Goveda

Goveda

 

GORSKI KOTAR – Pisanje bloga na neki način nadomješta objavljivanje komentara i reagiranja čitatelja u dnevnim novinama. Rubrika “Reagiranja” je gotovo nestala iz naših novina. Ranijih su godina, primjerice novine redovito objavljivale napise i pisma svojih čitatelja, no danas se veoma rijetko mogu pročitati stavovi i mišljenja običnih ljudi o pojedinim društvenim temama. Ne znam koji je razlog tome: vjerojatno uređivačka politika novina, možda sve manji broj reagiranja i pisama čitalaca, konkurencija interneta, raznih blogova i internetskih foruma?! Zato si pomalo mislim da je i svrha moga pisanja samo ta da javno izrazim svoja stajališta o nekim aktualnim problemima, prvenstveno iz Gorskoga kotara, te da potaknem diskusiju o pojedinim pitanjima. No, koliko ljudi uopće to pročita i koga to zanima?! Bilo bi to svakako zanimljivo doznati, ali za sada se time ne opterećujem, iako bih, dakako, volio povratnu informaciju o tome ima li moje pisanje ikakvog smisla, bar za određen mali krug čitatelja, ili bi bilo bolje da prestanem pisati na blogu? Drugi je problem što ima sve manje zanimljivih tema o zbivanjima u Gorskom kotaru, pa ću se vjerojatno morati prebaciti na pisanje o hrvatskoj politici, ili o aktualnim svjetskim temama i zbivanjima, a možda čak i na pisanje pjesama ili objavljivanje intimnih priča.

 

Lokalne vlasti najmanje su krive za odumiranje i nestanak poljoprivrede

 

„Bez mladih obitelji nestaje goransko stočarstvo“ Nije to dakako nešto novo, nešto što ne znamo, no ipak je dobro da se o tome piše, da se koji puta u novinama spomene i kravlje vime, a ne da mi andropauzičari moramo neprestance gledati ženske sise koje doslovce iskaču iz svakih novina (osim Glasa koncila), te raznih, i to ne samo erotskih internetskih portala. Pojava odumiranja i smanjivanja broja poljoprivrednika je globalna svjetska pojava, posebno u zapadnim razvijenim ekonomijama, tako da to nije nešto novo. No, u u Gorskom kotaru je ta pojava, rekao bih, prevršila svaku mjeru. Ja često za neke promašaje u lokalnom gospodarskom razvoju uzroke tražim u lokalnoj politici i upravi, no ovdje moram priznati da su goranske lokalne vlasti najmanje krive za odumiranje i nestanak poljoprivrede s našeg planinskog područja. Osim spomenutog globalnog trenda, najveći je krivac aktualna (zapravo već dvadesetogodišnja) hrvatska ekonomska politika i model razvoja koji nam je nametnula hrvatska politička nomenklatura u dogovoru sa raznim stranim interesnim skupinama i organizacijama. Da ne spominjem odnos spram poljoprivrede u vrijeme socijalizma! Neću detaljno sve to elaborirati, jer ovo nije ekonomski esej, a i inače mi kažu da pišem predugačke osvrte.

 

Kad je sve manje mladih obitelji, sve manje je djece koja piju mlijeko

 

Zajedno sa zanemarivanjem poljoprivredne proizvodnje, u Gorskom kotaru se dogodilo, rekao bih sasvim namjerno, i uništavanje drvne industrije, također zbog raznih razloga (tečaj kune, preferiranje uvoza, štetne ekonomske politike hrvatskih vlada za domaći proizvodni sektor itd.) Gorski kotar nije dakako nikakav izuzetak. Jučer sam  pročitao članak o drastičnom padu broja mliječnih farmi i smanjenju proizvodnje mlijeka pod naslovom “Mjesečno se u Hrvatskoj zatvori 500 mliječnih farmi!” Da čovjeka glava zaboli, bar one ljude koji umjesto Big Brothera radije gledaju poljoprivredne i dokumentarne emisije na našoj TV. Radi se zapravo o civilizacijskoj, a ne samo gospodarskoj propasti Lijepe naše i lijepog našeg Gorskoga kotara. Sve sam više uvjeren Kulićevac! „Bez mladih obitelji nestaje goransko stočarstvo“. Točno, kad je sve manje mladih obitelji, sve manje djece koja piju mlijeko, “sve je več starih fantof”.

 

Kad je lakše sjediti u kafićima nego musti  osnujmo zoološki vrt domaćih životinja!

 

I puno je lakše, ne samo mladima, hodati po gradskom asfaltu i sjediti u kafićima, nego musti krave. Ljudi još uvijek dobro žive, pa zašto bi se mučili s uzgojem stoke ili sadnjom krumpira, posebno kad su troškovi veći od prihoda? Ako već nismo sposobni organizirati razvoj stočarstva u Gorskom kotaru, onda predlažem da se, na primjer u sklopu turističkog kompleksa Petehovac – Polane, ili još bolje u Presiki kod Zubeta, osnuje jedan zoološki vrt isključivo s domaćim životinjama: s kravama, konjima, kokošima, racama, guskama i drugim domaćim životinjama. Njih bi veoma rado posjećivala gradska djeca iz primorskih gradova i iz Zagreba. Gorski kotar je i onako pretežno samo izletnička destinacija. Domaći ZOO bi bio više posjećen nego ZOO na Japlenškom, koji je pak zasebna tema – i s ekološkog, turističkog i ekonomskog aspekta.

 

Zato ću u tu akciju radije uključiti svog dragog prijatelja Damira, diplomiranog agronoma. On rado čita moj blog, no nikada ništa ne komentira. Možda će ovaj puta imati nešto za reći? I poduzeti!

 

AUTOR: Branko Pleše, gorskikotar.bloger.hr – preneseno dopuštenjem i ustupanjem

FOTO: Gorske novosti, ilustracija

Oglasi