
Znaju i kod nas ljudi mrmljati da im je vruće
Ljeta su pak, kao i ovo, kad Hrvatsku pritišću topline i vrućine, u Gorskom kotaru sasvim ugodno topla. Znaju i kod nas ljudi mrmljati da im je vruće, no ja ih zbilja ne razumijem. Kad me pitaju – zar tebi nije vruće? – ja se opravdavam naivno i da ih ne uvrijedim – da imam dobar termostat. Ovih dana slušamo da su negdje po Hrvatskoj temerature čak i 38°C, da ljudi umiru od vrućine. Kod nas su najviše tridesetak stupnjeva, no to je u našim planinskim i šumskim uvjetima sasvim podnošljivo.
Poplave, šumski požari i potresi
Također smo svjedoci već niz godina, pa tako i ove, da razne nevere, oluje i ostale vremenske nepogode često znaju poharati susjedne krajeve i pokrajine, dok smo mi, hvala Bogu, uglavnom pošteđeni ciklona, tuča ili preobilnih kiša koje znaju izazvati poplave. Kod nas jedino Kupska dolina i još poneki predjeli uz rječice i potoke strijepe od vodene stihije, no to se događa prilično rijetko, a zbog slabe naseljenosti i nije tako opasno. Dakle, ni poplave nas ne ugrožavaju. Svemu tome bih mogao pribrojiti još dva fenomena, a to su šumski požari i potresi. Na našim otocima i priobalju svake godine ima bezbroj šumskih požara koji izazivaju brojne materijalne i druge štete. Ja ne pamtim da je u Gorskom kotaru bilo većih šumskih požara, no to ne znači da ne moramo biti na oprezu. Čak štoviše, u sušnom ljetnom razdoblju i kod nas može planuti šuma, pa treba učiniti sve na sprečavanju izbijanja šumskih požara. Sretni moramo biti i što se tlo u Gorskom kotaru jako i često ne trese, te se moramo nadati da nas ni ubuduće neće zadesiti kakav katastrofalan potres.
Izvrsne mogućnosti za ugodno provedeni odmor
Sve u svemu Gorani moraju biti sretni, bar što se nabrojenih fizičkih i prirodnih uvjeta života tiče, zbog toga što žive u takvoj sredini u kojoj nema previše prirodnih nesreća i nepogoda, što su prirodni životni uvjeti u Gorskom kotaru sve lakši. Ponekad sam znao govoriti da na tome moramo temeljiti našu promidžbu, prvenstveno turističku propagandu, te uvjeriti potencijalne goste da kod nas, posebno u toplijem dijelu godine, imaju izvrsne mogućnosti da ugodno provedu svoj odmor. Ljudi mogu ovdje i stalno doći živjeti te putovati u obližnje centre koji pružaju veće mogućnosti za zapošljavanje. Dakako da sve to nije dovoljno, uz to treba ipak još puno poraditi na društvenom standardu, promijeniti duhovnu i političku klimu, kao i građansku kulturu. Mogu li to Gorani? Postoje li kod nas još građanske i demokratski orijentirane snage koje će imati volje, znanja i motiva stvoriti ne samo građansko društvo, već i zajednicu sretnih ljudi?
AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr, preneseno dopuštenjem i ustupanjem
FOTO: Nensi Tatar, arhiva – ilustracija
Prvi puta objavljeno 16.07.2011.
